fbpx

Pametni dućani za glupu naciju

Autor: Danijel Vuinac

Eto, priznajem, ja sam kao zadnja zatucana seljačina mislio da se ti prekrasni dućani nalaze samo u Nizozemskoj i da se jedino tamo možete legalno drmnuti raznoraznim drogama, oduzeti magičnim prahom i gljivama ili nestati u dimu travuljine, sakriti se od života... ukratko - u miru Božjem (ili vražjem?) se zombificirati.

Bravo! Konačno dočekasmo takozvane pametne dućane! Iako su se ušuljavali ovamo na prstima posljednjih par godina, tek ovih dana zasjaše u punom sjaju. Da nije bilo tog dječaka koji je neki dan preminuo na stubišu svoje zgrade, mrtav-napušen, nadrogiran posve legalnom drogom, ne bismo ni znali da postoje. Barem mi stariji i ne baš previše zainteresirani za eksperimente s vlastitim životima. I zacijelo bismo propustili sve blagodati koje nam takve trgovine nude. Eto, priznajem, ja sam kao zadnja zatucana seljačina mislio da se ti prekrasni dućani nalaze samo u Nizozemskoj i da se jedino tamo možete legalno drmnuti raznoraznim drogama, oduzeti magičnim prahom i gljivama ili nestati u dimu travuljine, sakriti se od života… ukratko – u miru Božjem (ili vražjem?) se zombificirati.

Pretpostavljao sam da toga kod nas nema, jer još nismo legalizirali travicu, vutru ilitiga marihuanu. Mada smo na najboljem putu da to učinimo, mislio sam da ipak neće tako skoro do nas doći to moderno čudo naprednog zapada. Prvi put kada sam čuo naziv “smart shop” naivno sam pomislio da je riječ o nekakvom pametnom dućanu, što me je asociralo na pametne telefone (smartfone) pa sam ih nekako povezao s dućanima elektroničkih drangulija, zaključivši na koncu da se tu mogu kupiti i računalne komponente. I tako sam živio pune dvije godine, u blaženom neznanju, uvjeren da tamo mogu povoljno naći kakvu matičnu ploču, mobitel ili grafičku karticu. Sve dok u kontekstu jednog teksta o nizozemskom coffe-shopu nisam pronašao zanimlljv naziv “smart-shop”. Naravno, tek tada je budali, tj. meni, sinulo da “smart” ima veze s pameću koliko i “coffe” s kavom. Eto što se događa kad ne želite upoznati čari moderne Europe. Ostanete glupi neznabošci.

Zombifikacija nacije


Da ipak ne bismo ostali “šupak svijeta”, kako nam vele napredni članovi društva, na krvavim koljenima smo nekako upali u Europsku Uniju i uspuhani jedva propentali, onako s poda, prnjavi, prljavi i krvavi: “Daj šta daš”. Od milosrdne, kršćanske i poštene Europe nismo doduše dobili bogznašto konkretno i rukom opipljivo, ali jesmo sve što nas je duhom oplemenilo. Na primjer: “liberalne” udruge koje se bave promicanjem lizačica i pušača te ubojica nerođene djece, “neovisne” udruge koje su tu da bi nam rekle da se mi i Srbi zapravo nimalo i nipočemu ne razlikujemo, “demokratske” novine i novinare koji nas, zatucane kakvi jesmo, uče toleriranju/podnošenju svakojake (najčešće srpske) fukare i idiota, “moderne” ministre koji smatraju da nema nikakve razlike između homoseksualne i heteroseksualne ljubavi itd. Među svim tim dobrima uljuđene Europe stigla nam je najviša vrednota od svih – ono u cijeloj toj halabuci najbitnije – slobodno tržište. Tržište u kojem mi možemo izvoziti što god hoćemo, ali naravno, božemoj, samo ono što Europi treba i onoliko koliko nam dozvoli uzgojiti ili uloviti na (nekada) našem tlu ili moru. Ali zato, u duhu “fair tradea” moramo uvesti svo smeće koje nam guraju. Da ne bi slučajno naši proizvodi postali njima konkurentni, brine se već godinama HNB, koja stoga ne smije biti pod hrvatskom kontrolom i ne smije nikako devalvirati kunu. Euro ne smije biti doveden u pitanje: ne daj Bože da cijene stranih proizvoda porastu a naših padnu. Uostalom, mi smo potpisivanjem pretpristupnih ugovora, što je ionako malo tko pročitao, prihvatili Euro kao novu valutu, potpisali i pečatirali. No, to nije udarano na sva zvona. Progurano je “ispod stola”, baš kao i gore navedeni “smart-shopovi”. Jer zatucani klošari zapadnog Balkana teško bi iz prve prihvatili nešto tako veličanstveno i progresivno kao što je dilanje droge djeci.

Ranko Ostojić se eno ubi od silne brige zbog umrlog dječaka i tih legalnih droga u smartshopovima. On bi sve to pozatvarao, ali jadan, veli, ne zna kako. Zakon mu vezao ruke. A i kako zabraniti nešto što je posve legalno i što možete naručiti doma poput pizze. Praškovi i smjese koje se tamo prodaju i nose nazive “Crystal”, “Speed” ili “Zombie” zacijelo služe samo kao osvježivači prostora. Ubace se u nargile, koje također legalno prodaju ti shopovi, i koje također nemaju nikakve veze s opijatima i drogiranjem. I onda se dobro “osvježi” prostorija. Uputstvo: prije uporabe zatvorite prozore i vrata i utrnite svjetla. I u vlastitoj glavi.

Pa ipak, dječaka je ubila “laka” legalna droga

A da bi mi to s vremenom ipak prihvatili, pobrinuli su se revni glasnogovornici EU – naši političari. Emancipirani. Elokventni. Napredni u svakom pogledu. Zdravi iznutra i izvana. Prvo je počelo gotovo nevino – žaruljama. Iako se kolege Mišak i David Icke možda ne bi složili, jer ih oni smatraju ponajvećim problemom današnjice. Uglavnom, naređeno nam je da moramo pobacati sve ove glupave stare žarulje koje puno troše i staviti moderne koje štede. Iako štedne imaju nezdravu svjetlost i puno žive, i to smo prihvatili kao nešto s čime se moramo pomiriti. Nekako je lakše čekati da se tamo neki europski birokrat-kreten dozove pameti, barem još dok imamo zalihe klasičnih žarulja. Nastavilo se preko lezbi i gejeva, Jovanovića, Štulhofera i pedofilskog društva, no kako im narod nije aplaudirao zbog odluke da i gejevi (i potencijalni pedofili) mogu usvajati djecu, sada su se vodeći političari odlučili za ponešto “okokolniji” pristup. Te velike ideje nove slobodarske Europe, nadasve kršćanske, sada ne promiče politički mainstream, barem ne aktivno. Za tihu vodu i pripremu terena zaduženi su wanna-be političari, ili wanna-be vještice (u Holynom slučaju), uz nepresušnu pomoć medija koji već godinama služe upravo promicanju tri stvari – homoseksualnosti, abortusa i tzv. lakih droga. Uostalom, te tri “vrijednosti” služe i kao dimna zavjesa za pitanja poput onih zašto je bankama omogućeno legalno izbacivanje ljudi iz njihovih jedinih domova i bahato policijsko ponašanje prema (uglavnom bolesnim) ljudima. Ili pak isključivanje vode i struje siromasima, iako smo socijalna država.

Silno pametni i progresivni mladi ljudi danas su uvjereni da je žena stvarno “svoga tela gospodar”, pa tako i drugog života u sebi, te da nema ništa loše u tome malo se nadrogirati. Ima logike – prvo se oboje dobro napušite, napijete i poseksate, zatim shvatite da niste spremni za to dijete pa ga zakoljete, a onda, da biste zaboravili na umorstvo opet se napijete i napušite. I tako dobivamo novu generaciju napušenih debila i moralnih morona. Današnje mrtvace – sutrašnje zombije. Zato je ipak dobro dok se barem malo zgražamo nad naslovima o smrti djece koja se predoziraju legalnom drogom iz “pametnih” dućana. Pravi problem, onima koji još budu imali malo srca i pameti, nastat će onog trena kada većinu ne bude bilo briga. Kada nas budu zombificirali. A na najboljem smo putu da takvi postanemo. I ne, nema “lake droge”. Postoje samo droge, koje više ili manje ubijaju vašu svijest i savjest. Ma što vam razne mirele i milanovići srali, ma što vam “smart shopovi” kurvanjske Europe prodavali.




Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.