fbpx

Advocatus Diaboli

Autor: Danijel Vuinac

Ovo je idealno vrijeme za one koji više ne mogu skriti mržnju prema braniteljima i Hrvatskoj državi. Sada se mogu raspištoljiti kao nikada. Start je označen hicem iz Milanovićevog pištolja. Udri po “lopovima braniteljima” i “popovima pedofilima”. Govor mržnje? Ma kakvi. To je samo svakodnevno lajanje Milanovićevih kerova po forumima. Kad laje gazda, što ne bi i kerovi.

Ne znam što je gore. Svaki dan u novinama gledati Sevku kojoj više nikakva šminka ni botoks ne mogu pomoći, ili pak našeg druga predsjednika. Njihov duhovni guru Stevo bi rekao – ovo je gadljivo, već iskaču iz svake paštete. Ipak, postoji razlika: splitsko-beogradska starleta svoju popularnost masno je platila, između ostalog svojim golim dupetom i kešom, dok je wanna-be preds(j)ednik iskeširao vreće – tuđeg novca. Za kampanju i svakodnevno glađenje svojih senzibilnih ganglija, istresli su mu gotovo dvaput više od svoje konkurencije, gotovo 6 milijuna kuna. 6 milijuna kuna od svojih “prijatelja”. Među SDP-ovcima, s kojima drug predsjednik naravno nema nikakve veze, nalaze se, naravno, i mnogi HNS-ovci; poput naše fine, simpatične i nadasve štedljive ministrice (mada je mnogi zovu “ministarka”) Pusić i nadasve uglednog suborca Srećka Ferenčaka. Koji je poznat po borbi za svaki pedalj (tuđeg) zemljišta. Ništa to nije, 10, 20 ili 30 tisuća kuna za spašavanje našeg sirotog druga, koji je nakon punih pet godina konačno došao sebi i shvatio da bi nešto trebalo mijenjati. Pa mu treba još pet godina da bi proučio što bi to točno trebalo promijeniti. Dok se ne dosjeti, mijenjat će nam Ustav. Opće je poznato da nam je Ustav ogroman problem, pogotovo ti vražji referendumi koji dozvoljavaju ljudima postavljati kojekakva pitanja i određivati kako će živjeti u svojoj zemlji. Inače, ako još niste skužili, radi se o finom profesoru koji je izuzetno pravedoljubiv, socijalno osjetljiv i općenito poznat kao vrlo empatičan čovjek. Onih koji se pate sjeti se doduše svaku petu godinu, ali nemojmo cjepidlačiti – bolje ikad nego nikad. Pa makar prisvajao tuđe glasove i ideje.

Oka nije sklopio zbog onih 35.000 mladih koji su pobjegli iz Hrvatske. A zbog onih nekoliko tisuća branitelja koji su se ubili, pisao je peticije i tražio hitan sastanak sa stručnjacima i vladom. Zbog nezaposlenih, ogromnog duga, raznoraznih marifetluka, brojnih smjena i gafova ministara, zahtijevao je prijevremene izbore. Tijelom se bacao pred policiju zbog ljudi koji su ostajali bez jedinog krova nad glavom zbog par tisuća kuna duga. Prijetio da će se nasred splitske rive spaliti zbog kriminala u nogometnom savezu. Odrekao se gotovo cijele svoje plaće, za sirotu djecu kojoj je potrebna operacija i terapija u inozemstvu (ipak je kapak važniji od tumora). Zbog idiotske prodaje naših autocesta planira štrajkati glađu. Ma dubit će on i na glavi, uz neizrečeno ali svima već razvidno priznanje: “Sve ću da dam, samo da vas opet zajašim”.

Pravi put – u propast


Jedno vrijeme mnogi su smatrali da su Čačić i Pusićka dvije najarogantnije, najantipatičnije pojave u našoj “estradnoj” politici. Međutim, Milanović ih je svojim recentnim “izričajem” sve nadmašio. Malo je reći da ga je u zadnje vrijeme “malo ponijelo”, njega izgleda je već odavno prebacilo. Iako je oduvijek sklon laprdanju i ničeovskim pozama, od noći kada je saznao za Josipovićev neuspjeh, više se ne trudi čak ni kurtoazno glumiti predsjednika Hrvatske Vlade, dakle svih Hrvata, pa i onih koji su glasovali za – Kolindu. U izbornoj noći prvog kruga, umjesto premijera koji će nam se obratiti smireno, razumno i, kao što se od prvog čovjeka Vlade očekuje, politički korektno – dobili smo nekakvog čudnog, namrgođenog lika koji se pred kamerama mrštio, ljuljao naprijed-nazad i rigao žuč i vatru na sve oko sebe. Nitko od okupljene kamarile, a ponajmanje navedeni dražesni filozof, nije mogao skriti konsterniranost i bijes izuzetno lošim rezultatom svog belog konjića. Opačićka, koju tada još nisu stigli instruirati, iskreno je frknula da je Sinčić “šarena laža”, a Milanče je otišao korak dalje pa maltene proglasio stotine tisuća Hrvata idiotima koji glasuju za “zločinačku organizaciju”. Doduše, jesmo banana-državica i imamo izgleda slučajnog premijera, ali ipak me je sram da nas jedan ovakav prostačina, pozer i mlatimudan pun mržnje predstavlja u domovini i svijetu.

Međutim, njegova poruka mržnje nije bila slučajna ni ishitrena. Milanović je krenuo u otvoreni rat s HDZ-om i općenito desnicom (pa tako i nekim biskupima i braniteljima), jer je svjestan izgubi li njegov drug YUsipović ove izbore, svi drugovi partijaneri komotno do jeseni ove godine, a možda i prije, mogu objesiti kopačke o klin. SDP, izgubi li ove izbore, izgubit će i palamentarne i za dugo se neće vratiti na vlast. Sve adute su prokockali, totalno uništili zemlju i više im nitko ništa ne vjeruje. I ne samo to, u opasnosti je i njihov trojanski projekt zvani “Orah”, kojeg su Josipović i Milanović tako brižno pripremali, u suradnji s EPH konglomeratom. Vještici nalik, Mirela je trebala zavesti mlade glasače, i kao da nije dovoljan jedan HDZ, sada su tu i nekakav Sinčić i “Živi zid”, na koje ih nitko nije upozorio, a koje očito ne znaju obuzdati i osedlati. Sve što su godinama planirali sada je dovedeno u pitanje. Čitava ta maskarada, skidanje crvenih odijela i oblačenje sivih, postavljanje svojih ljudi na ključne pozicije, guranje u medije i fondove, milijuni eura… Sve bi to moglo biti bačeno u vjetar. Jer vrag bi mogao doći po svoje već u noći s 11. na 12. siječnja.

Hu d fak ar ju?

Dakle, SDP više zaista ne treba ništa glumiti, ono što im sada jedino može pomoći je samo potpuna mobilizacija svih glasača. Stoga su i zaoštrili retoriku gotovo do maksimuma, otvoreno dajući na znanje svim svojim glasačima, pogotovo onim manje odlučnim, da je sada “biti ili ne biti”. Nije zaludu Milanović, u tandemu s jadnim Matićem, napao i branitelja Glogoškog, inače 100 % ratnog invalida. Tim frontalnim nasrtajem pokazao je ne samo da ga nije briga što je predsjednik Vlade, nego i da ga više nimalo nije briga što će ga mnogi doživjeti kao bešćutnog gmaza koji pljuje po ljudima koji su dali svoja tijela i živote za Hrvatsku. Dapače, on svjesno otvara karte, da bi probudio i one uspavane glasače, koji će zbog svojih vlastitih nevolja i neimaštine zaboraviti na veliku žrtvu i patnju tih ljudi koji su obranili našu zemlju. Očito je netko dobro savjetovao Milanovića, jer je njegovo sjeme našlo plodno tlo. Polulaž ili laž, ponovljena nekoliko puta postaje nepobitna istina. Naročito na suludom internetu. Internet upravo bruji o “hohštapleru u invalidskim kolicima”, “pokvarenom branitelju” koji profitira dok se mi mučimo i jedva spajamo kraj s krajem. Puj, ta žgadija braniteljska, kako ih nije sram protestirati dok mi nemamo za kruh! Smradovi, sve to treba lopatom!, vrište forumi, naročito oni levičarski poput Indexovog. Ovo je idealno vrijeme za one koji više ne mogu skriti mržnju prema braniteljima i Hrvatskoj državi. Sada se mogu raspištoljiti kao nikada. Start je označen hicem iz Milanovićevog pištolja. Udri po “lopovima braniteljima” i “popovima pedofilima”. Govor mržnje? Ma kakvi. To je samo svakodnevno lajanje Milanovićevih kerova po forumima. Kad laje gazda, što ne bi i kerovi.

I to je u redu. Konačno padaju maske, konačno zvijer pokazuje svoje pravo lice. Čak i kada ga upitate kako je moguće da Pusićka tako hirovito po inozemstvu baca naš novac, Milanović hladno odgovara da se za vrijeme Sanadera trošilo više. Dakle – logično – oni prije nas su krali, pa što ne bismo malo i mi! Kad je već i Čačića branio do posljednjeg daha, čak i kada je svima bilo jasno da će bahati HNS-ovac završiti u zatvoru, kako ne bi i njegovu drugaricu Pusićku zbog daleko manjeg, gotovo beznačajnog krimena. Milanović je zato i postavljen – da bi bio njihov advocatus diaboli.

Sva njihova mantra, sva njihova filozofija zapravo je puka, šuplja demagogija. Obmana i laž. Jedino što kod Milanovića i Josipovića nije laž je njihov agnosticizam. Oni zaista vjeruju, samo ne u Boga. Nešto više o tome bi nam mogle reći i Josipovićeve skladbe. A možda i više od košmarnih, kakofoničnih skladbi posvećenih vragu moglo bi nam reći njegovo farizejstvo, milijuni u nekretninama i debeli računi na banci, legalizirani lopovluk zvani ZAMP i upletenost u brojne afere, našeg “finog gospodina profesora”. Dovoljno je samo prisjetiti se izborne noći i ljudi u njegovom stožeru. Onih koje zastupa naš advocatus diaboli.




Želite li te likove gledati idućih 5 godina?

Autor:Danijel Vuinac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.