Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

Jurčić pronašao rupu u izbornim obećanjima: ‘Zna se što znači glas za Milanovića i Plenkovića’

Autor: Milan Dalmacija

Mnogi će reći kako se u Hrvatskoj danas živi bolje nego prije. Plaće su rasle, ali s druge strane su rasle i cijene. Činjenica je da u mnogočemu naše gospodarstvo ovisi o turizmu i drugim uslužnim djelatnostima. Vlasti se hvale dobrim makroekonomskim pokazateljima, no život u Hrvatskoj je istodobno sve skuplji.

Poduzetnici često ističu kako je potrebno sveobuhvatnije porezno rasterećenje. Šest krugova porezne reforme pa i ukidanje prireza u jedinicama lokalne samouprave ih očito ne zadovoljava. Kritičari tvrde da su državu od recesije spasili europski fondovi, ali i inflacija koja je brzo napunila proračun. U svakom slučaju, svi građani ove zemlje osjete posljedice ekonomske politike koju provodi vlast. Tako će biti zanimljivo vidjeti kako oni, ali i oporba uoči parlamentarnih izbora vide gospodarski razvoj Hrvatske u sljedeće četiri godine.

Pregled obećanja, planova i najava započet ćemo s vladajućim HDZ-om, čiji je predsjednik, ali i premijer Andrej Plenković nedavno izrekao jedno konkretno obećanje. “Studentsku satnicu planiramo povećati na 7,81 euro. Jamčimo da će prosječna plaća biti 1600 eura, minimalna bruto plaća bit će 1250 eura, podići ćemo mirovinu na 750 eura. Stvorit ćemo preduvjete za otvaranje novih 125.000 radnih mjesta”, rekao je Plenković.

Foto; Thomas Koehler/Guliver

Imaju se čime pohvaliti

Naravno, ne propušta se premijer u svakoj prigodi pohvaliti rastom BDP-a i kreditnog rejtinga, pa i rastom plaća za 244.000 državnih i javnih službenika ili namještenika koje su se, slučajno ili ne, počele isplaćivati upravo ovih dana. Konkretne brojke nije propustio iznijeti niti u stranačkom predizbornom programu.

“Omogućili smo gospodarstvenicima i izvoznicima bolju poslovnu klimu te osigurali 25 milijarda eura europskih sredstava za ulaganja u razvojne projekte. Paketima pomoći od 7,7 milijarda eura stali smo iza radnika, gospodarstva i građana. Tijekom pandemije očuvali smo više od 800 tisuća radnih mjesta i likvidnost 130 tisuća tvrtki, a subvencijama, potporama i ograničenjem cijena pomogli smo ublažiti posljedice energetske krize i inflatornih pritisaka”, navode u HDZ-u svoja postignuća i nastavljaju:

“Više od tri godine Hrvatska ima jednu od najvećih stopa rasta u Europskoj uniji i rekordan rast plaća, a inflacija pada već 15 mjeseci zaredom”, poručuju, ipak ne spominjući kako Hrvatska ima najveću stopu inflacije unutar eurozone.

Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

Raskošan program

Pohvalili su se i poreznim rasterećenjima, subvencijama energentima, ali i osiguranim novcem iz europskih fondova pritom ne skrivajući da je rast BDP-a od 4,3 posto bio posljedica uglavnom solidne financijske bilance, što je najveća kritika upućena HDZ-u iz realnog sektora. Doduše, u vladajućoj stranci ne propuštaju dodati da je to “najveći gospodarski rast u Europskoj uniji”.




“U pametnim zemljama tek poslije se razmišlja kako podijeliti taj novac, dok je u Hrvatskoj obrnuto. Kad bi radili po pravilima ekonomske struke onda bi političari rekli kojim mjerama, kojim industrijama i u kojim regijama će povećati BDP u sljedeće četiri godine. Onda bi taj povećani BDP trebalo iskoristiti za povećanje mirovinama i plaća u javnom sektoru, za infrastrukturu, za obrazovanje, za socijalnu pomoć. Ovo je sada čista politika, političari obećavaju na sve strane, ali glavni cilj je da oni sebe osiguraju da odu u sabor i da od toga žive”, ocijenio je ekonomist i bivši ministar financija Ljubo Jurčić, ustvrdivši da se u Hrvatskoj ekonomija događa slučajno.

U raskošno napisanom izbornom programu, s obzirom na druge stranke, HDZ navodi čak 29 točaka koje se tiču makroekonomskih i fiskalnih kretanja, poticaja razvoja financijskog tržišta, konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva te turizma. Tako planiraju nastavak rasta BDP-a, čime bi trebali doseći najmanje 80 posto prosječne razvijenosti članica Europske unije te smanjivanje inflacije na dva posto.

“Prijevoz uvozi stranu robu, u ugostiteljstvu serviraju stranu hranu, trgovci prodaju strane proizvode. Dakle, oni to zarađuju, a kad bismo u to ubacili malo više domaćeg proizvoda, onda bi se mogao povećati taj pravi BDP. A da bi se pravi BDP povećao, onda morate imati politiku povećanja domaće proizvodnje u prerađivačkoj industriji, ne toliko u građevini i trgovini. Građevina, trgovina i ugostiteljstvo su izvedene djelatnosti. Znači, ljudi kad zarade novac, oni kupuju stanove, oni putuju i tako dalje. Ako mi ovdje imamo strane turiste koje opslužuju strane radnice, onda mi stvaramo BDP, koji uglavnom završava u stranim rukama”, upozorio je Jurčić na opasnosti takvog razvojnog modela.




Stručnjaci ogolili Plenkovićevo obećanje većih plaća i novih radnih mjesta: Imaju dobro pitanje

29 obećanja vladajućih

Nastavit će i s razvojem domaćeg tržišta vrijednosnih papira te poticanje ulaganja u njih, naročito građana. Stranim kompanijama će se omogućiti otvaranje sjedišta u Hrvatskoj, a poticat će i razvoj nebankarskih institucija kao ulagača u gospodarstvo. Obećavaju i dodatno uključivanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak u financiranje i razvoj strateških sektora u gospodarstvu.

Pojednostavit će administraciju i smanjiti fiskalna i parafiskalna davanja za 135 milijuna eura te dati još 250 milijuna eura za privatne istraživačko-razvojne projekte. Što se tiče turizma, obiteljske će iznajmljivače tretirati kao dodatnu vrijednost. Uz to, bazirat će se na razvoju cjelogodišnjeg turizma, naročito zdravstveni, sportski i kongresni turizam, enogastronomiju te nautiku. To je samo dio HDZ-ovih obećanja.

“Plenković je imao sreće s inflacijom i pandemijom. Inflacija mu je napunila proračun, a zahvaljujući Nacionalnom planu oporavka i otpornosti ne mora trošiti proračunske novce za kapitalna ulaganja, pa može biti široke ruke u predizborno vrijeme”, smatra bivši SDP-ov ministar financija.

Nitko ne želi odgovoriti na najvažnije pitanje ovih izbora: ‘Samo jedna stvar i nećemo preživjeti’

Na ljevici ništa konkretno

Što se tiče stranke u čijoj je Vladi sudjelovao, njen gospodarski program je puno kraći. Oni svoje političke poene nastoje ubrati podsjećanjem da rast plaća i mirovina nije pratio rast cijena. Njihova je namjera, stoga, smanjiti porez na dobit onim poduzetnicima koji isplaćuju veće plaće te uvesti porez na ekstraprofit u onim sektorima koji su iskoristili inflaciju za neopravdano dizanje cijena.  Žele djelovati institucionalno, jačanjem regulatornih agencija za suzbijanje kartela, ali i uvođenjem pravednijeg sustava plaća u javnom sektoru.

“Naša vizija je dinamično i moderno gospodarstvo koje će dostići razvijene zapadnoeuropske standarde u plaćama, mirovinama i općem životnom standardu. Stvorit ćemo pravedan sustav rada koji smanjuje nejednakosti, osigurava stabilnost na tržištu rada te rješava probleme rodne diskriminacije, posebno kod zapošljavanja žena. Također, osigurat ćemo pristojne plaće za sve radnike u javnom i privatnom sektoru te unaprijediti radne odnose i zaštititi prava radnika”, stoji u SDP-ovu programu.

Namjera im je, ako dođu na vlast, ravnomjerno raspodijeliti porezno i doprinosno opterećenje, pojednostaviti sustav plaća i odrediti minimalne iznose povećanja prihoda za različite oblike rada. Žele ojačati i ulogu radnika unutar predstavničkih tijela, ograničiti upotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme te investirati u tehnologiju i inovativne klastere. Ovako na papiru to zvuči ambiciozno. No, problem je u tome što SDP nije naveo niti jednu konkretnu ciljanu brojku, niti mjeru kojom bi to pokušao ostvariti.

Hrvatska je zaglavila u dolini smrti i teško se može izvući: Muče nas dva krupna problema

Spominje se i reindustrijalizacija

Jedna od četiri okosnice programa stranke Možemo je “zelena i otporna ekonomija po mjeri ljudi i okoliša”. Unutar toga spominju čak devet segmenata gospodarstva na koje će nastojati utjecati, ako osvoje vlast. Kao i HDZ, kroz HBOR, ali i Hrvatsku poštansku banku žele poticati rast malih, mikro i srednjih tvrtki u strateškim područjima. Uspostavit će i strateška nacionalna partnerstva s tvrtkama na razdoblje od jednog desetljeća, a žele osigurati institucionalnu i financijsku podršku za istraživanje, razvoj i inovacije u strateškim područjima zelene transformacije.

Fokus im je prvenstveno na energetici, proizvodnji hrane, razvoju održivog prometa i obnovi stambenog fonda. Smatraju to osnovnom zelene reindustrijalizacije. Govoreći o poljoprivredi, žele izmijeniti sustav poticaja i dati neiskorištena zemljišta poljoprivrednicima po povlaštenoj cijeni. Time nastoje održati samodostatnost u proizvodnji hrane. Ulagat će u zelenu tranziciju i zaštitu okoliša.

Što se tiče turizma, poput HDZ-a žele poticati cjelogodišnji turizam te zaustaviti nasilnu apartmanizaciju. Uz to, žele osigurati bolje uvjete rada i potaknuti usmjeravanje potrošnje prema domaćim proizvođačima hrane i ponuditeljima usluga. Govoreći o poticanju sigurnih oblika rada, može se reći da su na tragu SDP-a. No, zanimljivo je da će raditi na poticanju IT industrije, ali i povratku domaćih stručnjaka iz inozemstva. Zbirno gledajući, opet lijepo zvuči, ali za razliku od SDP-a koji je, tu i tamo, spomenuo neki konkretan statistički pokazatelj kojeg bi trebalo ispraviti, Možemo u svom programu ima samo čista obećanja.

Hrvatskoj se sprema najveća katastrofa od 1995. godine: ‘Već 20 godina upozoravam na to’

Porezna rasterećenja

Posljednja stranka čiji smo program uzeli u obzir je Domovinski pokret. Oni poduzetništvo predstavljaju kao “nacionalni i državni prioritet”. Pozivaju na nužnu dubinsku reviziju državnog proračuna, ali i gospodarskih i financijskih institucija te optimizaciju procesa kao izlaz iz proračunskog deficita. Time bi se dovelo do poreznih rasterećenja, naročito dohotka i rada.

U tom smjeru predlažu i daljnje povećanje osobnog odbitka na minimalno 700 eura, a pomaknuli bi i stopu poreza na dohodak, gdje bi zahvatili prihode veće od 50.400 eura godišnje. Podigao bi se i porezni prag za ulazak u sustav PDV na 60.000 eura.

I to je u principu jedina konkretna mjera koju su predložili. Ostale mjere se uglavnom tiču regulacije poreza, doduše nekonkretno te regulacije raznih oblika gospodarstva te pojava u njemu, poput, primjerice, uvoza radne snage. Stoga žele zaustaviti odljev stanovništva i potaknuti povratak Hrvata iz dijaspore.

Kao i svi ostali, žele stimulirati rast plaća, ali i osobne potrošnje. “Udio osobne potrošnje u BDP-u u Hrvatskoj iznosi oko 30 posto. Važno je stvoriti preduvjete za osobnu potrošnju, a to su poboljšanje materijalnih prava građana, otvaranje novih radnih mjesta, konkurentnost na tržištu i slično. Provođenjem jasnog i strukturiranog rasta gospodarstva može se ostvariti cilj stope rasta BDP-a od oko pet posto godišnje”, stoji u programu DP-a.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Naglasak na kontroli

Smatraju da Hrvatska narodna banka treba obnoviti rezerve zlata te da je nužno prodati manjinske udjele u tvrtkama koje nisu od nacionalnog interesa, ali bi zakonski zabranili privatizaciju i dokapitalizaciju strateški značajnih kompanija. Kontrolirali bi strane ulagače, ali i poticali domaće investicijske kapacitete.

Što se tiče poljoprivrede, zabranili bi prodaju državnog zemljišta, a dodatno bi razvili sustav poticaja te nastojali umrežiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva u mrežu proizvođača. Cilj im je postoći 100-postotnu dostatnost u proizvodnji vlastite hrane, napominju, ističući da će osigurati otkup od svih poljoprivrednih proizvođača, bez obzira na proizvedenu količinu dobara. Njihov program uglavnom nije potkrijepljen konkretnim pokazateljima i ciljevima, ali najbitnije stavke su posebno istaknute. To je možda i pokazatelj kakve bi politike mogle dobiti ako dobiju vlast.

Čini se kako je buka iz medijskog prostora preseljena i u izborne programe. Mnoštvo stvari “na prvu” djeluje logično, ali je problematično što su one zapravo na “klimavim nogama”. Rijetki su argumenti i konkretni potezi, ali i analiza što bi oni trebali postići.

“Padne li inflacija, prestane li dolaziti taj novac iz Europe, inflacija će stati i onda ćemo se naći kao riba na suhom. Ne daj Bože da dođe do nečega, mi u Hrvatskoj ne proizvodimo dovoljno energije, hrane, lijekova, ni oružja, a to je ono što bi svaka zemlja trebala imati. Dogodi li nam se samo samo neka blokada od mjesec dana, mi nećemo moći preživjeti. Problem je što ljudi nemaju za koga glasati. Ekonomski glas za Zorana Milanovića ili Andreja Plenkovića glas je za jedan sustav koji je na snazi već 30 godina i koji nijedna politička stranka nije imala volje mijenjati”, zaključuje Ljubo Jurčić.

Bivšem ministru ništa nije jasno: ‘Ovo je ludost koju ne može objasniti nijedan ekonomist’

Autor:Milan Dalmacija
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.