fbpx
wikipedia/ilustracija

Srce moje i tvoje u ljubavi stoje

Autor: Veselko Tenžera

Potisnuta iz središta, tema ljubavi je objeručke prihvaćena na margini kulture: licitari su odjednom postali jedini odvjetnici "srca". Komad pečena tijesta, sa zrcalcem u središtu, postao je gotovo onim biblijskim jednim kruhom kojim se hrane mase.

Fenomen kiča odavno se već udobno smjestio između prezira društvene kritike i pozornosti znanstvene brige. Ako mu prvi osiguravaju negativnu propagandu, često tako efikasnu u našem vremenu, drugi ga pretvaraju u svojevrsni znanstveni dendizam, koji akademskom mišljenju osigurava pomalo bizarnu demokratičnost. Konzumenti kiča su pak odsutni iz te dražesne opreke: prve ne slušaju, druge ne razumiju.

Vidjeli smo ovih dana, u predvorju kina Studentskog centra, izložbu koja nas podsjeća na te opreke: “Ljubavne i erotske razglednice iz kolekcije Vladimira Gudca”. U plimi svakovrsnog kolekcionarstva Gudac se opredijelio za eksponate iz novinskog kioska, tog Louvrea svakodnevice, u kojemu se masovni ukus i masovne potrebe susreću sa svojim zrcalom. Ljubavna i erotska razglednica (nisam uvjeren da je to sretan termin), te bukoličke varijante urbane osamljenosti, istaknuti su eksponati tih aluminijskih ili plastičnih jednodnevnih muzeja, kadri da obeshrabre visoke kriterije s kojima se naše doba ponosi.

Licitari – odvjetnici srca


Spomenimo još nešto: žestina kojom se institucionalizirana kultura obračunala sa svakom sentimentalnošću, a da ni za jotu nije umanjila njezino značenje u životu, legitimni je roditelj niskog ukusa u suvremenom emocionalnom prometu. Potisnuta iz središta, tema ljubavi je objeručke prihvaćena na margini kulture: licitari su odjednom postali jedini odvjetnici “srca”.

Komad pečena tijesta, sa zrcalcem u središtu, postao je gotovo onim biblijskim jednim kruhom kojim se hrane mase. Nije trebalo dugo čekati na hercroman, a još manje na matricu tipa “love story”, s koje će se projicirati milijun otisaka. Epoha slike imala je još manje razloga da ne štanca svoje razglednice: pokazana ljubav i kompromitirani sentimenti pretvoreni u šareni fotos, sručili su se poput lavine u migracijske kolone, kojima je harala nostalgija. I ako je prošlo stoljeće porodilo kič, naše mu je pomoglo da poraste do elefantskih razmjera.

Budući da se gotovo svatko u našem vremenu rodio na pogrešnom mjestu, osuđen da naknadno izabere životnu sredinu, vulkanski su se nametnule teme osamljenosti, zavičajnih uspomena, ostavljenih dragana… I dok su vodeći filozofi egzistencijalizma pisali o bačenosti u svijet i bezzavičajnosti, ograđujući se neprobojnim barikadama filozofskog žargona, tvorničari kiča svemu su tome prišli s darom trgovaca, svjesnih kako se odvajkada najlakše prodaje ono što ljudima nedostaje.

Kako u svakoj nostalgiji postoji nešto klorofilno, neki imigrirani krajolik okupan svjetlom, preostalo je samo da se označi protagoniste drame: On i Ona. Pozornica u obliku srca primila je izgnanike izgnanika iz raja, i započela je jedna od najotužnijih, najtrivijalnijih i najbezočnijih predstava u povijesti kulture. Slogan “Srce moje i tvoje u ljubavi stoje” požnjeo je fantastičan uspjeh u epohi Rilkea, Eliota, Apolinairea, Bretona… U novijim razglednicama, kako smo vidjeli na izložbi u fotografiju se montira i brzojavni obrazac, s ponekom očaravajućom glupošću. Fotoaparat i telegraf, instrumenti tehničke revolucije, tako su počeli reproducirati diluvij, ako mu u ovom slučaju nisu i “simboli”.

Korak iza kiča

U kulturnoj anarhiji društvene margine susreli su se kulturni proizvođači i potrošači istog duhovnog horizonta: autor erotske razglednice, birajući manekene po svojem ukusu, uspio je složiti toliko elemenata iste “niske” frekvencije da to zaprepašćuje. On i Ona najčešće su sleđene figure, ružno i napadno našminkane, u nekom komičnom suodnosu, na klorofiziranoj pozadini. Teško se uopće može pretpostaviti da će itko kupiti tu dirljivu rugobu, jer je i onaj došljak iz najzabitnijeg sela došao iz superiornije kulture, ali famozni Grad uspijeva takve uvijek dočekati i obrlatiti svojim najjadnijim mogućnostima.




Društveni angažman nekako uvijek kasni za korak iza tog grandioznog šverca, da bi se poslije još upleo u vlastite demokratske manire. Poznato je kako se mnoga suvremena društva štite različitim mjerama od karcionomskog djelovanja kiča. Činimo to i mi, ali s efikasnošću koja ne zadovoljava. Nekako su svi dobrohotni kad u djelu nije evidentirana nepoželjna ideja, čime se potcjenjuje sve druge razine djela. Na kraju će neka inventura kulture ovog stoljeća pokazati kako je milosti bilo ponajviše za kič!

Braniti se samo porezom od nekog švercera nije alibi za društvene demokratske tendencije, osobito ako se prisjetimo uvjeta u kojima djeluju progresivne snage kulture. Mislim upravo da neravnopravan odnos između tih snaga i industrijalaca kiča uvjetuje stabilnost ovih drugih, pothranjenu dakako i naslijeđem klasne distribucije obrazovanja. Šarm znanstvenog objektivizma u pristupu kiču, ma koliko pridonosio upoznavanju fenomena kiča (bez čega, dakako, ne može efikasno djelovati ni kritika), pretvorio je cijeli kompleks kiča u pat situaciju: pomalo je šik biti kičofil, dok suprotna pozicija navodno djeluje antidemokratski, kao da je demokracija mati neukusa i nekulture. Anonimnost autora kiča tako se pretvara u autorstvo famozne mase, koja navodno partenogenetski proizvodi kič i konzumira ga, poput onih životinja koje jedu svoje mlade.

Kolekcija Vladimira Gudca zapravo je prigoda za detekciju puno šire zone u kulturi, premda je predočena sa svom ravnodušnošću (objektivnošću) kolekcionara. Upravo stoga dodali smo joj malo afektivnosti posjetitelja i neke elemente za kritiku. Čini se, naime, da sve više šutimo na temu kiča, možda i postiđeni vlastitom jučerašnjom bjesomučnošću, koja je ostala bez zadovoljavajućih rezultata. Srce kiča i kritike trebali bi više samokritike – da zavšimo u stilu razgledničarskih slogana.




(Vjesnik, 27.II.1979.)

Autor:Veselko Tenžera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.