fbpx

Što su ovce bez mrkova

Autor: Danijel Vuinac

Krvoloci se na to grohotom nasmijaše i zapjevaše: "Dragi moj pisac, lukav si ko lisac, ti i dalje k***u možeš svirat, ali prološki narod nemoj dirat".

Piščeve oči postaju sve veće i veće, od boli i straha zgrčena vilica podrhtava, cijelo tijelo se trese kao da je spojeno na struju, samo od sebe, nezaustavljivo. Zadrigli sudac u dugačkoj bijeloj halji monotonim glasom, gotovo hipnotički iščitava presudu s lista papira u otvorenoj Bibliji. Pisac još jednom pokuša izvući ruke ali i one su, kao i noge, snažno stisnute konopom, svezane uz tijelo i debeli drveni stup. Jedino što još može je mrdati glavom. Grozničavo, nervozno kima.

– Da, da, da ! Za sve sam kriv. Za sve sam samo ja kriv!
– Sve priznajete, dakle?
– Da, sve.
– Priznajete da ste opscenim stihovima vrijeđali ovdje prisutni puk i prizivali sotonu u svojim ranijim djelima?
– Da – uzdahnu teško pisac – priznajem.
– Priznajete da ste griješili mišlju, riječju, djelom i propustom? Priznajte li da ste se svojim riječima i djelom rugali ovom narodu i zemlji?
– Da, o – da. S guštom.
– Priznajete da ste surađivali s izdajnicima, silama zla i rugali se Kristovoj crkvi i domovini Hrvatskoj a nadasve našem malom mistu?
– Priznajem, dođavola, sve priznajem. Odvežite me već jednom!
– Tada vas proglašavam krivim po svim točkama optužnice i naređujem ministrantima da vas pročiste ognjem, da čisti stignete pred lice Gospodnje!
– Što?! – kriknu pisac. – Rekli ste da ćete me osloboditi ako priznam!
– Jesam – mirno odvrati debeli sudac sklapajući Bibliju. – Osloboditi od grijeha.
– Ne, ne može to tako. Lagali ste! Ovo je sve bilo pod prisilom, želim neutralnog suca, novo suđenje, novi narod! Ja sam samo pisac. Zaboga, ja samo pišem. Zar je pisanje zlo?!

– Zlo ima mnogo lica, a riječ može biti opasnija i od mača – otpovrne sudac i mahne rukom nekom u okupljenoj gomili. – Stipane, prinesi oganj!
Gomili šiblja i suhog lišća pod piščevim nogama prilazi grbavi i šepavi čovječuljak s bakljom. Pisac mu na ružnom licu primjećuje zlurad osmijeh i sitne vlaške okice koje pitaju suca za dopuštenje. Sudac kimne glavom i isceri se đavolski od uha do uha, baš onako – desničarski.
– Vidiš Ante, u ovoj zemlji za te mista nema. Triba si se rodit negdi tamo – pokaže rukom prema zapadu – pa bi te možda pustili na miru da pišeš svoje sotonjarske stihove. A možda bi se i tamo popeo nekome na vr’ one stvari… pa bi te skratili za glavu.
– Prokleti bili! Ja sam jedino svitlo u ovoj mrčini, ja sam svitlonoša, ja sam budućnost! A vi ste svi samo zadrte, smrdljive seljačine. Ne podnosite kritiku, šalu ne razumite. Samo vam lešina s Mirogoja nešto znači. Ovce, jeb’la vas vaša mala lopovska domovina! Živjela Jugoslavija!


Krvoloci se na to grohotom nasmijaše i zapjevaše: “Dragi moj pisac, lukav si ko lisac, ti i dalje k***u možeš svirat, ali prološki narod nemoj dirat”. Kržljava, deformirana desnica spušta se s bakljom prema granju i lišću. Plamen je učas buknuo i krenuo prema piščevim bosim stopalima. Vatra se razlila po crvenim, demonski iscerenim licima desničarskih spodoba koje su se uhvatile u kolo i, sve cijučući, pocupkujući i vrišteći, zaplesale oko lomače. Ipak, trenutak prije negoli će ga progutati vatra i dim, blaženi smiješak razlio mu se uplakanim licem. Nema sumnje da se u tom teškom, posljednjem trenutku sjetio svog drugog oca, Miljenka Smoje. Tako je, svezan ali neporažen, preminuo naš dragi A.T., dobri duh našeg pjesništva, humoreske, vrckavi komediograf i pisac bez dlake na jeziku. Spaljen poput kakvog Krnje na pokladama. Skupa s knjigom skandalozno besramnog naslova: “Šta će ovce bez mrkova”…

Jer spaliti lutku od kartona isto je što i spaliti živog čovjeka: “A društvo u kojem se spaljuju novinari – ne budite naivni, nije ovdje riječ o lutkama, nego o pravim, krvavim ljudima – i u kojem će to spaljivanje očito postati tradicija, ne zaslužuje ništa drugo nego da mu na glavu izlijete kantu punu govana.” Oštroumno i bez pardona grmi Vinko Vuković u obranu svog sirotog kolege, baš kako i priliči perjanicama Slobodne Dalmacije. U također slobodnom, bratskom Jutarnjem u isto vrijeme naoštrena pera režu papir i zbog tog “morbidnog, barbarskog čina” samo što ne traže hitnu sjednicu VONS-a. Kuljaju užareni traktati o neviđenom skandalu jer, kako svi znamo, od spaljivanja lutke do spaljivanja živog čovjeka malen je korak. Nisu nam doduše objasnili zašto je pohvalno spaliti Kosoricu ili Karamarka a ne Tomića, ali su jednoglasni u osudi gnjusnog zločina selendre u dalmatinskoj zagori s kojim se mogu mjeriti jedino oni nacistički. Nu, s tim Antišom nikako na zelenu granu. Nesretan je i pomalo neshvaćen taj naš pisac. Ili mu usred bijela dana izliju na glavu kantu govana ili ga spale usred rodnog mista. Naravno, nitko nije prorok u svome selu. Ali, naš laf se ipak ne da. Ne da, da ga poraze sile zla, svi ti dripci koji mu cinično predbacuju da to što on piše nije satira već nepatvorena mržnja prema Hrvatskoj i Hrvatima (koju katkad i nedvosmisleno iskazuje u svojim “slobodarskim” tekstovima).

Ne dopušta da tamo nekakvi samoprozvani akademici i kritičari pišu o njemu kao o jednom sasvim prosječnom, pače, priučenom škrabalu i pitomcu JNA koji svoje polupismene gluparije objavljuje najviše zahvaljujući debelim vezama s hrvatskom udbom. Bori se on, junački, ali malo tko shvaća njegovu žrtvu i veličinu. Makar nosio ujevićevski šešir i vazdan se smješkao šeretski, baš onako kako samo veliki pisci umiju. Ne ide pa ne ide. Da ne bude baš sve tako crno, utočište uvijek može pronaći u izdanjima EPH. Pa i kad se na njihovim portalima objavi koji njegov, ili kolege Bore Dežulovića silno duhoviti tekst, obavezno se isključuje mogućnost komentiranja. Valjda da im se stranice ne bi srušile od silnih hvalospjeva tim silno duhovitim ugursuzima.

Zašto bi nas onda čudili raznorazni pokreti, mahom financirani našim novcem, poput ovog “Occupy Croatia” kada sumanuto jurišaju na branitelje u Savskoj? Jer, kad su gotovo svi probrani novinari na intelektualnoj i ideološkoj razini jednog Tomića, Dežulovića i sličnih (jergovića) i kada ratoborno bubnjaju “neovisne” udruge kojima je inače jako stalo do demokracije i našeg boljitka, što onda očekivati od običnog puka koji svakodnevno čita i puši njihove smiješne pamflete? Nije se čuditi kojekakvim grahovcima koji mašu gaćama na štapu i prozivaju branitelje zbog uništene budućnosti, pa čak i kad sa žarom sovjetskih boljševika urlaju da bi i život dali za Milanovića i Matića, valja ih uzeti ozbiljno. Uopće ne sumnjam da bi doista legli i pod tenkove da zaustave gnjusne hrvatske fašiste, te drske i pokvarene invalide koji traže kruha preko pogače. I treba im vjerovati, pogotovo kad se na forumima kunu da su vidjeli Glogoškog kako džogira po Maksimiru.

Ostaje nejasno zašto svi ti, nadasve lucidni grahovci i pasuljkovići, ne krenu već jednom na Banske dvore, što tamo ne urlaju i mašu gaćama dok prolaze ministri u svojim “kolicima” od par stotina tisuća eura? Ah da, demokratični satiričari Ante i Bora ne rekoše im da su SDP i HNS također sudjelovali u lopovluku, pardon, hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji. I to čak dvaput. To se spominje onako usput, samo ako se ne može izbjeći očito. Inače, da, za sva zla koja su nas snašla krivi su apsolutno i jedino Franjo Tuđman, HDZ i branitelji. Da je odmah došao mali Trocki na vlast, tj. Račan, rata i lopova ne bi bilo. Danas bi ušli u EU kao Jugoslavija i živjeli bi bogovski, u zagrljaju s našom dobrom braćom Srbima. Ali, pojavili se odnekud ti vražji branitelji, ničim izazvani. Izmiljele povampirene ustaše žedne krvi, opet da kolju srpsku nejač. Nisu mogli izdržati a da ne uzimu oružje u ruke; umjesto da su odmah kleknuli pred našeg prijatelja Slobu i njegove đenerale. Eto, zbog tih danguba, klerofašista, besposličara i tobožnjih invalida koji se bune da im je malo para i da ih država smatra manje važnima od Pupovca i Teršelićke, danas nemamo ni kruha ni posla. Vjerujem da bi svi pasuljkovići, slijedom vlastitih principa i uvjerenja, odmah dali da im odrežu obje noge za 25.000 kuna. I ruke, pride.




Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.