Wikimedia Commons

Slovenska vojska i njezine dileme

Autor: Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda / 7Dnevno / 9. ožujka 2018.

Slovenska je vojska nastala u isto vrijeme kada i Hrvatska. Oduzimanjem oružja teritorijalnoj obrani RS i RH u svibnju 1990. godine je nekadašnja SFRJ pokušala utjecati na neposlušne republike, kako ih ne bi upotrijebile za sebe. U Sloveniji su za osamostaljenje najzaslužniji general Tone Krkovič i ministar obrane Janez Janša. Posljednjeg cijela Hrvatska poštuje.

U Europi nema naroda koji bi međusobno raspravljali zbog međususjedskih sukoba. To ne čine ni Nijemci ni Francuzi, Nizozemci, Englezi, Danci, Austrijanci, Česi ni Slovaci. Prvaci u tome su danas Slovenci i Hrvati. Veliki narodi se međusobno ne prepiru jer točno znaju kako to može završiti. Ratovi 19. i 20. stoljeća su bili uvjetovani sukobima između Nijemaca i Francuza. Kada su im se pridružili Englezi i Amerikanci, stekli su globalni karakter. U posljednjem su stoljeću zajedno s ideologijama (nacizmom, komunizmom) koje su se iz njih rodile, odnijeli gotovo 150 milijuna života.

Sam sam u Republici Sloveniji – jednostavno zato što upućujem na njezinu himnu koja kaže: „Ne neprijatelji, nego susjedi trebamo biti“ (himnu je inače preveo Gustav Krklec), primio sam mnogo kritika od onih koji nemaju optimalne odnose s najvećim slovenskim susjedom – Hrvatskom. I obrnuto: koji od Hrvata me ne prihvaća jer pokušavam postići mir među narodima. Ali imam svoje pravo i neću ga mijenjati. Čitatelji 7Dnevno to dobro znaju.

Sljedeći se zapis odnosi – opet – na razmišljanje o onome zbog čega su Slovenci i Hrvati stekli nezavisnost i zašto smo to učinili istoga dana, 25. lipnja 1991. Ovaj se puta razmatra o sili koju Hrvatska poštuje (i koju je poštovala), jer joj je u ključnim trenucima (jesen 1991.) pomagala kako bi prebrodila prvu etapu Domovinskog rata. Posljednje, oslobođenje Vukovara (1998.) bila je samo konačna pobjeda u savršeno planiranoj strategiji.

Slovenska je vojska nastala u isto vrijeme kada i Hrvatska. S oduzimanjem oružja teritorijalnoj obrani RS i RH u svibnju 1990. godine je nekadašnja SFRJ pokušala utjecati na neposlušne republike, kako ih ne bi upotrijebile za sebe. U Sloveniji su za osamostaljenje zaslužni general Tone Krkovič i ministar obrane Janez Janša. Posljednjeg cijela Hrvatska poštuje.

A od nastanka slovenske vojske su ljudi, koji su iza kulisa vodili događaje – a bili su dio SDV-a – kao i u Hrvatskoj – pokušali uništiti slovensku vojsku. Ne bismo smjeli zaboraviti da je slovenska vojska – kao i hrvatska – jedina struktura koja se rodila sasvim iznova. U vrijeme SFRJ smo imali sve organe vlasti u okviru federacije, ali državnu vojsku ne.

Slovenska je vojska danas značajno pothranjena. Danas su dostupne informacije da prema NATO standardima njezin najbolji bataljun nije prikladan. Danas slovenski vojnici primaju minimalnu plaću, imaju rastrgane rukavice i čizme i ostaju bez morala. Ovdje dolazimo do bitka.

Slovenska vojska je – kao i hrvatska – nastala kao opozicija titoizmu. Temelji se na nacionalnom ponosu, na svijesti o jedinstvenosti slovenske nacije. Zamislite da ti isti vojnici, koji primaju plaću manju od 3.000 kuna, moraju prisegnuti pred simbolima titoizma i njegovim krvnicima. Zamislite da to moraju napraviti na najvećem stratištu Slovenaca i Hrvata, u Kočevskom rogu. Ivan Maček Matija, šef OZNA-e za Sloveniju, je 1945. godine organizirao masovne pokolje Hrvata i Slovenaca, a 2016. godine je ponovno postavljen na mjesto masakra od strane slovenskih vlasti.

Slovenska se vojska u tom trenutku ne može boriti: ne znaju za što, ni za koga. Andreja Katič, koja predsjeda ministarstvom obrane je dio duboke države koja je izašla iz Saveza komunista Slovenije. Poznata je kao dio Šaleškog lobija koji se bogatio na ugljenokopima i termalnima elektranama u sjevernoj Sloveniji. Ima imunitet što se tiče policije ili pravosuđa. Njezina je prva misao da takva vojska ne bi bila učinkovita. I nije.

Ideja koju nudim na kraju je sljedeća: Slovenci i Hrvati trebaju vojsku, diplomaciju, i trebaju politiku. Ali ne za to da ih upotrijebimo jedni protiv drugih, jer smo po svemu najbliži saveznici.

Autor:Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda / 7Dnevno / 9. ožujka 2018.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.