fbpx
Stiv Cinik

Tko to tamo pjeva?

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 18, ožujka 2016.

Približavaju se izbori u Srbiji. Novine pišu da će Vučić u parlament uvesti Lazanskog. Na ovu vijest naša je Jelena Lovrić s pravom popizdila. Jer nije u redu da se nju preskače, kad je više navijala za Jugoslaviju od Miroslava. Tražila od njega da ubrza tenkove njene armije iz Beograda, a on ništa

Oreškovićeva vlada mora vratiti 120 milijardi. To će napraviti tako da posudi 240, s polovicom vrati dug, sebi ostavi pola, a ostatak podijeli narodu. Po formuli Mate Granića: “Pola meni, pola tebi, pola Bagi“. Osim toga, kad Papa može štedjeti na troškovima kanonizacije i beatifikacije, što ne bi i vlada nešto ušparala? Samo za pontifikata sadašnjeg pape proizvedeno je 1338 blaženika i 427 svetaca, a troškovi proglašenja dosegli su sumu od 750 tisuća eura po svecu. Tako da su nas do sada samo kandidati ovog Petrovog nasljednika koštali 320.250.000 eura. Blaženici su jeftiniji, ali ih ima triput više, pa smo i tu fasovali jedno milijardu. Orešković je do sada proizveo 268 potencijalnih ministara branitelja, stotinjak kandidata za šefa SOA-e i zasad neutvrđeni broj pomoćnika i zamjenika. Za tu svrhu, samo ovi iz HDZ-a predali su jedno 78.247 životopisa. Kada bi se beatificiralo one koji su kandidirani, a nisu izabrani, političkom scenom početi bi dominirati sveci iz Domoljubne koalicije. I svi sveti iz MOST-a. Sveti Vaso prvomučenik, blažena Josipa Rimac, uzoriti Ivan Domagoj Milošević, Šuker i Ćorušić, Dilber, Krstičević, pa onaj mali Jandroković, Jasen Mesić, Šovagović, Bošnjaković…

Svetac zaštitnik je svaki svetac koji ima posebnu naklonost prema određenoj grupi ili zajednici. Ljudi koji pripadaju toj grupi često upućuju molitve tom svecu jer vjeruju da će ih on prije uslišiti nego drugi. Recimo Ivan Vrdoljak – zaštitnik energetskog sektora, Milan Bandić – zaštitnik posrnulih, Milanka Opačić zaštitnica udova i siromašnih koji ne prelaze imovinski cenzus, Gordan Maras – zaštitnik malih i srednjih, Branko Grčić – zaštitnik nestranačkih kadrova i predpristupnih fondova, Mate Granić – zaštitnik bolje prošlosti i Nikica Valentić – zaštitnik svih koji bi ju rado.

Valentić kaže da će vlada, ako smanji javni dug, poveća prihode, potakne proizvodnju, smanji nezaposlenost, privuče investitore, ustabili mirovinski i zdravstveni sustav, podigne standard, unaprijedi socijalu, reprogramira dugove, smanji kamate, razvije gospodarstvo i poveća efikasnost – sigurno uspjeti. Uz uvjet da ima političku potporu, da Karamarko ne odluči drukčije, da Petrov pristane na Karamarkove uvjete, a Karamarko na bezuvjetne odluke MOSTOVA nacionalnog vijeća, da Grmoja prepusti Tepešu kadriranje u sigurnosnom, a Kovačić Šukeru u financijskom sektoru, da nakon tog koalicija ostane na okupu, suradnja bude nastavljena, Milan Bandić 365 sit, a Cvitan zadovoljan. Ako se sve tako odigra Valentić predviđa da bi na idućim izborima vladajući mogli dobiti 28 mandata više od oporbe. Što je duplo više od onoga što je prije nekoliko mjeseci predviđao Karamarku. I šesnaest puta manje nego što je dobio.


Isluženi i vremenom ozbiljno načeti bivši premijer i njegovi savjetnici Granić, Gregurić, Vedriš, Mikša, Prka i Kovačev, tvrdi da Plenković nema petlje, „a ne možeš aspirirati na najvažniju funkciju i bojati se“. Svjedoci vremena tvrde da je Nikica oduvijek pokazivao iznimnu hrabrost. Nije ni okom trepnuo kada su bili prvi višestranački izbori. Mirno i bez grča na licu pričekao je rezultate. Kao legalist odlučio je pričekati potvrdu izbornog povjerenstva i istek svih rokova žalbe. Kada se uvjerio u brojke, provjerio kod Vedriša dobivene podatke i s Gregurićem čekirao postotke, javio se Tuđmanu. I predložio mu da ga rasporedi u vladu za premijera ili u INA-u za direktora, jer bi sve ostalo bilo kukavički. Onda se na te dvije, junački izborene funkcije, stavljajući na panj glave tisuća kukavičkih članova HDZ-a, rotirao tijekom rata. Kad su Tuđman i Šušak oslobodili Hrvatsku, dogovorio se s Matom Granićem da je vrijeme za nekog hrabrijeg. Pa je predložio predsjedniku da se povuče u predsjedničke dvore, a njima prepusti vlast. Tuđman se odmah ustrtario, pokazavši, po tko zna koji put, da nema Valentićevu petlju, Šušak je već lobiralo za pričuvni položaj u Hercegovini, a Valentić prikupio tada potrebnih dvadeset potpisa za kandidaturu. Onda mu je Hebrang javio da su i Tuđman i Šušak ozbiljno bolesni, pa je Nikica odlučio pričekati. Hrabro se bacio se na pisanje programa za Sanadera i Jadranku Kosor, prepoznavši u njima kancelarski potencijal. Ne istovremeno, naravno, već po smiono odabranom redoslijedu izbacivanja iz stranke. Sad se žali što je Karamarko prema njemu hladan. Bolje hladan nego mrtav.

Unatoč 18-tom uzastopnom snižavanju rejtinga, Boris Vujčić je siguran na svojoj poziciji, jer je procjena Fitcha, Standarda i Poorsa da se tu ne smije ništa dirati, kad nam već tako dobro ide. Sve bi ostalo bila izravna prijetnja idealnim procesima u Hrvatskoj i Vujčićevim putovanjima po skupovima međunarodne bankarske bratije. Na kojima je naš guverner uvijek rado viđen gost. Poznato je da tamo dolaze sve istaknuti borci za nacionalne interese, čiji su materijalni troškovi zanemarivi u odnosu na štetu koju rade svojim nacionalnim gospodarstvima i ne znam zašto ih se toliko proziva? Uostalom, neka digne ruku tko nema kredita! Eto, sad vi ostali slobodno gunđajte.

HSP AS postao je moderna politička stranka, s pozitivnim odnosom prema Židovima i ostalim manjinama u Hrvatskoj. Sve stalo je „pjesnička forma“, u kojoj naročito uživa Anto Kovačević, vitez od Posavine, Zmaj od Bosne, beg od Hercegovine i templar sjeverozapadne Hrvatske, Istre i Primorja. Kojega je uvijek milina slušati. Čovjek je jednostavno poeta koji zna kad zasvirati. Jedina mana mu je što malo falša kad treba za pas zadjenuti.

Nakon što je Glogoški podržao Brkića ovi iz šatora su podržali njega. A onda je, unatoč tome što podržava svog protukandidata, Glogoški iskazao spremnost da se i sam „žrtvuje“ prihvaćajući ministarsku funkciju. Na to se javio Šterc, koji se bavi demografijom, pa je prirodno da mu braniteljska populacija, s najvećom smrtnošću u državi, predstavlja izazov. Na riječ „izazov“ u igru se uključio Mladi Jastreb. Vidjevši sve to Milijan se povukao u vučji brlog i poslao poruku da vuk samo na prvi pogled izgleda slabiji od medvjeda i tigra. A onda je Karamarko izabrao tigra koji je Medved. Toj se kombinaciji nitko nije nadao, pa je vuk otplesao svoje. Ajde, barem nije morao skakati kroz obruč!

Vaso je sa svoje facebook stranice skinuo sve pohvale koje su mu upućivane proteklih dana pa od njih iskompilirao obrazloženje svog odustajanja od kandidature. Facebookovac Jure je napisao: „Već dvadesetak dana, otkako je kandidiran, dajem potporu Brkiću i ponosan sam što je predložen na tu dužnost“. Boban kaže: „Ima nekih koji bi htjeli neka druga i drugačija rješenja!“ „To su oni koji blate Domoljubnu koaliciju, HDZ i branitelje“, nadodao je Eugen. Dido je napisao da je Brkić čovjek „kojemu su najvažniji suborci, njihove obitelji i Hrvatska“, a Kvaternik da je to „puno puta u životu dokazao i pokazao svojim djelima“, a sam Karamarko da vjeruje kako će Brkić „prekinuti tu mučnu situaciju“. Nakon toga Milijan je na svom profilu društvene mreže objavio: „Već dvadesetak dana, otkako sam kandidiran, primam izraze potpore i ponosan sam što sam predložen na tu dužnost. No ima nekih koji bi htjeli neka druga i drugačija rješenja. To su oni koji blate Domoljubnu koaliciju, HDZ i branitelje. Meni su najvažniji suborci, njihove obitelji i Hrvatska. To sam puno puta u životu dokazao i pokazao svojim djelima, pa sam odlučio prekinuti tu mučnu situaciju. „Primam, no, meni su, to sam, pa sam“ je originalni Brkićev rad. Za sve ostalo su odgovorni Jure i Boban, Eugen Dido Kvaternik i Karamarko.

Pašalić je bio na hodočašću u Španjolskoj, ali oštro opovrgava da smisao tog hodanja s Brkićem i njegovim odustajanjem ima ikakve veze. Kaže da je na putu dugom 800 kilometara radio inventuru svog života. Meni je obično dovoljno da se popnem na peti kat svoje zgrade da saznam kako stvari stoje. Intenzitet disanja i otkucaja srca jasno mi daju do znanja da sam neke stvari mogao i drukčije. Ne usuđujem se ni pomisliti do čega bi sve došao da pješačim 800 kilometara. Do cilja sigurno ne bi.




Vinko Vukadin namjerava se kandidirati za šefa HDZ-a. Kaže da je prije četiri godine za tu dužnost trenirao Karamarka. Znao sam da Karamarko nije sam napisao svoj govor u Lisinskom! Da nema video snimke njegove izvedbe ne bi bio siguran ni da ga je pročitao, s obzirom da ništa od obećanog nije ostvario. Bit će da je čitao s blesimetra, pa poslije zaključio da neće njemu blesimetar određivati što će raditi. Pa se blesimetar odlučio kandidirati.

Ministar financija poručio nam je da smo svi na istom brodu. Toga me i strah. Bilo bi bolje da imamo nekoliko plovidbenih sredstava, jer ovako bi sve moglo završiti jednim velikim „buć“, kad se pučina zatvori nad nama. Fućkaš to, ja idem graditi vlastito prijevozno sredstvo. Gledam oko sebe: gdje bi se moglo naći nešto što bi me moglo održavati na površini kad sve ode k vragu? Najbolje bi mi se bilo privezati za Šukera. Taj ostaje na površini u svim režimima, a ima i dobru zapremninu. Sposoban je za kretanje po moru, rijekama i jezerima, barama i močvarama. Ne plaše ga mutne vode ni opasni brzaci. Nekoliko puta je bio u živom pijesku, ali bi ga nešto uvijek izbacilo van. Koja je tajna njegova uspjeha? Kao prvo, za razliku od splava, Šuker, kao i čamac, ima koritast oblik koji mu daje uzgon potreban kako bi plutao na vodi. A kao drugo, uvijek koristi navigacijski sustav onoga tko je za kormilom stranke. Eh, da mi je ući u taj software. Čekaj, primam nešto! Evo ja problem riješio! Vi ostali nađite neki balvan za kojeg ćete se privezati. Ovaj je zauzet!

Ovi u SDP-u dobrano su se pohvatali. Na površinu izlaze strašne stvari. Saznali smo da je većina članstva na bunuki, da se u partiji nakotila bagra, a stranačkim tijelima dominiraju zmije otrovnice. Predsjedništvo zagrebačkog SDP-a odmah je reagiralo i odlučilo predložiti „Deklaraciju o međusobnom poštivanju i primjerenom ponašanju“. Predlažu da se umjesto tvrdnje da je „članstvo na buniki“ ubuduće govori da je otišlo na čaj. Da umjesto „bagre koja se nakotila“ koriste izraz „socijaldemokratske snage koje dobivaju maha“. Zmije otrovnice se ne bi ubuduće trebale spominjati, jer to asocira na ustaše. Zato bi bilo prikladnije koristiti termin „antifašističke jegulje“. Jegulje su nekako neutralniji termin, slične su zmijama, a jedina je razlika što su obavijene slojem sluzi koji im omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u rijekama i puzanje po obalama. Osim toga antifašizam je uvijek pozitivan, pa se izbjegavaju negativne konotacije. Zato će se ubuduće SDP-ovci vrijeđati govoreći: „Čim članstvo prestane piti čaj, posvetit ćemo se socijaldemokratskim snagama u zamahu, jer će nas inače glave doći antifašističke jegulje u njedrima“.




Najmlađi saborski zastupnici su Bilaver (MHDZ), Radić (Radić, a najmlađi?), Sinčić (dok se ne pojavi Unučić) i Marija Puh (HNS). Novinari su im nedavno postavili par pitanja, pa smo tako saznali da jedino Bilaver ide u narodnjačke klubove. Onaj Kapulica, koji je nekoć bio šef Tuđmanove mladeži, se sigurno okreće u grobu. Čekaj, jel’ taj umro ili je još živ? Morat ću se raspitati kod Karamarka, on sigurno ima evidenciju mrtvih tuđmanovaca.

Približavaju se izbori u Srbiji. Novine pišu da će Vučić u parlament uvesti Miroslava Lazanskog. Na ovu vijest naša je Jelena Lovrić s pravom popizdila. Jer nije u redu da se nju preskače, kad je više navijala za Jugoslaviju od Miroslava. Tražila od njega da ubrza tenkove njene armije iz Beograda, a on ništa. Ankete govore da će ovaj pomoćnik četničkog vojvode dobiti apsolutnu većinu antifašističkih glasova, a u parlament će ući i Vojislav Šešelj. Izgleda da Vojo nije pročitao Kolindino pismo UN-u pa se kandidirao. Nema veze, Kolinda će napisati novo. Kad bude izabran. Analitičari kažu da bez obzira na rezultate Hrvatskoj ništa neće falit, a da Srbiji fali neki MOST, ili bar ćuprija. Četnici kažu da im ne treba jer su već prešli Drinu. Prešli Drinu! Joj, kad to Tomac čuje…

Breaking gnjus

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Kad sam vidio da su princu i njegovoj priležnici ovi naši poklonili traminac iz 1946., sledila mi se krv u žilama. Tim se vinom na britanskom dvoru nazdravljalo završnim operacijama partizanskih masovnih klanja. Koja su izvršena nad Hrvatima vraćenima u Jugoslaviju

Mirjana Rakić, koja se od tvrdnji da je radila za KOS brani izjavama da su to „radili svi“, kaže da je odmah nakon nedavnog prosvjeda znala da će ju smijeniti. Baš me zanima kada je znala da će ju imenovati? I koliko je suradnika KOS-a bilo u konkurenciji za njezino mjesto kad je onomad na vlast došao Milanović? Beus nije, on je radio za UDBU, Stazić je već bio zaposlen, Radman postavljen na čelo HTV-a, a Galić poslan u diplomaciju. Izgleda sa su svi koji su radili za jugoslavensku tajnu policiju bili zaposleni, pa Mirjana i nije imala neku konkurenciju.

Konkurenciju nisu imali ni pozvani da pred britanskom krunom priviju koljena. Na večeri ih je bilo 66. To je zato što nisu došli Bozanić i Petrov. Milanovića nitko nije ni zvao, a Peđa Grbin bi došao da je prijem organizirao Tito. Što se sve na prijemu događalo nikada nećemo saznati. Poznato je tek da se hrvatski suveren tom prilikom prometnuo u domaćicu, Mate Granić u glasnogovornika britanskog veleposlanstva, a britanski veleposlanik u hrvatskog suverena. Jedini koji je ostao isti je Orešković, koji je bio podanik britanske krune i prije Charlesova dolaska pa tu nije trebalo ništa mijenjati.

Kad sam čuo da su princ i njegova priležnica ovdje kako bi pokazali „interes za Hrvatsku“, i da djeluju „vrlo usklađeno“ s Ministarstvom vanjskih poslova, prožela me jeza. A kad sam vidio da su im ovi naši poklonili traminac iz 1946., sledila mi se krv u žilama. Jer to se vino pilo i na britanskom dvoru. Njime se nazdravljalo završnim operacijama partizanskih masovnih klanja. Koja su izvršena nad Hrvatima vraćenima u Jugoslaviju. Pod prijetnjom britanskog kraljevskog zrakoplovstva i njihovih tenkovskih jedinica. Nije ni čudo što je Charles bio jako iznenađen što mi svi ovdje dobro govorimo engleski. S obzirom na ovo životno iskustvo trebali bismo na engleskom znati samo psovati. Bloody butchers, damn you!

Na meniju je, osim traminca, bio i rižoto sa šparogama i tartufima, brancin s kremom od ličkog krumpira i maline na rižinom čipsu, sve tradicionalna hrvatska jela koje mi svakodnevno konzumiramo. U Slavoniji, koja je po britanskim planovima nakon etničkog čišćenja trebala pripasti većinskom stanovništvu, dočekani su sa baranjskim kulenom, domaćom dimljenom slaninom, fiš paprikašem s domaćim tijestom, čobancem, kiselim kupusom sa suhim mesom, patkom ispod peke, šaranom u rašljama, perkeltom od soma sa sirom i slaninom, tijestom od maka te domaćom gužvarom s makom i orasima. Tako su ih dočekali da bi čovjek pomislio da im Britanci nikada nisu dirali ravnicu. Ne znam.. Večeras me, dobri ljudi, nemojte ništa pitati. Neka suze tiho teku, pa će manje boljeti…

Usred protokola odnekud se pojavo Bandić sa buketom ruža u rukama. Bacio se pred Kamillu i naočigled sviju uvalio joj cjelov. Onda se okrenuo Charlesu, pogledao ga očima punim poštovanja i zatražio dopuštenje da im pokaže učinke svoje vladavine. Odveo ga na mjesto gdje će niknuti novi pročistač voda, tri nova mosta preko Save, dvije žičare za Sljeme, dvadeset osam sportskih objekata, nešto škola i uskotračna željeznica. Charles nije mogao doći k sebi kad je vidio na što sve Hrvati nasjedaju, pa im je mirne duše poručio da u njemu i kraljevskoj obitelji imaju vječne prijatelje i zagovornike hrvatskih nacionalnih interesa. Tek toliko, da vidi dokle to ide. Dobio je gromoglasan pljesak. Dobro je, znači prolazi!

Autor:Lupus Infabulović / 7Dnevno / 18, ožujka 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.