7Dnevno

DAN SRAMOTE ZA EUROPU: Virus sije smrt, a za to je kriv glavni grad birokracije! Ne zna se što je štetnije, virus ili politička klasa iz Bruxellesa!

Autor: Boštijan Marko Turk

7. prosinca 1941., dan koji će se u svijest čovječastva upisati kao dan sramote… Tako je Franklin Delano Roosevelt započeo jedan od najpoznatijih govora. Kad se dan nakon napada na Pearl Harbor obratio američkom Kongresu s prijedlogom za objavu rata japanskom carstvu, nešto je bilo jasno. Malo se puta u povijesti dogodilo da bi jedna osoba snosila toliku odgovornost kao tada. Doslovno, sudbina svijeta bila mu je na ramenima (iako je bio onesposobljen zbog virusa dječje paralize i osuđen na život u kolicima).

5. ožujka 2020. u Bruxellesu je isto bio “dan koji će se u svijest čovječastva upisati kao dan sramote“. Ondje je tada nastupila Greta Thunberg. Predstavljala je – kao i obično – svoju mantru o zagrijavanju. Primilo ju je rukovodstvo Komisije i Europski parlament. Bio je to “važan” događaj u glavnome gradu birokracije: kao takvog prenijeli su ga i mediji. 4. i 5. ožujka najvažnija tijela europskih vlasti bavila su se lupetanjem o zakonu koji se odnosi na “ekstremne klimatske uvjete” koji vladaju u svijetu i Europi. Tako su prihvatili obavezu o ugljičnoj neutralnosti. Potom su marširali gradom: sudjelovalo je do 8000 ljudi, bez zaštitnih mjera.

U međuvremenu, mnogo gore čudovište pokrenulo je ples smrti diljem svijeta i u Europi. 5. ožujka otkriven je prvi pacijent u Slovačkoj, a sutradan su svi javni prostori zatvoreni. Tisuće zaraženih ljudi – u potpunoj odsutnosti zaštitnih mjera – prenijelo je virus bolesti COVID-19 na sljedeće tisuće i tako dalje, u plesu smrti kojem Europa nije svjedočila od 1945. godine. Dok pišemo ove retke, mediji prenose da je Italija pala još dublje (zatvorit će benzinske crpke na autocestama, trgovine…), da je Španjolska pred kolapsom…

Francuska tek ulazi u danse macabre, ples smrti: ondje bi moglo biti najviše mrtvih. Previše je muslimana koji ne razumiju europske zakone (ni jezik Francuske Republike) i shvatit će mjere karantene (socijalna distanca) kao napad na vjerski identitet. Multikulturalizam, koji Francuska intenzivno prakticira najmanje zadnjih trideset godina, stvorio je niz izoliranih naselja u koja ni policija ni vatrogasci nemaju pristupa. Nitko ne zna koliko ljudi zapravo živi u takvim zajednicama, a procjenjuju se na desetke tisuća. To su najpropulzivnija legla infekcija u budućnosti. Ista samoizolirana geta postoje i drugdje u zapadnoj Europi, na primjer, u Belgiji i Nizozemskoj.

Mediji koji svoju paradigmu grade na poricanju svoje profesije, na servilnosti prema moćnicima i političkoj korektnosti, šute o tome. A i o drugim stvarima koje su još gore. Na primjer, zašto je stopa smrtnosti u Francuskoj deset puta veća nego u Njemačkoj. Od 22. ožujka bolnički prihvatni centri u Parizu i njegovu zaleđu, Île-de-France (najgušće naseljeno područje u Europi sa 12 milijuna stanovnika), provode smrtonosnu trijažu: stariji pacijenti s potvrđenim koronavirusom nisu raspoređeni u odjele za intenzivnu medicinu jer nema dovoljno kreveta (vlasti to prethodno nisu osigurale). Kreveti su namijenjeni mlađim ljudima koji, prema riječima specijalista, imaju veće šanse za preživljavanje. Starije osobe kojima je uskraćena intenzivna skrb primaju palijativnu skrb koje je sastavni dio morfij. On utječe na volumen disanja tako što ga slabi. Takav je pacijent osuđen na smrt gušenjem. Nepotrebno je reći da takav čin nije samo u neskladu s Hipokratovom zakletvom nego je i nezakonit. Tako je Pariz postao logorom smrti.

Macronova vlada – zajedno s Bruxellesom – znatno je podcijenila COVID-19 i rigorozne karantenske mjere uvela je prekasno. Zbog tega su i neučinkovite. Kao rezultat toga, previše bolesnika trenutno odjednom treba intenzivnu njegu, ali za to u zemlji nema dovoljno kapaciteta. U usporedbi sa Slovenijom i Hrvatskom koje su pravodobno uvele stroge mjere izolacije, francuske vlasti nisu. Kao što znamo, za preživljavanje je bitno da svaki pacijent ima mogućnost liječenja u jedinicama intenzivne njege.

Ali nije sve u zdravlju i nije u ljudima. Kad bolest prođe (i ona će proći), pojavit će se neka hitna pitanja. Prije svega: kako to da su zakazali Europska unija i Europska komisija? To će pitanje pokrenuti potpitanje. Kako je ECDC (Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti), jedan od ureda EU-a, mogao tako podcijeniti virulenciju virusa korone i njegovu sudbonosnost za Europu? Kakvi su ljudi ondje zaposleni? Jer liječnici su početkom veljače znali – a mnogi su točno predvidjeli – što će se dogoditi. I ja sam 25. veljače kao građanin bio sa zamjenikom ministra obrazovanja, dr. Jernejem Štromajerom. Rekao sam mu što će se dogoditi i savjetovao mu da tadašnja vlast odmah zatvori sve škole, od osnovne do sveučilišta. Rekao mi je da to nije ništa slično. Shvatio sam da su mu vezane ruke, najprije iz Bruxellesa. Sloveniju je tako doslovno u zadnjem trenu spasila nova vlast.

Europa bi mogla postići epohalnu pobjedu protiv virusa nizom jednostavnih poteza: da je za Kinesku novu godinu zabranila sve letove iz Kine, dodatno zatvorila granice i pokrenula blage karantenske mjere. Da je primijetila da se bolest još širi u drugoj polovici veljače, mjere bi bile strogo ojačane do onih koji su na snazi ​​danas. Jer, ako je samo jedan od odgovornih mislio da u globaliziranom svijetu virus s takvom virulencijom neće postati europski (i svjetski) problem, on je ili glupan ili saboter. A da i ne spominjemo kako su obavještajne službe Europske unije potpuno zakazale.

Ljudi koji primaju između 20.000 i 30.000 eura neoporezivog mjesečnog dohotka za vođenje Europske unije po logici ove stvari su ili praznoglavci ili saboteri. Ali ni u jednom slučaju ne zaslužuju biti tamo gdje jesu. Tek su prošli tjedan odustali od borbe protiv viška CO2 i počeli se fokusirati na najveći problem u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Prekasno. U tom kontekstu moramo se još jednom sjetiti da je do jučer Europskom unijom upravljao netko tko je također bio u invalidskim kolicima. No Jean-Claude Juncker našao se tamo iz drugih razloga. Ipak, zajedno s princezom klimatskog kiča, Ursulom von der Leyen, on je jedan od najučinkovitijih simbola današnje europske sramote.

U perspektivi daljnjeg postojanja Europe trebamo se riješiti virusa u istom vremenu kao i političke klase iz Bruxellesa. Ne znamo, naime, koji je sposoban nanijeti veću štetu.

Autor:Boštijan Marko Turk
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.