Anatomija Trećeg Reicha (William L. Shire: Uspon i pad Trećeg Reicha)

Središnje pitanje, kojim su se bavili toliki povjesničari, sociolozi i filozofi kako je Hitler, kako je nacizam bio moguć, postavlja i Shirer, dajući odgovor koji je više plod ranijih istraživanja (versajski sindrom, ekonomski debakl, mlitavost socijaldemokrata...) i osobnih novinarskih impresija, negoli neke uistinu nove teorije.

Pojava knjige Williama L. Shirera ‘Uspon i pad Trećega Reicha’ iznimno je privukla naše čitateljstvo, sve sklonije čini se, dokumentiranoj i historiografskoj prozi. Četiri deblja toma, koja su preveli M. Mihaljević, A. Jurčić, N. Kršić i B. Pečnik-Kroflin, uz stručne savjete Vojmira Kljakovića (naklada „Znanje“, Zagreb), životno su djelo američkog novinara i povjesničara, koji je izbliza pratio nastajanje, rast i rasap nacizma. Stjecajem okolnosti, Shirer je raspolagao i jednom od najopsežnijih dokumentacija koje su ikad stajale na raspolaganju jednom historičaru. Tajni arhivi, dnevnici nacističkih vođa, povjerljiva prepiska, dokumenti s nuernbeškog suđenja, osobna prisjećanja… Autor prati nacistički pokret, od obične grude do zločinačke lavine koja je za trenutak preplavila svijet, prati je takorekuć iz minute u minutu, s impresivnim dokaznim materijalom, tjerajući načistac (svoju) istinu o najmračnijem razdoblju u povijesti čovječanstva.

Središnje pitanje, kojim su se bavili toliki povjesničari, sociolozi i filozofi kako je Hitler, kako je nacizam bio moguć, postavlja i Shirer, dajući odgovor koji je više plod ranijih istraživanja (versajski sindrom, ekonomski debakl, mlitavost socijaldemokrata…) i osobnih novinarskih impresija, negoli neke uistinu nove teorije. Vrijednost pak Shirerova istraživanja događa se na posve drugoj razini gdje jezik činjenica prerasta u neku vrst uzbuljivog non fiction romana. Počam od središnje figure, Hitlera, malog fanatika iz prvog svjetskog rata i pohabanog, izgladnjelog gosta poratnih bečkih knjižnica, gdje je tekom intelektualnog sveždera opijao svoj bolesni intelekt, do monstruoznog propagandista Goebbelsa i korpulentnog Goeringa, koji je, uza sve druge opačine, krao i umjetnine diljem Europe, izrasta pred nama dijabolična freska lica. Svakako da je najzanimljiviji dio rekonstrukcija začetaka nacističke partije i njezin razvoj do preuzimanja vlasti. Moglo bi se reći da je to jedno od onih bolesnih mjesta u povijesti čovječanstva, kad je najteže, bez obzira na opsežno dokumentiranu povijest bolesti, odabrati jedan uvjerljiv odgovor. Naprosto je nepojmljivo da baš u Njemačkoj, nakon cijelog stoljeća blistava filozofiranja, jedna smušena, skrpljena, tupava i otvoreno zločinačka knjiga kao što je Hitlerov Mein Kampf postane takorekuć „Knjigom postanja“.

Shirer, koji je u to doba bio novinar američkog radija u Njemačkoj, opisuje pomalo sablasne političke pejzaže, s procesijama nezaposlenih, s inteligencijom koja se teško oslobađala ratne depresije, s ljevicom koja je čula topove s Aurore, ali koja se iznutra raspadala, istina, uz krvavi pritisak desnice, gdje nitko nije imao pelje, moći i uvjerenja da nešto istjera načistac. I tada nastupa mali austrijski kaplar, sa svojom tupavom knjigom, i korak po korak ide ka cilju. On je smiješan građanskim političarima, komunisti su zabavljeni obračunima sa socijaldemokratima, nitko ga, jednom riječju, ne shvaća odviše ozbiljno. Učas će se oko njega sakupiti sljedbenici, hrpa kriminalaca, homoseksualaca, špekulanata, revanšista, moralnih bankrotera… Oskudni emocionalni život njihova vođe dat će odmah u početku duboku brazdu okrutnosti cijelom pokretu, koja će se s vremenom institucionalizirati u Gestapou i logorima, u jezivim pokoljima civilnog stanovništva i u nezapamćenom teroru. Na udaru su bili u početku komunisti i Židovi, Slaveni i demokracija, da bi na koncu pokazali zapravo neku antiljudsku supstancu, shvatljivu jedino po samoj sebi.

Shirer mnogobrojnim zgodama opisuje samo preuzimanje vlasti i obračun sa pruskim oficirskim korom, koji je u početku nerado gledao okrutnog kaplara na svojemu čelu. Jednome će generalu podmetnuti ljubavnicu, drugome otkriti homoseksualne sklonosti, trećem staviti ucjenu pod nos. Monstruozni talenti vjernoga Goebbelsa plest će cijelo desetljeće đavolske mreže oko ljudi i cijelih naroda, sve do samoga kraja, do posljednjeg Goebbelsova govora u kojemu će se čuti čisti cerek nihilizma.

I premda je scenarij nacističkog uspona i pada poznat gotovo svima, Shirerova knjiga plijeni detaljima iz kojih je satkano to jezivo ruho. On poput anatoma rekonstruira tijelo fašizma, ne baveći se pri tom antifašističkom frontom, osim na razini skice ili najkrupnijih zbivanja. Moglo bi se reći kako je Shirerova knjiga (dokumentarna) personalizacija nacizma, više negoli suma povijesnih podataka predanih po nekom modelu. Upravo zahvaljujući toj osobini Uspon i pad Trećeg Reicha uzbudljivo je štivo, jedno od najuzbudljivijih u svojem žanru, a svakako i najboljih. Očekivati nešto drugo, primjerice, ideologijski čvrsto zasnovane kriterije, bilo bi posve pogrešno. To je naprosto jedan od kapitalnih sinopsisa naše epohe, niz dokumenata koji sjedoče o najvećoj povijesnoj krvaviji, iz kojega svatko hoće dobiti precizan, dokumentaran, bogato dokazan, iskreno i strastveno predočen uvid u korpus nacizma i način njegova funkcioniranja. Pored niza otrkića i majstorski ispričanih monstr-biografija, posebno valja istaći opis Hitlerova sporazuma sa Staljinom i reperkusije koje su proizašle iz njegovih kompromisa. Ništa manje impresivno nije opisan i kolebljivi, kukavički, sljepački odnos francuske i engleske vlade prema Hitleru. Jednom riječju, Shirerova knjiga je katalog kapitalnih dokumenata i primjer dobrog dokumentarističkog štiva koji plijene i koji nam otrkivaju samu nutrinu najstrašnijeg zla koje je zadesilo čovjeka, uglavnom stoga što ga je slabo poznavao.

(objavljeno u „Vjesniku“, 3.7.1977.)