fbpx
Stiv Cinik

Umijeće ratovanja

Autor: LUPUS INFABULOVIĆ

Da nije bilo Karamarkove, Mesićeve i Manolićeve borbe protiv Tuđmana, Hrvatske danas ne bi bilo, BiH bi bila do Sutle, a Srbija do Virovitice. Neki to ne vole čuti, znam, ali: Jel' tako, HDZ-ovci?

Mesić je dao uskrsni intervju u kojem je kazao da je Hrvatsku spasio od međunarodne izolacije, vratio ju u svjetsko okrilje i trasirao put prema EU i NATO savezu. Sva sreća da Karamarko vodi HDZ i da je jedini kandidat za još jedan mandat, pa se ukidanje Mesićeva ureda neće tako drastično osjetiti. Inače bi ponovo završili u sranju iz kojega su nas njih dvojica junačku čupala nakon Tuđmanove smrti. Ne prolazi mi se još jednom kroz tu dolinu suza, razjebavanje vojske, policije i sigurnosnih službi, odricanje od Hrvata u BiH, dilanja s Carlom del Ponte, progona generala, optuživanja za dijeljenje BiH, dobivanja titula počasnih Sarajlija, čišćenja svih institucija od Tuđmanovaca, čerečenja Šuškovaca i šutanja sa svim državnim simbolima. Ovako je bolje jer je, s Karamarkom na čelu, današnji HDZ siguran od novog krivotvorenja ovih povijesnih činjenica. Jer da nije bilo Karamarkove, Mesićeve i Manolićeve borbe protiv Tuđmana, Hrvatske danas ne bi bilo, BiH bi bila do Sutle, a Srbija do Virovitice. Neki to ne vole čuti, znam, ali ako stvar ponavljaš dovoljno puta ne možeš omanuti. Jel’ tako, HDZ-ovci?

Gledam ova prepucavanja u vladajućoj koaliciji, ako se koalicija koja je sastavila vladu uopće tako može nazvati. Kažu da je teško imati dobar brak čak i kad on nastane iz ljubavi, a ovdje imamo brak koji je nastao pod teškom prisilom. Karamarko je pristao na njega iz straha da će ostati sam, izopćen iz društva i prezren od okoline. Orešković je pristao glumiti ženika iako je imao samo nekoliko sati za razmišljanje. Petrov je u brak ušao iz čistog interesa, i bilo mu je potpuno svejedno s kim će leći. Čak je u jednoj fazi zagovarao i ozakonjenje trojne veze. Sva trojica su u kombinaciju ušla svjesni da u toj vezi nikada neće čuti dječji plač i dražesni topot nožica, taman da im se potajice pridruži Sanader. Jedino mi nije jasno što neki pišu da Orešković mora birati između dva kraja iste batine? Zar nema svak’ svoju? Mrmlj.

Lovrićka, koja je svojevremeno pisala hvalospjeve mladom Milanoviću, sada se snebiva nad njegovom niskom razinom komunikacije. Kada je između Tuđmana i Tita izabirao njezina ljubimca, sve je bilo u najboljem redu. A onda je beštija skroz pomahnitala. Počela je držati ruku na srcu i vikati „Hrvatska, Hrvatska!“. Već tada se vidjelo da s njime nešto nije u redu. Njegov odlazak u Mostar umjesto u Sarajevo upalio je i zadnji alarm, a nedolazak na klanjanje britanskom princu prelio je čašu, pa mu je odonda krenulo nizbrdo. Sada Jelena kaže da se Račan zbog Zokija vjerojatno okreće u grobu. Čekaj, zar je Račan još uvijek tamo? Mislim, Ivica ni za života nije vjerovao u zagrobni život, a priče o Bogu, njegovom sinu, majci Mariji i uznesenju mrtvih nikada nije doživljavao ozbiljno. Pa mi nije jasno – kako se sad okreće?


Hrvatska je, nakon Bugarske i Rumunjske, najkorumpiranija zemlja Europske unije. Podaci o tome, baš kao i korupcija, došli su iz Europe. Sve je počelo s njihovim famoznim „konzultantima“, koji su u našu zemlju počeli dolazili devedesetih. Tu su nam prodavali fore i kupili vrhnje. Nastavilo se njihovim promatračima i mirovnim snagama, kojima smo jamčili imunitet od naših zakona. Onda su nam za šefove DORH-a i Vrhovnog suda stavili Bajića i Hrvatina, koji su dvanaest godina potrošili na ujednačavanje koruptivne prakse u pravosuđu. Otkako su oni preuzeli stvar u svoje ruke datira i nastojanje kriminalaca da dođu na vlast, jer su mrcine shvatile da ti se uz njih dvojicu loše stvari događaju samo kad si u oporbi. Od tada se vladajuće koalicije ne slažu više po ideološkom već kriminalnom principu. Ajde, barem su stabilne.

Kriminal je s vremenom prešao u bankarske sfere, gdje je mafija slijedila maksimu „kreditiraj pa vladaj“ i zadužili čitavu naciju, uključujući političke strukture. Po načelu „quid pro quo“, ja tebi – ti meni. Kao znak dobre volje država je odlučila odustati od nadzora Narodne banke, a ona prepustiti niže rangiranim bankarima da rade šta hoće. Izvješća su pokazala da se Hrvatska, zahvaljujući tome, po većini indikatora odvojila od začelja i prešla u koruptivno vodstvo.

Ipak, nešto mi nije jasno. Ako se u EU godišnje zamrači 990 milijardi eura, kako mi možemo prednjačiti? Kada bi zamračili čitav državni proračun, uključujući i predviđeni deficit, to bi bili nekih petnaest milijardi. Gdje je ostalih 975? Kada bi nam netko korupcijom uzeo sav novac koji je u opticaju, plus maksimalni iznos državnih obveznica koje nitko neće, još uvijek bi falilo nekih 960 milijardi. Tu nešto ne štima. Ljudi moji, pa toliko love ne može maznuti ni deset Hanžekovića, petnaest Lukovića i sva politička elita zajedno. Bit će da su za sve krivi šalterski službenici, koji su kod nas vrlo inventivni, pa su izmislili krađu onoga čega nema. Tu smo stručnjaci. Pa nismo li onomad gonili stotinjak ljudi jer su ukrali topničke dnevnike, za koje se znalo da ne postoje? Mrmlj.
Značajan dio love otišao je i kroz Bajićeve oprosnice. Taj ih je dijelio šakom i kapom, a svaka je bila teška nekoliko desetaka milijuna. Navodno je, kad je smijenjen, sa sobom ponio pečat i nekoliko stotina praznih papira. Koji, kad se ispune, mogu postati teški desetak milijardi. Neke procjene govore i o milijardi. Čini se da se Bajić, sprječavajući potkopavanje vladavine prava, sav u pravo zakopao.

Konačno su ovi iz HDZ-a načeli Milanovića! Uhićen je sin sestre očevog brata iz prvog braka, koji je nešto petljao oko obnove jednog drvenog mostića u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Policija je istragu vodila nekoliko godina jer u anonimnoj prijavi, koju je potpisao Dado Milinović, nije bio naznačen konkretan lokalitet, pa je kao mjesto zločina naznačen prostor između planina Male Kapele na zapadu i Plješivice na istoku, usred Dinarskog planinskog masiva, nedaleko državne ceste D1 Zagreb – Split između Slunja i Korenice i u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. U pretrazi terena policija se izgubila na prostoru između čvora Otočac na sjeveru i Gornje Ploče na jugu. Nastavivši istragu, koja je koštala 2.879.548 kuna, pretraženo je šesnaest tamošnjih jezera, trideset špilja i bezbroj sedrenih barijera. Neka su jezera navodno i isušili. Na koncu je nađena omanja građevina, sklepana od prastarog drveta impregniranog pčelinjim voskom. Ispalo je da je most površinski obrađen tako da izgleda kao da je od Bagrema, a zapravo su korištene četinjače iz obližnje zaštićene šume. Zokijev bratić po tatinoj tetki s majčine strane od optužbi se zasad brani šutnjom. Glumi bukvu. Ne ide mu u glavu da netko može nastradati zbog mosta na kojemu se ni dva pješaka ne mogu mimoići. To sa mostovima u ovo zemlji zbilja više nije normalno!
Još jučer je Pusička vikala da HNS s HDZ-om neće dok je ona živa, a danas je Vrdoljak isuo iz rukava tri uvjeta za suradnju. Sad, il’ je Vesna smrtno bolesna il’ Vrdoljaku puca prsluk za njezino zdravlje. Vrdoljak je čudo od čovjeka. Koalicijski je partner Zorana Milanovića, podržava vladu Tihomira Oreškovića i spreman je na suradnju s Tomislavom Karamarkom. Uvjet za suradnju je da se Tomo odrekne Vase, izjavi da poštuje ljudska prava i složi s Vrdoljakovim planom o mažnjavanju društvenih dobara. Karamarko je na ove uvjete odahnuo. Već je mislio da će ga HNS natjerati da se odrekne Mesićeve politike i pristane na treći entitet u BiH. I to baš sada, usred retuđmanizacije koju provodi.

Da je već sad u koaliciji s Vrdoljakom, Karamarko ne bi četiri dana prebirao misli i smišljao najbolji način da izrazi svoj stav oko imenovanja novog šefa SOA-e. Najprije je mislio nešto napraviti Gotovini, koji je Markića nahvalio, pa se predomislio. Onda se okrenuo razmišljati o Kolindi, koja je Gotovinin prijedlog prihvatila, ali mu je u misli stalno dolazila ona grdosija od Jakova, pa je i od nje odustao. Petrov je na prvi pogled izgledao kao idealna žrtva, al’ budala stalno maše s nekim vetom, pa se ne isplati. A onda se odlučio za Oreškovića, kojega nitko u Hrvatskoj ne zna. Pa mu je poručio da bez HDZ-a ne može biti premijer. Pa normalno, čovjek je anonimus, bez ikakvog političkog iskustva, bez stranke i sljedbenika. Ali tragedija nije u tome što Orešković ne može bez HDZ-a biti premijer, već što Karamarko to ne može biti ni sa HDZ-om. I što HDZ kao najjača stranka u čitavoj priči više nije nikakav faktor. To je zato što su s Karamarkom krenuli preko vode, do slobode! Čekaj, vode ili mosta?

Dovraga, pa ova je Florence Hartmann, koja je objavila povjerljive dokumente Haaškog suda, dobila sedam dana zatvora! Nakon odležane dvije trećine kazne, puštena je na slobodu. Prije toga zahtjev za njenim oslobađanjem poslali su aktivisti i novinari iz Hrvatske, Srbije i BiH. Prosvjedovalo je i Hrvatsko novinarsko društvo, poznato po sličnom odnosu prema nevinim hrvatskim generalima. Pa kad su prije stigli? Mislim, žena je zatvorena u petak popodne, u subotu su skupljeni potpisi za njezino puštanje u tri države, u nedjelju, na sam Uskrs, odvjetnik ih je predao nadležnom sudskom vijeću, koje zasjeda svakih šest mjeseci ali se potrefilo da baš na Uskrs nisu imali pametnijeg posla. Na uskrsni ponedjeljak, prije otvaranja Todorićeva Konzuma, ova je bivša glasnogovornica Haaškog tužiteljstva, koja nam je godinama jebala mater u ime Carle del Ponte, puštena. Kažu da je to zato što se pozvala na pravo izlaska nakon dvije trećine odslužene kazne, jer to pravo imaju i ratni zločinci. Da, ali njima suđenje traje u prosjeku deset godina. Ponekad se, doduše, na koncu pokaže da su nevini, pa ih Sud pusti, a da kaznu i ne odsluže. Izgleda da je Hartmanica ipak gore prošla. Ona je odslužila dvije trećine.




Zagrebački županijski sud još nije potvrdio šesnaestu optužnicu protiv Milana Bandića, Slobodana Ljubičića, trideset osam suoptuženika i četrnaest pravnih osoba, koje USKOK tereti po 347 točaka. Između ostalog za zlouporabu položaja, trgovanje utjecajem, utaju poteza, sprečavanje dokazivanja, udruživanje radi počinjenja kaznenog djela, tešku povredu Ženevskih konvencija, ugrožavanje imovine i života ljudi, nezakonito prikupljanje sredstava s ciljem počinjenja novih kaznenih djela te počinjenja kaznenih dijela s ciljem prikupljanja nezakonitih sredstava. Tu su i trgovanje organima, koristoljublje, sebeljublje, nekoliko protupravnih prekida trudnoće i rodoskvrnuća, zlostavljanje, nadripisarstvo, neovlaštena proizvodnja i promet opijatima, pa petljanje s otpadom, pustošenje šuma i ugrožavanje ozonskog sloja, nekoliko razbojničkih krađa, pronevjera, prijevara i iznuda izvedenih na osobito opasan i drzak način. Tereti ih se i za zlouporabe u postupcima javne nabave, dilanje s povlaštenim informacijama, uzimanje crnog novca, pranje crnog novca i trošenje oprane love. Sumnja se i na povrede intelektualnog i neintelektualnog vlasništva, trgovanje utjecajem, za koje Bandić kaže da nije bilo trgovanje nego čista trampa, davanje mita za trgovanje utjecajem te utjecanje na trgovanje općenito, povredu mira pokojnika i slična kaznena djela. Sad, što li će biti s njima, teško je reći. Ali optužnica nema šanse da se održi.

Postavlja se pitanje u kakvom su stanju snage sigurnosti kad im psihički nestabilan i rastrojen čovjek može ukrasti Airbus sa šezdeset putnika, sedamnaest članova posade i pet zračnih šerifa i otfurat ga u drugu državu, samo da bi bivšoj ženi dostavio pismo? Čovjek je u hipu, iznerviran što mu se žena ne javlja maznuo dvopalubni, širokotrupni, četveromotorni putnički zrakoplov, težak 390 tona. Prošetao se kroz sve tri njegove klase i brzinom od 960 kilometara na sat odletio u Cipar. Kad su ga konačno uhitili, u stanju potpuno pomračena uma, oteli su mu u Hrvatskoj kupljen kineski mobitel i lažni pojas s eksplozivom kupljen na Hreliću. Dok su ga odvodili u najbližu medicinsku ustanovu jadnik je navodno ridao kao da mu je Orešković premijer, a Karamarko prvi potpredsjednik. Pa su se egipatske snage sigurnosti počele interesirati za stanje u Hrvatskoj. Jer terorizam treba rješavati tamo gdje nastaje. Negdje na relaciji Banski dvori – Pantovčak.
Ako nas ovako mogu preveslati idioti, otet nam avion sa 22 kotača i rasponom krila od osamdeset metara u uvjetima pojačanih mjera sigurnosti, šta će nam tek raditi pravi teroristi? Ništa, nadamo se da ih neće biti na Dugom otoku, Molatu, Istu, Premudi i Silbi, kamo ide naša predsjednica, koja će tamo razgovarati o problemu katastra i zemljišnih knjiga, posjetit par OPG-ova i jednu siranu. Samo da SOA dobro odradi svoj posao i da tijekom njezina boravka izostane smišljena uporaba prijetnje nezakonitim nasiljem. Orešković je prijetnju već dobio, pa nema smisla da nam netko, akcijom u sirani, zbog bračnih problema obezglavi državu. Dok istovremeno građani rade selfije s Karamarkom i postavljaju ih na facebook.

unnamed




Suđenje Karadžiću trajalo je ko tri opsade Sarajeva. Osuđen je nakon što ga je svjetski Bajić gledao kako godinama pali, kolje i ubija, ne poduzimajući ništa. Sad je dobio 40 godina – kad izađe bit star skoro ko Manolić

Nakon krvavog rata usred brdovitog Balkana, dolijao je i Karadžić. Suđenje je trajalo ko tri opsade Sarajeva, a kažu da je ona bila višegodišnja. Osuđen je nakon što ga je svjetski Bajić gledao kako godinama pali, kolje i ubija, ne poduzimajući ništa. Kad je sve završilo, a Sanader, pardon – Radovan se dragovoljno odrekao vlasti, moglo se krenuti u istražne radnje. Koje su zbog proteka vremena trajale osamnaest godina. Roka u kojem se pola pobijenih moglo ponovo roditi i doživjeti zrelost kakvu su imali u trenutku smaknuća, pa je bilo teško ustanoviti pravu štetu. Šta ćeš, nije se imalo vremena.

A onda je, dvadeset pet godina kasnije pravda došepesala i do Radovanovih vrata. Nježno je zakucala i kazala: „Radovane jesi li to ti?“ Glas s druge strane zapitao je: „Tko je?“ „Pravda“, uzviknula je onemoćala frajla. „Sad dolaziš, majku ti tvoju! Gdje si bila kad smo oboje bili mlađi? Šta sad da s tobom radim?“, povikao je vidno uznemireni Radovan. „Nema veze, uđi pa ćemo popit kavu i prisjetit se starih vremena. Kad smo propustili priliku da se susretnemo. Samo da znaš, ja pijem bez šećera. Zgadio mi se otkako sam se bavio onim balijama. Jel’ ti znaš koliko oni šećera u kavu stavljaju? Bem im mater balijsku!“

Kažu da je Karadžić, koji je dobio četrdeset godina pa će kad izađe bit star skoro ko Manolić, bio rodonačelnik i jedan od glavnih arhitekata ratnog kaosa u BiH. I da su pod njegovom stručnom palicom građevinari, armirači, rovokopači i oni što švajsuju metalne konstrukcije, odrađivali svoj dio posla. Kada danas, dva desetljeća kasnije, staneš sa strane, mirno i bez opterećenja, i pogledaš državu koja je tako stvorena, pitaš se šta da s njom napraviš. Statika joj je ozbiljno narušena, temelji nagriženi podzemnim vodama, a inventar porazbijan. I nisi siguran, dal’ da ju ostaviš kakva je ili da ju srušiš, pa kreneš ispočetka. Nakon dvadeset godina međunarodnog dresiranja, njenim je stanovnicima svejedno. Više nemaju volje ni pucati jedni po drugima. Jedini koji volje imaju su ovi ISIL-ovci. Ali i oni imaju preča posla. U Europi. Tamo se bolje zarađuje.

Sud kaže da je udruženi zločinački pothvat trajao do studenog 1995., odnosno Daytonskog sporazuma. O tome kako se zove razdoblje nakon toga optužnica ništa ne govori. Ne zna se ni čija je ideologija i politika dovela do svođenja Hrvata na nacionalnu manjinu, ni tko već dvadeset godina stvara etnički homogenu muslimansku državu organiziranim, masovnim i sustavnim donošenjem odluka na njihovu štetu. Šuška se da je cilj tog zločinačkog pothvata, koji je počeo ’95., deportacija, prisilno premještanje i progon hrvatskog stanovništva preko Save i Une. I da nakaradni izborni zakon i posljedično mrcvarenje hrvatskog korpusa nisu slučajni. Nema više snajperske pucnjave i paljenja sela, to je istina, ali tu su druge metode. Od kojih međunarodnu bandu i visokog predstavnika štiti autentično tumačenje Ženevske konvencije i Opće povelja UN-a. Dabogda i oni došli u situaciju da im netko te dokumente autentično protumači. Najbolje bi bilo da to učini neki Bakir. Evo, ne mora biti ni Izetbegović.

Europa je premrežena džihadisitičkom mrežom. Hrvati s tim imaju iskustva. Tada još nije bilo rata u Siriji, Libiji, Iraku, Jordanu i Afganistanu, pa su džihadisti u dokolici odlazili u BiH. Europa im tada nije bila meta nego saveznik, koji je Hrvatima davao savjete s distance. Prekoravala ih što su se branili u Srednjoj Bosni i gubili glave u Bugojnu, Vitezu i Travniku i nisu, iz čistih ekstremističkih pobuda, pristajali na suživot u Jajcu i Varešu. Zato bi sada, kad je Europa napadnuta, bio red da mi pomognemo njoj. Najbolje nekim savjetom. Evo, ja predlažem da s ISIL-ovcima sjednu za stol i da se dogovore. Ionako svaki sukob na kraju završi za zelenim stolom. Čuj, zelenim!?

Savjet bi im mogli dati i kada je riječ o zbrinjavanju izbjeglica, jer nismo li upravo mi zbrinuli jedno dvjesto tisuća muslimanskih, u vrijeme kada smo najžešće optuživani da muslimanima želimo doći glave? Da vidimo: dvjesto tisuća na četiri milijuna stanovnika – pet posto. Elem, Europa bi, slijedom toga, trebala primiti dvedeset pet milijuna ovih iz Sirije, Iraka, Jordana i Afganistana. Smjestiti ih u svoje hotele i osigurati im svu potrebnu skrb. Osigurat im nesmetani pritok oružja i eksplozivnih sredstava. Na svom teritoriju im osigurati centre za obuku i ne praviti veliku buku oko ovih što ih dižu u zrak. Da se ne izlože optužbama za zločinački pothvat. Ubijene Europljane jednostavno treba shvatiti kao kolateralne žrtve postignutog mirovnog rješenja. A pristigle džihadiste kao borce za slobodu. Hm.

Autor:LUPUS INFABULOVIĆ
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.