Američki san

Naravno, kada čovječanstvo bude shvatilo o čemu se radi, bit će prekasno. Tada će nas biti premalo, i bit ćemo razbijena vojska; olupine izmučene drakonskim cijenama, kaznama, kamatama i porezima, boleštinama, ratovima i glađu. I najvjerojatnije nas više neće biti ni milijarda. To i jest konačni cilj svjetskih oligarha.

Hrvat ne vjeruje nikome. Kako ni on sam nije načisto što je i kakav je, ne vjeruje ni da itko drugi može biti zaista častan. Hrvat stoga prešutno prihvaća mito i korupciju, Pupovca i Voju, Jovanovića i Milančeta, a bogami i sve Pusiće kroz historiju. Oni, naravno, nisu 'skroz ok', ali 'Bože moj, koga drugog izabrati'. Komotno bi se moglo ustvrditi da se Hrvat na izrode, izdajnike, tirane, lažljivce i lopove navikao kao magarac na batine. Zato, kada se pojavi netko kao Ruža, Hrvat joj pronalazi sve moguće i nemoguće mane. Ni svi antihrvatski, prodani mediji poput EPH i HRT-a, ni svi tobožnji novinari poput Stankovića ili Klauškog, prodani političari poput Milančeta i Pusi-ćke (koji više ne skrivaju svoju mržnju!) više ne trebaju govoriti da je Tomašićka fašist, ksenofob ili šovinist; rezonira Hrvat i sam što je u pitanju. Ne da se Hrvat preveslati. Jer nitko ne može biti pošten. A pogotovo ne neka Ruža, i to još nekakva 'Bosanka iz Kanade'. Molim lijepo, onomad kada je teško oboljela, zašto nije išla u hrvatske nego kanadske bolnice? Kako je nije sram, ostaviti djecu u Kanadi i dolaziti u ratom pogođenu Hrvatsku i još se pridružiti notornom zločincu Franji Tuđmanu? I, kao da joj to nije bilo dovoljno, još se okrenula protiv nadaleko cijenjenog i poštenog Đapića? To se sada pita jadan Hrvat, s pravom ogorčen i pogođen. Ali, što je najgore, Hrvat se se u dubini svoje sitne duše boji da bi ona zaista mogla biti prava, čestita Hrvatica. To ga plaši više od svega. Jer bi ispalo i da je ta 'Bosanka iz Kanade' zapravo veći Hrvat od Hrvata koji ovdje živi vjekovima. Ako bi se pokazalo da morti ima poštenih političara, cijeli sustav njegovog rezoniranja pao bi u hladnu vodu. Taman kad se navikao da je normalno da ga jašu oni koji ga prodaju za šačicu srebrnjaka, dolazi netko tko grmi: 'Dosta je, Hrvatska je za Hrvate i tko je mrzi, neka iseli iz nje!' I još, ni pet ni šest, veli da će u Europi braniti hrvatske interese. Ma nije moguće, ljudi moji! Kako smo samo mogli dozvoliti da nas jedna takva osoba predstavlja u Europi?! Da će braniti naše, hrvatske interese u Europi? To se nije desilo još od Frankopana, to je presedan za psihijatriju. Da Hrvat brani hrvatske interese? Nečuveno, drugovi i drugarice! A vrhunac njenog ludila bio je kada je u Saboru kolege zastupnike optužila za pogodovanje i suradnju s narko-dilerima. Tko bi se uopće normalan u Hrvatskoj usudio javno reći ono što misli i još nazvati ubojice ubojicama? Ili recimo četnike – četnicima (što je čisti šovinizam – mudro i posve nepristrano zaključuju kreature koje mi plaćamo, one s takozvanog HRT-a). Tko se usuđuje? Nažalost, izgleda samo jedna 'Bosanka iz Kanade'.

Zbunjeni Hrvat

Zato je Hrvat jadan i zbunjen. Što će sada? S jedne strane takvi čudni likovi koji ga šamaraju i podsjećaju da je Hrvat, a s druge fina uigrana ekipica mediokriteta, oportunista i anacionalnih kreatura s kojom barem uvijek zna na čemu je. Zna da će ga sigurno opljačkati, sjebati i prodati prvom prilikom. Pa je miran. Zato je Hrvata najbolje ostaviti u njegovom škripcu, sa njegovim domaćim izdajnicima, četnicima i jugofilima. Tada je svoj i tada se najbolje osjeća – svoj na svome, reklo bi se. Ali bez vazelina. Nikako ne smije Hrvat birati dobro, nego uvijek mora birati 'manje zlo'. Zato većina Hrvata uredno apstinira na izborima. Jer su, pametni kakvi jesu, sigurni da nemaju za koga glasati.

Nije to ništa čudno. Doduše, nismo dosegli stupanj demokracije kakav ima recimo Švicarska, ali smo zato na najboljem putu da se pretvorimo u Ameriku u malom. Slijedimo ih u svemu – ne samo u politici gdje nam se sve svelo na dvije tobože suprotstavljene strane, nego i u svakodnevnom životu. Opijamo se i drogiramo kao Amerikanci, žderemo brda galofaga kao Amerikanci, kljukamo gomilom tableta i gledamo iste glupe serije na tv-u, trčimo za iphoneovima i volimo svoje kućne i limene ljubimce više od ljudi. A evo smo ih počeli sustizati i u drugim trendovima, poput uličnih tučnjava, mrtvih na cestama u trkama kroz crveno, razbojništva i školskog nasilja. Svako malo netko ovdje bude silovan, izboden, pregažen, upucan ili raznesen bombom. Ako se prije toga sam ne raznese.

Sasvim je prirodno da u takvom ozračju 'naši' licemjerni mediji više pozornosti posvećuju Bostonu nego recimo tamo nekoj šugavoj Palestini, đavolskom Iranu ili smrdljivom Afganistanu. Gdje svakodnevno gine na desetke, stotine ljudi – mahom civila. Ispravak: to nisu ljudi, to su sve redom teroristi, fanatici i talibani. Ne znam samo da li je problem u tome što su nam od malena punili glave da su Coca cola i zapad nešto magično, ili smo sami po sebi debelo betonirani među ušesima. Da li onda od takvog, limitiranog stvorenja očekivati da će se probuditi i ustati protiv EU i Novog svjetskog poretka? Ne, Hrvat nema muda dići se ni za svoja prava, a kamoli za nekakva globalna pitanja koja mu nisu ni u primozgu. Hrvatov krajnji domet je 'u se, na se i poda se'. Ne vjerujete? Povirite malo što se dešava vikendima noću po našim ulicama, birtijama i diskoklubovima. Vjerujem da će vas, ako ste imalo normalni, pojedini prizori 'oduševiti' do te mjere da će vam se zgaditi čitav ljudski rod. Ne, to nije 'ispušni ventil', odavno više to nije ni 'mladost-ludost'. Nazovimo takvo ponašanje konačno pravim imenom – to je animalizam, puko iživljavanje najnižih nagona. Naravno, iživljavanje inducirano putem medija. Budi 'in', budi 'slobodan', tj. budi pijana i drogirana životinja. Sve je normalno. Sve je dozvoljeno. Nema pravila, nema morala, nema ljudskosti. Ako vam zadnje rečenice možda zvuče poznato, to nije slučajno. To su osnovni postulati iluminata i masonstva višeg stupnja.

Allah Akbar, by Chechen Dzhokhar

Mene je stoga začudilo što se i naš narod nije 'spontano' pridružio onim 'spontanim' Amerikancima koji su na ulicama mahnito, gotovo ritualno plesali i slavili zbog smrti jednog od navodnih terorista. Koji su – oh, kako prigodno – opet fanatični 'islamisti'. Doduše, ovog puta iz Čečenije. Autore eksplozija utvrdili su i našli vrlo brzo, premda su još uvijek mnoge stvari oko tog slučaja mutne – dan uoči bostonskog maratona šuškalo se i o nekakvoj vojnoj vježbi, a na nekim fotografijama vide se i pripadnici specijalnih postrojbi u publici na sam dan eksplozija. Valjda su dotični trebali nadzirati situaciju. I ako ustreba možda ostaviti opet kakvu nagorjelu osobnu iskaznicu na mjestu zločina? Možda i potpis, nekakav grafit na obližnjem zidu, tipa Allah Akbar by Chechen Dzhokhar. Dodatnu sumnju na sve baca i izjava majke 'terorista': 'FBI je pratio mog sina dvije godine, sve su znali o njemu. Optužbe su montirane!'. A eto, Dzhokhar ne može govoriti, jer je 'slučajno ranjen u grlo'. Izgleda da ne zna ni pisati? No nesumnjivo je kriv. Pitanje je sata kada ćemo doznati koji mračni 'Bin' stoji ovog puta iza ovih 'terorista'. Svejedno, bila tragedija režirana ili ne, treba odati pijetet svim nevinim američkim žrtvama, baš kao i svakom poginulom ili osakaćenom Palestincu, Irancima koji su prošli tjedan izginuli u dva golema potresa (stotine mrtvih, ako niste znali!), kao i svim onim Afganistancima koji su proslavljali vjenčanje kad ih je raznijela američka bomba; svima onima kojima je nasilno ili u mukama prekinuto postojanje na ovoj planeti.

Međutim, činjenica je da slučajevi poput bostonskog idu na ruku oligarsima današnjice. Uvijek nakon takvog incidenta dolazi do pooštrenja mjera 'sigurnosti', tj. povećanja stupnja kontrole i – paralelno s tim – jačanja militantnih autokratskih struja koje guraju Novi Svjetski Poredak. Nije da će imati puno protivnika. Barem ne u SAD-u. Koliko su glupi i primitivni pojedini, dovoljno govore njihove brojne poruke koje kolaju internetom, ispunjene mržnjom i posvemašnjim idiotizmom. Poput onih kako na sve muslimane treba baciti atomsku bombu. Za gospodare kaosa idealan scenarij. 'Ajmo tamo sravnit sve sa zemljom i napravit parking', mudro zaključuje jedan američki 'patriota', zaboravljajući da su to učinili i upravo čine mnogim narodima diljem svijeta u ime 'demokracije' (koju doma ni sami nemaju – uguglaj: Zakon CISPA, 18.04. a zatim i pojam Casus Belli). To je upravo ono što oligarsi žele – orvelovskog roba koji je sretan što je rob. A sve vodi tome da bi čovječanstvo uskoro trebalo biti konačno posve 'umasovljeno, ugrupljeno'. Tada bi nastalo idealno razdoblje bezbrižnog prosperiteta za bogate i njihovo daljnje bogaćenje. Zgazimo sirotinju, šutnimo odrpance! S Frlanima na ulicu, đubrad smrdljivu i sve slične njima. A onda, ako pokušaju prositi na ulici, odvući ih i baciti nekamo, da nam ne smetaju, da nam se ne motaju pod nogama i ne smrde. Što su oni mislili, da je život lijep a ljudi dobri? Da će im netko uskočiti u pomoć, da ih naši suci neće gledati kao tek još jednu brojku za ovrhu? Ili da će naši policajci reći svom zapovjedniku: – Nećemo ih izbaciti, ti ljudi i njihova djeca nemaju kamo! To se može sutra desiti svakome od nas? A kamoli da će netko početi čitati Ustav Republike Hrvatske u kojem stoji da smo socijalna država, u kojoj svatko ima jednaka prava na život i preživljavanje. Znači – voda, hrana i krov nad glavom moraju biti osigurani svima, bez obzira na imovinsko stanje! Međutim, kod nas se bez pardona siromasima usred zime isključuju voda i struja te ih se silom izbacuje na ulicu kao zadnje kriminalce.

Rajski vrt

Uskoro ćemo vjerojatno izbrisati i ta ustavna prava. Ona su ionako danas samo mrtvo slovo na papiru. Masno ćemo plaćati vodu jer je 'i voda hrana', baš kako reče jedan fini gospodin, direktor korporacije Nestle (i usput jedan od čelnika Exxonmobilea, koji već njuška i rovari po Hrvatskoj). I kaže naš vrli Peter Brabeck kako danas živimo odlično, 'samo toga nismo svjesni i stalno se žalimo'. Rak u porastu, do 2030. udvostručit će se broj oboljelih od karcinoma, leukemije i tumora? Ma kakvi. 'Živimo nikad bolje', demantira nas direktor Nestlea. Valjda će nas on i njegovo društvo prosvijetliti. Pa će nas uvjeriti kako je GMO hrana posve neškodljiva, čak štoviše – zdravija od prirodne. A sve počinje tvrdnjom kako 'nije dokazano da je GMO opasna'. Isto to tvrdilo se i za mobitele. Nema dokaza da uzrokuju rak, kažu no potiho ipak priznaju da u organizmu stvaraju 'efekt mikrovalne'. Kao što dokaza nije bilo ni za Al Caponea. Punih dvadeset godina mirno je klao ljude, i nitko mu ništa nije mogao dokazati. Sve dok nije stao konkurenciji na žulj pa su ga dali likvidirati – dokazima. Mislite li da bi se za Sanaderove bezočne pljačke našlo dokaza da nije stao na put nekom od krupnijih igrača? How yes no.

Naravno, kada čovječanstvo bude shvatilo o čemu se radi, bit će prekasno. Tada će nas biti premalo, i bit ćemo razbijena vojska; olupine izmučene drakonskim cijenama, kaznama, kamatama i porezima, boleštinama, ratovima i glađu. I najvjerojatnije nas više neće biti ni milijarda. To i jest konačni cilj svjetskih oligarha. Pardon, ovo je bilo optimistično predviđanje – ne samo da će nas biti premalo, nego nas više neće biti ni briga zbog svega toga. Što zbog blještavih ekrana, 'lijekova' i antidepresiva, što zahvaljujući kolektivnoj apatiji i kretenizmu koji su već sada izrazito vidljivi. Kao da smo hipnotizirani (mada ni to nije isključeno), u sebi i na glas ponavljamo: 'Mi smo nitko i ništa, mi ne možemo ništa promijeniti!' Mi želimo u Eu-ropsku tvorevinu. Mi želimo oprostiti dugove Ljubljanskoj banci. Želimo veći pdv, fiskalne kase i debeli porez na nekretnine. Želimo više raditi a biti plaćeni malo ili nimalo. Mi želimo GMO hranu i rasprodaju naših javnih dobara i tvrtki. Mi ne želimo svoju državu.

Tko nas je to uvjetovao? Tko nas je zarobio? Ova nakaradna vlada ljudi-sjena i opsjenara poput Brabecka? Ili je u pitanju nešto puno veće i moćnije? Mislim da bi religiozni mogli lako imenovati 'vladara ovog svijeta' i njegove 'ričuće lavove'. No, ono što je paradoksalno – Crkva, koja bi trebala biti posljednji bastion i utočište Dobra, trubi ljudima već stoljećima istu glupost: 'Praštajte! Pokoravajte se svojim vladarima!' I tako, da bi Zlo carevalo, dovoljno je da dobri ljudi ne čine ništa, da budu – sluge pokorne… Zato vjerujem da ulazimo u vremena koja 'proročanski' najavljuju iluminatski likovi poput Brabecka. Vremena u kojima će nam Coca Cola naplaćivati svaku kap vode, vremena u kojima ćemo jesti isključivo ono što nam dozvole Monsantno ili Nestle, raditi za siću i ginuti u njihovim 'igrama prijestolja'. Uz neizostavne boleštine kreirane u njihovim laboratorijima, da bi nas držali na njima prihvatljivim populacijskim razinama. Sreća u nesreći je da je život kratak i da nitko ne živi vječno (barem ne u jednom obliku). A i utjeha, da na ovoj planeti nikada nije bilo dobro. Osim možda u onom razdoblju kojeg smatramo edenskim.

Sada dolazimo do kraja vrlo skliske litice, na rub posvemašnjeg rasapa. Sve više ljudi je prazno, nezadovoljno, nesretno i nervozno – sve prohtjeve moraju ispuniti odmah. Da li kupiti auto, novu 'plazmu' ili gajbu pića, nije važno. Važno je samo ispuniti rupe i biti stalno 'high'. Iznad svega ovoga. Jer smo kao nikada do sada odvojeni od prirode, toliko da smo postali – neprirodni. A u disbalansu nastaju praznine. A praznine se nečim moraju popuniti. I tako dolazimo do začaranog kruga nad kojim budno bdiju dijabolični 'brabeckovci' i njihovi psići, lokalni nadzornici procesa – Pusićka, Milanović, Linić, Jovanović i slični…