fbpx
Profimedia

Zašto je odrubljena glava francuskom profesoru? ‘Najgora vremena stižu kad čak ni Bog više nije svet!’

Autor: Boštijan Marko Turk / 7dnevno

Odrubljivanje glave srednjoškolskom profesoru Samuelu Patyju predstavlja neizbrisivu prekretnicu u modernoj povijesti Europe. Reakcija francuskih vlasti, koje su pripremile počast u spomen na njegov izgubljeni život na najsvetijem mjestu u Francuskoj, na trgu ispred Sorbone, značajna je na nekoliko načina. Prvo što nam ovo govori jest da je Francuska došla do prekretnice kada se u njezinim njedrima pojavi paralelna sila. Pravo joj je prosuđivati život i smrt, prema kriterijima koji su Europi potpuno nepoznati. U svojoj sredini Francuska je počela provoditi zakonska pravila koja inače poznajemo iz zemalja nazvanih Iran, Irak, Afganistan, Pakistan, Saudijska Arabija. Taj se proces pripremao tri desetljeća, ali nema nikakve veze s Francuskom kakvu je stvorila povijest i kakvu poznajemo pod imenima Charles de Gaulle i Giscard D’Estaing. Današnja Francuska je Francuska dvaju paralelnih pravnih sustava, među kojima će u budućnosti prevladavati šerijatski sustav. Sve se to događalo s temeljnim konsenzusom francuske politike, koja je napravila dvije bitne pogreške. Prva je to što je dopustila dekolonizaciju, ako ovaj proces razumijemo u smislu da su zemlje Magreba i podsaharske Afrike bile prepuštene same sebi od odlaska francuskih kolonijalnih vlasti. To je rezultiralo beskrajno jadnom populacijom koja se od sredine šezdesetih morala suočiti s bezbroj građanskih ratova, vojnih udara i državnog zločina. Ako ove zemlje povuku crtu ispod svoje pedesetogodišnje prošlosti, lako mogu shvatiti da bi to išlo s francuskom državom i njezinom logikom puno bolje. Dekolonizacija je osudila afrički kontinent na stanje u kojem je i u kojom će biti. To je također u potpunoj suprotnosti s duhom osnivača EU-a, poput Roberta Schumana.

Proces dekolonizacije podudarao se s rastućim utjecajem kulturnog marksizma, koji se nakon pada Berlinskog zida počeo rukovati sa svojim bivšim životnim protivnikom. To znači da je s idejom multikulturalizma kulturni marksizam postao maska za globalističku sliku svijeta u kojem postoje dvije vrste gospodara. Jedna su multinacionalne organizacije koje se “odlikuju” svojom neučinkovitošću. To su uglavnom UN i Svjetska zdravstvena organizacija. Oni otvaraju prostor za rad globalnih korporacija poput Galeada, NetFlixa, Nikea, Shella i drugih. Unutar toga odvija se u posljednje vrijeme brutalna borba za nadzor nad društvenim mrežama, tj. Googleom, Twitterom i Facebookom. Ako se vratimo na slučaj nesretnog obezglavljenog profesora, lako ćemo shvatiti da se taj čin dogodio u vrlo specifičnim okolnostima. Naime, Samuel Paty svojim je studentima pokazao karikature proroka Muhameda, poput onih koje je objavio Charlie Hebdo. Te su karikature nastale u prostoru koji više ne poznaje nikakve vrijednosti i čije su “vrijednosti” izražene u imenima multinacionalnih kompanija, kao što smo spomenuli. Karikatura proroka Muhameda ne znači da se protivite proroku Muhamedu, to znači da vam više ništa nije sveto i da se vaš život odvija u pukoj sferi konzumerizma. Charlie Hebdo objavio je karikature računajući da će prodati više primjeraka ako se sprda s nečim što u metafizičkom smislu za jednu od abrahamskih religija predstavlja najsvetije. Iz istog razloga objavio je i karikature Isusa Krista te Boga Oca. Profesor Samuel Paty nije učinio ništa drugo nego demonstrirao visoku razinu nihilizma pred svojim studentima, što, međutim, potpuno odgovara “duhovnom” profilu današnjeg Bruxellesa i današnje Europe. Njegov je čin paralelan s montažom grupe Strelnikoff (Slovenija) koja je krajem 90-ih godina na svoj album stavila sliku Majke Božje s Brezja (u Sloveniji ima isti značaj kao u Hrvatskoj Marija Bistrica) koja u svom zagrljaju umjesto Sinu Božjeg drži – štakora.

Samo u prostoru ispražnjenom od svih vrijednosti i u kojem je religioznost nešto što pripada prošlosti, predsjednik Europske komisije može paradirati na summitu NATO-a (2018.) pijan, da sebe ne vidi, a njegova nasljednica postaje žena koja je uspjela 43,5% doktorske disertacije falsificirati. Samo takva Europska komisija i takva Europa mogu zaključiti da su njezin temeljni problem višak CO2 i rasizam. Vrijedno je spomenuti da je francuski parlament upravo usvojio zakon koji dopušta pobačaj čak i u devetom mjesecu. Bilo je liječnika koji su odbili počiniti nešto što već u zakonskim definicijama podsjeća na ubojstvo, a zauzvrat su dobili javnu osudu, rekli su im da nisu politički korektni. U jezgri nuklearna Europa doživljava nuklearnu reakciju koja će je upropastiti u kratkom vremenu. Savjetnik predsjednika Mitterranda i trenutnog predsjednika Macrona, Jacques Attali, najavio je da će Francuska biti u građanskom ratu najkasnije za dvije godine.


To su pitanja koja u smislu svoje sudbine daleko nadilaze agendu restrikcija koju Bruxelles (osovina Pariz – Berlin) neprestano pokreće protiv skupine zemalja Višegrada. U ovom trenutku nije moguće dati konačnu procjenu onoga što je pridonijelo uništenju duhovne i filozofske strukture Francuske (i Zapadne Europe), koja je stoljećima bila pojam najviše intelektualne izvrsnosti. Kulturni marksizam dosljedno je radio svoj posao, to je činjenica. Ali da budem iskren, ne možemo zanemariti mišljenje jednog od najvećih francuskih intelektualaca, koji nam je nedavno osobno u telefonskom razgovoru povjerio da u Francuskoj postoje snage koje su spremne učiniti bilo što samo da unište francuski identitet. Po analogiji otkrivamo da su se te snage sada preselile iz Pariza u Bruxelles i ondje obavljaju isti posao. Bruxellesom upravlja mala skupina ljudi koja ne reagira toliko na Soroseve ideje, već su im primarne seksualne devijacije, u smislu u kojem ih je definirala medicinska znanost u drugoj polovici 20. stoljeća. Današnji Bruxelles ukida spol u korist spolova, ukida religiju, ukida naciju, ukida ljudski identitet. To je jedan od najsmrtonosnijih eksperimenata koje poznaje moderna povijest. Oslanja se na najnegativnija poglavlja ideologije dvadesetog stoljeća, što najbolje ilustrira bitni stih Internacionale, koji glasi “rastrgnimo ovaj svijet”. Tko je ovlastio tisuću ljudi, u administraciji Europske komisije, da u ime svih Europljana (!) poduzimaju ovaj eksperiment, u ovom trenutku ne može se znati. Može se, međutim, zaključiti da je ovo jedno od najgorih iskušenja koja je Stari kontinent doživio u modernoj povijesti. Epidemija korone samo je vanjski znak koliko smo se katastrofalno našli.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Boštijan Marko Turk / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.