Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Da nismo ušli u EU, tražio bi se ‘Pedro’ kojeg treba objesiti. Uvijek u prikrajku zakon krda čeka svoj trenutak!

Autor: Guste Santini

Standard & Poor’s potvrdio je Hrvatskoj kreditni rejting. Javna sredstva priopćavanja krenula su u akciju. Cilj je jasno postavljen. Potvrdu kreditnog rejtinga valja prikazati kao uspjeh. Međutim, sugovornici, ma koliko bili pomno izabrani, nisu imali bogzna što reći. Sve se svelo na ponavljanje komentara koje su dali predstavnici vlade premijera Andreja Plenkovića.

Izjava ministra Zdravka Marića jasno pokazuje razočaranje. Razlog razočaranja valja tražiti u činjenici da je Hrvatska ušla u tečajni mehanizam kako bi zamijenila kunu eurom. Ulazak u tečajni mehanizam trebao je biti dostatan argument rejting agenciji kako Hrvatska napušta samovoljnu ‘kreativnu politiku iznenađenja’.

Moram reći kako dijelim razočaranje ministra Marića. Potvrda kreditnog rejtinga, koji je korak do ‘smeća’, ocjena je kako nismo daleko odmakli od zemalja koje se promatraju pod povećalom.

Štura izjava

Hrvatska je, zahvaljujući premijeru Plenkoviću, dobila značajnu pomoć u obliku bespovratne pomoći i povoljnih kredita. Tome valja pridodati obilatu omotnicu kohezijskih sredstava, kako nam je priopćio premijer Plenković. Cijela je priča teška 22 milijarde eura.

Sve to nije bilo dostatno da se poveća kreditni rejting. Umjesto konferencije, premijer nam se tek šturo obratio izjavom kako je zadovoljan zadržavanjem kreditnog rejtinga i kako zadržavanje kreditnog rejtinga predstavlja priznanje neovisne rejting agencije da je hrvatska Vlada spremno i odlučno djelovala i djeluje od početka koronakrize.

Kako bi izgledao javni prostor da smo kojim slučajem umjesto potvrde BBB- dobili samo koračić – BBB. Slavlje bi bilo tek nešto manje od onog nakon osvajanja drugog mjesta na prošlom svjetskom nogometnom prvenstvu. Bio bi to veliki dobitak za vladu Andreja Plenkovića.

Protivnici uvođenja eura dobili bi po prstima, što bi im naš premijer na svojstven način priopćio. Pomoć i omotnica kohezijskih sredstava od 22 milijarde eura postali bi ‘križarski mač’ u borbi protiv nevjernika (oporbe). Ništa od toga.

Protivnici eura i oporba će ‘modelom kamilice’priopćiti kako je vlada Andreja Plenkovića morala učiniti više, ali neće nam reći što je to trebala učiniti vlada Andreja Plenkovića. Sve u svemu, stara i poznata priča.

Predsjednik Zoran Milanović u svojoj je izjavi relativizirao značaj potvrde kreditnog rejtinga, iz čega je moguće zaključiti kako je i sam očekivao povećanje kreditnog rejtinga. Rekao je kako u vrijeme niskih kamatnih stopa zadržavanje kreditnog rejtinga nije od naročitog značaja.

Izjava predsjednika Zorana Milanovića prikazana je kao izjava nekog pravnika koji nema ekonomskih znanja. Da bi ga se dodatno omalovažilo, iskazana je zabrinutost takvim stavom predsjednika države koji je obnašao funkciju predsjednika Vlade. Razmotrimo što znači potvrda kreditnog rejtinga.

Politika balona

Kriza iz 2008. srozala je ugled kreditnih agencija koje su bile aktivni čimbenik kreiranja same krize pomažući investicijskim bankama dodjelom kreditnog rejtinga AAA za, malo je reći, sumnjive vrijednosne papire. Kako se lako zaboravlja, valja podsjetiti. Da bi poslovne banke mogle povećati svoju kreditnu aktivnost, počele su odobravati slabo osigurane hipotekarne kredite.

Takva kreditna politika pokrenula je nekretninski balon. Odobravali su se stambeni krediti koji su potom ‘upakirani’ u vrijednosnice kojima su kreditne agencije dodijelile najveći kreditni rejting i priča je krenula.

Politika balona, kao što nas povijest uči, može ići jedno vrijeme, ali ne može ići sve vrijeme. Pojavljuju se ‘katastrofičari’ (uvijek se nađu ti zločesti dečki) koji su usporili ‘pijanku’. U listopadu 2008. godine cijene nekretnina su se smanjile za fantastičnih 23 posto u odnosu na njihovu vrijednost iz 2006. godine.

Krenuo je tsunami koji je rušio sve pred sobom, posebno moćne financijske tvrtke. Cijena koja je plaćena nije mjerena u stotinama milijuna, nije mjerena ni u bilijardama, već u bilijunima dolara koje su, razumije se samo po sebi, platili porezni obveznici.

Sve tri najveće kreditne agencije bile su dio te priče kao da su se dogovorile: Fitch Ratings, Moody’s i S&P. Drugi je primjer da velike i moćne zemlje nemaju najviši kreditni rejting kao što je to Kina koja financira kronične američke deficite. Ipak, nemojmo se zavaravati, u slučaju nemoćnih, nerazvijenih i malih te zaduženih zemalja, kreditni rejting je dobar alibi vjerovnicima da povećaju kamatne stope i tako dodatno zarade.

Treba shvatiti i razumjeti, kako bi rekao premijer Plenković, da je smisao kreditnih agencija da pomognu vjerovnicima, što znači da je dodjela najvećeg kreditnog rejtinga sumnjivim vrijednosnicama zapravo bilo kršenje ‘pravila igre’. Osim toga, to svakako valja shvatiti i razumjeti da visinu kamatnih stopa određuju domaći rizici kao što su korupcija, nepotizam, sudstvo…

Prema tome, ma kako osporavali predsjednika Zorana Milanovića, njegov stav ima sasvim jasnu argumentaciju. Osobno njegovu izjavu interpretiram kao razočaranje koje i sam dijelim.

Zakon krda

Što bi bilo da nismo dobili pomoć od EU-a? Na domaćem planu tražio bi se ‘Pedro’ kojeg treba objesiti. Uvijek u prikrajku zakon krda čeka svoj trenutak. O tome neću raspravljati. Kako je cilj rasprave osvijetliti učinak i razloge potvrde kreditnog rejtinga, valja u priču ‘uvrstiti’ 22 milijarde eura.

To je općenito velik novac. Da je tome tako, dovoljno je reći da spomenute 22 milijarde eura predstavljaju 40 posto BDP-a iz prošle godine ili više od polovine inozemnog duga.

Činjenica da smo u odnosu na BDP po glavi stanovnika dobili najviše mora zabrinjavati jer se time potvrđuje da smo potencijalni problem, iako Vlada tvrdi da je to dobro. Bespovratna pomoć i
povoljni krediti jasno su dali do znanja kreditnoj agenciji S&P da se Hrvatska neće dodatno zaduživati.

Ono što joj ostaje činiti na kreditnom tržištu jest reprogram postojećih dugova. Znali su, jer ih je obavijestio naš ministar financija Marić, da se Hrvatska u ovoj godini neće dodatno zaduživati. Znaju da je najveći dio od 22 milijarde eura poklonjen novac koje će Hrvatska dobiti u idućih sedam godina.

Sve su znali pa je najjednostavnija računica morala pokazati da su rizici značajno smanjeni u odnosu na rizike kojima je Hrvatska bila izložena u ožujku prošle godine, kada su donijeli kreditni rejting koji su sada potvrdili. Ako stanje u Hrvatskoj uzmemo kao bazu, tada se, bez obzira na to koliko imam primjedbi na ekonomsku politiku, mora ustanoviti značajno poboljšanje.

Pri tome ne treba zaboraviti da je ta ista agencija procijenila pad BDP-a za 9 posto, da bi ga prilikom potvrde kreditnog rejtinga dodatno smanjila na osam posto. Procjena smanjenja gospodarske aktivnosti od osam posto, po mome mišljenju, govori o birokratskom pristupu koji, s jedne strane, ne želi biti glasnik loših vijesti, a, s druge strane, želi ostati neutralan u ovim burnim i nepredvidljivim vremenima.

Kratko rečeno, obrazloženje kreditne agencije primjerno je povećanju kreditnog rejtinga. Međutim, nije to ‘pljuska’ samo Hrvatskoj. To je ignoriranje institucije ECB-a koja s posebnom pažnjom prati zbivanja u Hrvatskoj jer će hrvatska zamjenom kune eurom postati ravnopravna članica ECB-a i tako utjecati na monetarnu i kreditnu politiku. Drugim riječima, nije podcijenjena samo buduća članica eurozone nego i sama eurozona.

Na ovim sam stranicama više puta ukazivao na tragično stanje u Grčkoj u vrijeme prethodne krize. U vrijeme prethodne krize ECB nije dopuštao otkup javnog duga od središnje banke. Cijenu je platila Grčka jer je to danas dopušteno, što je HNB učinio u pravo vrijeme na pravi način. Zapravo u prvom paketu mjera glavnu ulogu je imao HNB, a ne hrvatska Vlada.

To je razlog što predstavnici Vlade mogu govoriti kako smo u ovu krizu ušli spremniji nego što smo to bili u vrijeme prethodne krize.

Pitanje je što bi bilo da HNB nije smio pomoći u premošćivanju nelikvidnosti države. U najboljem slučaju imali bismo stanje iz 2008. godine. Pridodamo li tome činjenicu da smo punopravnačlanica EU-a, možemo reći da je stanje u Hrvatskoj danas neusporedivo bolje nego što je to bilo u vrijeme prethodne krize.

Međutim, kako to obično biva, za postojeće stanje nismo zaslužni mi, već je poboljšanje rezultat novih okolnosti.

U raspravi glede izjave nobelovca Stiglitza kako Hrvatska ne treba zamijeniti kunu eurom rekao sam kako njegova izjava kako je Hrvatskoj potrebna pomoć umjesto kredita, potvrdom
kreditnog rejtinga, dodatno dobiva na značenju u dijagnostičkom pogledu.

Hrvatska je siromašna i nerazvijena zemlja pa joj treba pomoći da dinamizira gospodarski razvoj. Uz pomoć koju predlaže Stiglitz, potrebno je da sama provede nužne reforme kao pretpostavku dinamiziranja razvoja gospodarstva.

Dijagnoza stanja

Premijer Plenković je dogovorio pomoć, bespovratnu i kreditnu, u iznosu od 22 milijarde eura. Ako provedemo potrebne reforme i prihvatimo i provedemo principe na kojima se temelje razvijene zemlje, nema razloga da ne pokrenemo razvoj i povećamo blagostanje hrvatskih građana. Ako ‘ne napišemo domaću zadaću’, nikakva nam pomoć neće biti dovoljna.

Potvrdu kreditnog rejtinga valja identificirati kao izazov i krenuti putem reformi. Što nam je činiti, dobro je znano. Ipak, valja reći kako, u prvom koraku, treba preispitati rast nepovjerenja prema institucijama.

To je moguće učiniti u postojećem institucionalnom okviru. U navedenim institucijama treba uvesti kontroling koji je uobičajen način kontroliranja i unapređenja poslovanja u tvrtkama.

Kratko rečeno, potrebno je preispitati dio postojećih sudskih, USKOK-ovih i DORH-ovih dosadašnjih odluka i presuda kako bi se uspostavila dijagnoza stanja. Potom treba izvršiti promjene, na temelju dijagnoze, kako bi se unaprijedio rad navedenih institucija.

Zabrinjavajuća je opetovana izjava Nikole Grmoje, saborskog zastupnika, kako postoje nezakonita ponašanja u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

Nikola Grmoja je o nezakonitostima upoznao premijera Plenkovića. Tu je i slučaj Zaprešić, gdje gradonačelnik Željko Turk više od deset godina uporno ignorira pozitivne zakonske propise RH. I taj je slučaj poznat premijeru Plenkoviću. Afere i televizijski praćena uhićenja postaju obične dnevne vijesti. Što reći o problemu ‘curenja informacija’.

To je razlog što hrvatski građani sve manje vjeruju političarima. Skidanje imuniteta nastoji se svesti na pojedinačan slučaj, ali činjenica da je velikom broju saborskih zastupnika skinut imunitet ima dijagnostički značaj.

Podjela građana na građane prvog, drugog i ne znam kojeg reda predstavlja opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana. Odlučna politika i politička odluka premijera Plenkovića mogla bi u vrlo kratkom roku izmijeniti postojeće stanje. Nije dovoljno reći kako se politika ne miješa u rad navedenih institucija.

Sve institucije u demokratskim zemljama podložne su javnom nadzoru. To je bit same demokracije. Ako postoje nedodirljivi, nije moguće govoriti o razvoju demokracije, već upravo suprotno, što, vjerujem, premijer Plenković ne želi da se dogodi, a kamoli eskalira u njegovu mandatu.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.