fbpx

Smrt braniteljima, sloboda komunistima!

Autor: Danijel Vuinac

Nakon “Facebook prosvjeda” 2011., koji su pomogli Milanoviću da se dočepa fotelje, zavladala je grobna tišina. Tišina u kojoj je iz daljine sve glasnije dopiralo ono staro, notorno “Hej Slaveni...”. Hrvati koji nisu partijski ni stranački omastili brke tada su bili na marginama, utučeni i dotučeni, maltene na aparatima.

Kao što je, nekima, devedesetih Franjo Tuđman bio predsjednik opasnih namjera, tako su tim istima to danas i branitelji – opasni, subverzivni elementi koji tobože žele srušiti pravni poredak. U ratnom metežu devedesetih takozvani Hrvati zaronili su duboko ispod površine, da bi deset godina kasnije opet izronili i “prodisali”, najviše zahvaljujući Mesiću i Račanu, ali ne treba umanjiti ni Sanaderovu ulogu u njihovoj reanimaciji i rehabilitaciji. Sanader je uspješno rasturio i obezglavio i ono malo domoljublja te čitavu Hrvatsku doveo na rub financijskog i psihičkog sloma, pri čemu je najviše profitirao Milanovićev i Pusićkin čopor. Čak i ako nije bio udbaški agent, svoju ulogu eliminatora desnice odigrao je perfektno. Ionako podijeljene, zavađene i obezglavljene branitelje gurnuo je na margine i začepio im usta novcem, lažnim obećanjima i jeftinom domoljubnom propagandom. Ostale ljude, koji ni u ludilu ne bi glasovali za “partijanere”, jednostavno je natjerao da od svega dignu ruke. A da se HDZ ni slučajno ne bi nakon Sanadera probudio i opet profunkcionirao, postavljena je priprosta, častohlepna i beznadežno ohola Jadranka, koja je možda i nesvjesno zabila posljednji čavao u HDZ-ov lijes i olakšala SDP-u povratak na vlast. Jer, za onakav HDZ, prepun korupcije i afera, s onakvom smiješnom predsjednicom na čelu, ne bi glasovao ni pokojni Franjo.

Nakon “facebook prosvjeda” 2011., koji su pomogli Milanoviću da se dočepa fotelje, zavladala je grobna tišina. Tišina u kojoj je iz daljine sve glasnije dopiralo ono staro, notorno “Hej Slaveni…”. Hrvati koji nisu partijski ni stranački omastili brke tada su bili na marginama, utučeni i dotučeni, maltene na aparatima. Sve u što su naivno vjerovali, u što su željeli vjerovati, te je godine puklo i razletjelo im se po licu kao veliki balon žvakaće gume. I tko zna koliko bi dugo tako čamili i gutali apaurine i peptorane, da nije krajem 2012. pušten general Gotovina. Htio on to ili ne, tada je Gotovina bio detonator koji je Hrvatima ponovno vratio zanos i ponos. Srce je tuklo, veliko i jako, pumpalo vrelu krv stisnutim, sleđenim žilama. Na trenutak, kao devedesetih, opet smo svi bili jedno, zajedno. Živi. Bili smo tako mali, a opet tako veliki; opet kao devedesetih. U tom trenutku – najveći na svijetu. Ni opazili nismo da je mrak pao na oči Milanoviću, Josipoviću i Pusićki. Zapravo, nije nas ni bilo briga za njih. Sve što je tada bilo bitno je da nam je vraćen naš general. Bili smo uvjereni da je pravda pobijedila i, zaboravljajući sve haške idiotarije, puštanje srpskih zločinaca na slobodu, izjednačavanje agresora i žrtve, ali i Gotovininih sedam godina zatvora, povjerovali smo da naša borba i naša patnja ipak nisu bili uzaludni i da će sve krenuti svojim smjerom, tamo gdje je stalo Tuđmanovom smrću. Činilo se tada da će Josipović i kompanija sami od sebe nestati.

Zanimanje: pljuvanje po braniteljima


Ipak, dogodilo se suprotno – niti je general poveo svoj narod, niti su sljedbenici druga Tita spakirali kufere. Dapače, general od kojega su mnogi očekivali (pre)više, ne samo da se distancirao od onih koji vape za pravdom, već je neshvatljivo oborio glavu i dao zeleno svjetlo titoistima da nastave sa svojim rabotama. Tako smo dočekali i taj obrat, da je i list koji se cijelo vrijeme veselio njegovom uhićenju i pisao mu optužnice, Jutarnji, počeo Gotovinu obasipati panegiricima. Odahnuše Jelena Lovrić, Ante Tomić, pa i Boris Dežulović i Butković. Veselo su cvrkutali tih dana, dijeleći Gotovini komplimente šakom i kapom te pozivajući narod da se ugleda na njega, da prestane mrziti. Jer, po njima, oni koji vole Hrvatsku nesumnjivo mrze one koji nju ne vole. Psiholozi bi rekli – projiciranje vlastitih mana na druge. Ako itko stvarno nekoga mrzi danas u ovoj zemlji to su Jelena Lovrić i kompanija. Pročitajte, ako vam se ne gadi, što dotična misli o braniteljima i Kolindi. Za nju su branitelji bezmalo hrpa ratnih profitera koji zveckaju oružjem i samo što ne izvedu vojni puč a Kolinda samo Karamarkova marioneta koja sramotno daje primat pobunjenim braniteljima pred ostalom populacijom. Sirotica je u svom zanosu zaboravila da su njena primanja možda čak i veća od mnogih koji su invalidi Domovinskog rata. A izgleda da vjeruje i da svi imamo slabo pamćenje, pa smo valjda zaboravili neke njene ranije tekstove, prepune mržnje prema Hrvatskoj. Ili barem onom dijelu Hrvatske koji se usudio izaći iz njene predivne Jugoslavije i suprotstaviti vojsci koju je tada veličala. Fascinantna je mržnja koju ta sirotica gaji prema domoljubima, braniteljima općenito. Već tjednima, mjesecima, trabunja i ne staje. Toliku količinu jeda, jada i slijepe, patološke mržnje teško može nadomjestiti trideset i kusur tisuća kuna na tekućem. Zloba i mržnja toliko su joj ovladali bićem da bez prosipanja žuči više ne može živjeti, pa joj pljuvanje po braniteljima dođe kao relaksacija. Bez obzira na plaću. I ne samo njoj. Puno je takvih – “Hrvata”.

Komu zapravo mogu smetati ljudi koji protestiraju i bore se za nešto, neka svoja prava i uvjerenja? Komu, zaboga, uopće mogu smetati invalidi, ljudi bez ruku i nogu, u kolicima ili na štakama, koji sjede na hladnoći i mirnim putem žele smjenu ministra svog resora? I tko će uopće određivati, ikome, kada će i koliko protestirati – ako doista živimo u demokraciji? Normalna reakcija normalnog čovjeka, u civiliziranom društvu, bila bi okrenuti glavu i prijeći ulicu ako mu smeta neka skupina ljudi i ne slaže se s njihovim stavovima. Ili će, ako baš mora, kraj njih proći kao, na primjer, pokraj nekakvog blesavog pankera koji na autobusnoj stanici naglas čita Mariju Jurić Zagorku. Tko bi normalan zazivao policiju da ih isprebija i ukloni, bilo branitelje, bilo blesavog pankera? Ali eto, to je upravo što već tjednima, mjesecima čini gospođa Lovrić iz Jutarnjeg. Skupa sa svojim vjernim društvom, starim nam znancima, koji i inače silno vole Hrvatsku, poput Teršelićke, Pusića, i nekih novijih “snaga”, poput Mladićevog branitelja Ercega i psihotične grupice Mirjane Mirt.

Invalidi okupatori

Pa čak i ako su branitelji “šatoraši” u krivu, izmanipulirani HDZ-ovi pijuni i ratni profiteri (mada je logički i moralno upitno kako ijedan stopostotni invalid može biti profiter), zašto Jelena i društvo prvo ne objasne svojim fanovima zašto se istim žarom ne okomljavaju na Milanovića, Pusićku, Josipovića i njihove podrepine? Jesu li ikada doveli u pitanje njihovu iskrenost, oštro analizirali i dijagnosticirali stvarne probleme ove države? Milijarde koje se troše na kojekakve udruge, kojima ne znamo više ni broja ni namjenu, milijarde koje se bacaju na skupocjene vozne parkove, rodbinu i frendove koji se zapošljavaju u javnim i državnim službama, njihova ogromna, amoralna primanja? Kultove bivših državnika na koje bacamo milijune godišnje? Rasprodaju naših dobara i bezbrojne afere? Sumanuto provlačenje kartica i pijano padanje sa stolova po beogradskim rupčagama, o našem trošku? Nitko ne zna na što sve idu stotine tisuća “minstarskih” (naših) kuna, dok imamo tri stotine pedeset tisuća nezaposlenih i desetke tisuća mladih ljudi koji svake godine odlaze trbuhom za kruhom?

Ali ne, branitelji su najveći problem ove države. Pogotovo oni koji su branili našu zemlju a danas nemaju posao pa primaju impozantnih osamsto kuna socijalne naknade. Guba jedna smrdljiva, primaju tih osamsto kuna, sišu našu jadnu državu i ‘oće kruha preko pogače. I još bi ta neradnička bagra htjela u svom resoru nekog psihički stabilnijeg ministra, koji neće provocirati slikama sa Sinišom Mihajlovićem i neprestano davati kontradiktorne izjave. E, ne može to tako! Dolje branitelji! Ostojiću, šta čekaš, makni ih s ulica da nam ne smetaju, da možemo nesmetano, bre, da dišemo naš čisti partizanski zrak. Ionako su partizani oslobodili Hrvatsku, a ne branitelji. Da parafraziramo “nesvrstanog” Johnnya: “Ne želimo imati posla ni s kim u okupiranoj Hrvatskoj”. Tko je okupirao Hrvatsku, možda će se netko budalasto upitati? Pa branitelji, naravno.




Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.