Cijena rata – jedan Srbin za 12.000 Hrvata

Autor: Karino Hromin Sturm

Haagu su predani svi predsjednikovi dokumenti i zapisnici, koji su u svakoj uljudnoj zemlji 'Državna tajna' najmanje 50 i više godina (SAD 70). U bombardiranju Knina poginuo je jedan Srbin, a u napadu i granatiranju hrvatskih gradova poginulo je 12.000 hrvatskih građana.

General Branimir Glavaš dobio je optužnicu u zatvoru u Mostaru, a iz BiH bi možda mogao biti izručen u Beograd (slučaj Purda). Scenarij sramotne i ponižavajuće presude hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku od 16.04.2011. g. se nastavlja. Srbija ne odustaje od neprekidnih javnih lažnih napada da proglasi Hrvatsku agresorom i da sudi hrvatskim braniteljima u Beogradu.

Predsjednik RH, prof. prava Ivo Josipović kaže da Srbi tuže po zakonu jer bi tako hrvatski branitelji mogli dokazati svoju nevinost. Ispada pravno nejasno za koga su se i na čijem teritoriju branitelji borili, za hrvatsku državu ili nezakonito za sebe, pa sada moraju dokazivati svoju nevinost u Srbiji. Istodobno je Haaški sud 18.11.2011. g. smanjio optužnicu generalu Ratku Mladiću za 100 kaznenih djela.

Međunarodno pravo ne poznaje zakone koji su izmišljeni posebno za Haaški tribunal, koje su odobrili UN i Vijeće Sigurnosti, a to su poseban Statut i Pravilnik za suđenje hrvatskim generalima i Republici Hrvatskoj radi izjednačavanja krivnje. Politički Haaški sud odbili su čak afrikanci iz Ruande i poslali k vragu Carlu del Ponte.

Pitanje je zašto se nije sudilo na redovnom Međunarodnom Haškom sudu, International Court of Justice, ICJ, (jer je Međunarodni kazneni sud, International Crime Court, ICC, osnovan tek 2002. g.) koji bira suce iz redova Tretejske palače, međunarodno priznatih sudaca, dok su za Hrvatsku suci birani ad hoc za Haaški sud, jer se pažljivo biralo podobne suce i tužitelja. Odmah se nameće odgovor.

Zato što na redovnom međunarodnom sudu takva besramna optužba ne bi prošla, da su SVI građani Republike Hrvatske, predsjednik Tuđman i Vlada, Udružena Organizirana Zločinačka Organizacija, koja je počinila u Obrambenom ratu protiv srpskog agresora na svojem suverenom teritoriju zločinački pothvat.

Međunarodna pravna osnova Hrvatske na samoobranu proizlazi iz Londonske konvencije o određivanju agresora od 5.08.1933. i dopune iz 1974.

Ali na Londonsku konvenciju ‘slučajno’ je stavljena zabrana primjene koja ističe u veljači 2012. g. Konvencijom su određeni kriteriji o međunarodnim konfliktima na osnovi kojih se određuje agresor, država koja je napala drugu državu;




a) ako objavi rat drugoj državi,

b) ako sa svojim vojnim snagama uđe na teritorij druge države bez objave rata,

c) ako napadne svojim kopnenim, vojnopomorskim ili zračnim snagama, bez objave rata, na teritorij, brodove ili zračne letjelice druge države,




d) ako primjeni morsku blokadu obale ili luka druge države,

e) ako pruži pomoć oružanim skupinama na svojem teritoriju, koje su napale teritorij druge države, a nakon zahtjeva napadnute države odrekne poduzeti sve mjere radi sprečavanja takvih skupina i pružanja pomoći i pokroviteljstva.

Konvencija je dobila izmjene na Generalnoj Skupština UN-a 1974. na temelju San Hose Protokola, na Međuameričkoj konferenciji, koju su potpisale sve članice UN-a.

Jugoslavensko-srpska vojska napala je Hrvatsku bez objave rata i prekršila točku a. Ušla na hrvatski teritorij i prekršila točku b i c. Srbija je Hrvatsku napala svim raspoloživim snagama od Vukovara do Zadra i prekršila točku d. Sjetimo se blokade Dalmacije i Dubrovnika. Naoružavala je četnike i paravojsku te prekšila točku e.

Prema Konvenciji, Srbija je agresor po svim elementima i točkama određivanja agresora, a pravno je dovoljan samo jedan element da se neka država proglasi agresorom.

Jedan od osnovnih principa UN-a je da države i narodi imaju pravo na SAMOOBRANU.

Međutim, što su Ujedinjene Nacije poduzele od 1991. do akcije Oluje 5.08.1995. g. da spriječe agresiju Srbije na Hrvatsku? Apsolutno ništa, već su nas plašili da će nas Srbi pregaziti. Nismo se uplašili i kada smo naoružali goloruki narod za tri dana, izbacili smo srpskog agresora iz Hrvatske i dokazali hrabrost i odlučnost u obrani domovine te zadivili vojne analitičare.

Prilikom potpisivanja Washingtonskog sporazuma između predsjednika SAD-a B. Clintona, A. Izetbegovića i F. Tuđmana, predsjednik BiH Izetbegović zamolio je predsjednika RH dr. Tuđmana da Hrvatska vojno intervenira u BiH jer je srpska vojska zauzela 70% teritorija BiH. Pored predsjednika SAD-a B. Clintona kao svjedoka tih događaja ima takvih kao što je Vesna Pusić, koja izjavljuje da je Hrvatska bila agresor na BiH, a danas je glavna zagovornica i Predsjednica povjerenstva Sabora da nas utrpa u EU.

Nakon Oluje 5.08.1995. g. general Ante Gotovina je već 8.08.1995. g. bio u BiH i tjerao srpsku vojsku do Banja Luke, gdje je počela evakuacija, a tada je NATO zaprijetio hrvatskoj vojsci da se zaustavi ili će nas napasti. Bilo je očito da su se velike sile preračunale u snazi i strategiji hrvatske vojske i generala Gotovine. Njihov plan je bio da se oslobodi samo Bihać.

Na taj je način legalizirana Republika Srpska koja je stvorena u agresiji, čime su Srbi nagrađeni za svoj osvajački krvavi pohod na Hrvatsku i Bosnu. Hrvatska Vlada donijela je protuustavan Ustavni zakon koji je izglasao Sabor, na osnovi kojeg su naši generali izručeni Haškom sudu.

Naš Ustav u članku 9. stav 2. kaže da ‘Državljanin RH ne može biti izručen drugoj državi’.

Dužnosnici Sanader i Šeks su: ‘identificirali, locirali, uhitili, transferirali i procesuirali’ generala Gotovinu i druge generale jer oni su iznad Ustava RH, pa su donijeli zakon koji je protuustavan. Zašto protuustavan? Zato jer se svi zakoni moraju potčinjavati Ustavu RH. Nadamo se da će Hrvatski narod na referendumu glasati protiv ovih tipova del Ponte, del Baroso, del Oriea i drugih iz EU koji nas upozoravaju nakon presude da:

‘Srbi su vas napali, a mi ćemo vas promatrati kako ćete se panašati nakon presude vašim generalima’. Oni će nas promatrati. Jasno, kaže ‘Big Brother’, svevideće ‘OKO’ koje sve promatra i sve vidi, a mi se moramo pokoriti jer bi inače se ONI mogli uvrijediti i naljutiti.

Tako imamo primjer ravnopravnosti ‘primjene međunarodnog prava’ da SAD sudi talibanima i teroristima u Guantanamu, a ne u SAD-u, jer čak ni sudovi velesile SAD-a ne bi mogli zaprimiti optužnice za takva djela, pa im sude van teritorija SAD-a, a kamoli da njihovi sudovi zbog hrvatske samoobrane progutaju tekst optužnice iz Haga zločinačke hrvatske države i hrvatskih generala.

Haagu su predani svi predsjednikovi dokumenti i zapisnici, koji su u svakoj uljudnoj zemlji ‘Državna tajna’ najmanje 50 i više godina (SAD 70). U bombardiranju Knina poginuo je jedan Srbin, a u napadu i granatiranju hrvatskih gradova poginulo je 12.000 hrvatskih građana. Nakon presude generalima, doznali smo da je za EU i Haag cijena rata jedan Srbin za 12.000 Hrvata.

Pitali smo strane diplomate, mogu li zamisliti da su generala Eisenhowera, Marshalla, Montgomerija ili Žukova osudili na Nürnberškom procesu za ratni zločin jer su u Drugome svjetskom ratu branili svoju zemlju od agresora pri čemu su zapovijedali akcijama u kojima je smrtno stradalo mnogo vojnika i civila s agresorske strane, odgovorili su, pa to je apsurd.

NE, očito je da mi Hrvati ne smijemo tražiti od Bruxellesa i EU da nam se NE SUDI za obranu svoje domovine vođenu na suverenom teritoriju Republike Hrvatske, što je naše zakonito međunarodno pravo i dužnost prema domovini.

Slijedeći korak proglašenja Hrvatske Zločinačkom organizacijom je suđenje na Hrvatskim sudovima na nižoj razini zapovjedne odgovornosti u Domovinskom ratu.

Gdje je kraj tom scenariju???

Autor:Karino Hromin Sturm
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.