fbpx
Stiv Cinik

Svinjska posla

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 15. travnja 2016.

Pariz je odustao od gay ambasadora u Vatikanu. Odlično, sad ga mogu poslati u Hrvatsku. Tu je u proteklih godinu dana sklopljeno 126 gay brakova, a bilo bi ih i više da mnogi već nisu u sretnim vezama. U polovici sklopljenih brakova barem jedan partner radi u banci.

Ministar zdravlja Dario Nakić poručio je da je moguć porez na slatkiše jer su nam građani pretili. Sad znam od čega je sazdan onaj Komadina, zašto Šuker puca po šavovima i zašto nam se svaki treći političar jedva uspne uz saborske stepenice. Od bombona i slatkih pića! Najviše je pretilih dječaka u HDZ-u, a primijećen je i trend povećanja SDP-ove tjelesne mase, pogotovo otkad se pojavio onaj Peđavi Grbin. Jedino se ovi u vrhovnom sudu drže dobro, a mjesečno zarade dvadeset tisuća kuna u fušu. Pa na šta ih troše, kad ne kupuju bombone?

U Zagrebu se otvorila još jedna rupa, ovoga puta na Srednjacima. Mišljenja o njezinom nastanku su različita. Djelatnici Vodovoda i odvodnje smatraju da to s njima nema nikakve veze, dočim ovi iz Plinare za sve krive ekipu iz Čistoće. Meni se čini da ovo netko namjerno kopa rupu pod Bandićem i da bi htio da on u nju upadne. Ali ništa od toga. Eno ga, upravo svečano otvara zatvaranje rupe na Slavonskoj. Kažu da bi u nju stala četiri automobila i sto sedamdeset kubika zemlje. Tko zna šta je mrcina u nju zakopala.

Mislim da bi, obzirom na sva postignuća proteklih petnaestak godina, konačno trebalo odgovoriti na pitanje tko vlada Hrvatskom i tko o njoj odlučuje? Da vidimo. Hrvatskom naizmjenično vladaju dvije stranke. Koje zajedno imaju cca. 250 tisuća članova. Od tog broja Milanovića podržava njih 12.345, Karamarka oko 18.980. To je cca. 31.325. Šta li rade oni ostali, kojih je otprilike 218.675? O tome razmišljam već deset dana i nikako ne mogu dokučiti. Čime se svi ti HDZ-ovci i SDP-ovci bave? Nema mi druge nego se učlaniti u jednu od tih stranaka. Glumiti „tajnog kupca“ njihove ideologije i prikrivenog sudionika njihovih aktivnosti. Možda konačno shvatim. Ovako ću umrijeti, a da neću znati. A to bi zbilja bila šteta.


Pariz je odustao od gay ambasadora u Vatikanu. Odlično, sad ga mogu poslati u Hrvatsku. Tu je u proteklih godinu dana sklopljeno 126 gay brakova, a bilo bi ih i više da mnogi već nisu u sretnim vezama. Analize govore da u polovici sklopljenih brakova barem jedan partner radi u bankarskim sektoru, a u čak trećini ulogu ljepše polovice igra netko iz europskih struktura i diplomacije. Među onima koji još nisu ozakonili vezu najviše je nezavisnih ekonomista. Nađe se tu i pokoji sudac, zamjenik glavnog državnog odvjetnika i suradnik u odgojno-obrazovnom procesu. Upitani o stranačkim preferencijama ispitanici se najčešće nisu željeli izjašnjavati. Nekoliko ih je, doduše, priznalo da su članovi HSP-a, ali samo zbog Tepeša. Od HDZ-ovaca im se najviše sviđa onaj mali Jandroković, a Stazića se boje kao vrag tamjana. To je zato što djeluje naprasito, stalno nešto viče i nije tolerantan. U takvim je slučajevima, kažu, jedino rješenje suočiti se s istinom i izaći iz ormara. Jer tako frustriran možeš biti samo ako svoji pravu orijentaciju godinama usiljeno prikrivaš. Moram priznati da ga do sada nisam nikada gledao na taj način. Ali sada, kad ljudi to kažu…

Ovaj Beljak iz HSS-a je prava faca. Čovjek u Samoboru vlada uz pomoć SDP-a, u Zagrebu uz pomoć HDZ-a, u Metkoviću s Jambom planira skinuti ekipu od koje mu ovisi vlada, koju napada jer premijer kojeg je podržao nema legitimitet, u čemu se slaže s Karamarkom s kojim je nedavno popio kavu. Upravo mi je ta kava sumnjiva. Jer Beljak je čovjek labilne osobnosti, koji je kao sasvim mlad momak, s jedva tridesetak godina, po Zagrebu provaljivao u automobile i krao kazetofone. Kaže da je to bilo zato što je bio u „pogrešnom“ društvu. Zato sam i zabrinut. Tko zna na šta ga je sve Karamarko uz kavu nagovorio kad je ovako hiperaktivan i ponaša se ko uznevjerena vjeverica. Nešto ko Ranko Ostojić, koji kaže da povlači kandidaturu jer ne želi biti potpredsjednik Milanoviću. Pa šta taj čovjek želi? Sjediti na stražnjim šapama i vječno grickati državni proračun, dok zalizuje dlakave čuperke na vrhovima uški? A sve što putem pronađe zakopati što je dublje moguće, pa uzdignuta repa kretati u nove potrage?

Hrvatska, nakon Slovenije, ima najviše sudaca u Europi. To je normalno, jer su u Sloveniji svi stanovnici suci, a kod nas tek svaki drugi. Imamo i puno zaostalih predmeta, iako se neki ovih dana rješavaju. Recimo slučaj „Planinska“, u kojemu je sud, nakon više godina razmatranja zaključio da je Sanaderova vlast radila za sebe, a ne za opće dobro, ali je, za svaki slučaj, konačnu odluku odgodio radi potrebe novog vještačenja. Jesu ti naši suci pametni u tri p.m….! Čim ih čovjek vidi, shvati da je riječ o posebnim primjercima ljudske vrste, koji točno vide i znaju ono što drugi ne primjećuju. Recimo sav taj Sanaderov kriminal i pljačka tijekom koje su mu štangu godinama držali ovi iz pravosudnog sustava, koji bi sada presudom htjeli vratiti izgubljeno povjerenje u sustav. Koji je sistemom Bajićevih oprosnica i Hrvatinove sudske prakse doveo do toga da danas skoro svi iz Sanaderove vlade rade za opće dobro. Dobro, ne baš svi. Šuker je još uvijek u Saboru. Mrmlj.

Čitam da je za legalizaciju djeteta potrebno obići sedam institucija i zavoda, te nekoliko agencija. Najprije treba otići do matičnog ureda, pa u policiju, na HZZO, zavod za mirovinsko osiguranje i poreznu upravu. Nakon što se djetetu dodjeli broj ko’ na ulazu u Auschwitz, unese ga se u sustav MUP-a, SOA-e i POA-e, utefteri u poreznu karticu i prijavi vodovodu, udari mu se sedam-osam cjepiva, izrade rodni, matični i krsni list, plati 280 kuna biljega i 126 kuna tiskanica, prijavi mu se boravište i prebivalište, odredi visina prireza i poreza i svrsta ga se u neku fiskalnu kategoriju, stvar može krenuti dalje. Najprije mu treba obračunati naknadu za rad agencije za zaštitu osobnih podataka koji su mu upravo dodijeljeni i odrediti razinu njegovih obveza u financiranju državne agencije za sanaciju banaka, jer su one stup našeg gospodarskog sustava. Zatim treba propisati visinu njegovih izdvajanja za potrebe agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca, jer mu dva-tri stečaja za života ne ginu, pa dostaviti njegove generalije agenciji za nadzor financijskih usluga i institutu za antropologiju.

Nakon toga ga treba ga prijaviti Hrvatskom audiovizualnom centru, kako bi ga se u nekom od filmova koji će se ubuduće financirati državnim parama moglo ubrojiti među novopridošli ustaše. Neovisno o budućoj ideološkoj pripadnosti, našeg nadobudnog mladog državljanina treba rebnuti za naknadu Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost jer će u budućnosti i sam ovisiti o suncu, vjetru i vodi, i naplatit mu doprinos Hrvatskoj matici iseljenika, što ima smisla jer će najvjerojatnije postati iseljenik prije svoje osamnaeste godine. Sva sreća pa ćemo ubuduće dobivati po tisuću eura za svakog našeg novog derana. To će pokriti troškove barem prvih nekoliko dana njegovog života. Za ZAMP i RTV pretplatu neka se sam snađe. Pa ne može im država u svemu pomagati. Mrmlj.

Mate Mišo Kovač kaže da su nekad kurve bile pred hotelom „Central“, a danas su na HTV-u. Ne znam kako to sve zna i prati? Čovjek ima godina skoro ko Manolić i bilo bi normalno da ga takve stvari više ne zanimaju. Ovako odaje dojam da još nije rekao svoju zadnju, iako je to već nekoliko puta najavljivao. Prije dvadeset šest godina zakleo se da će se, ako pobijedi HDZ, odseliti iz Hrvatske, prije deset godina pjevao je za HDZ, prije šest godina mu je i to dozlogrdilo, pa se zarekao da više nikada neće snimati albume, a sada kaže da ga je snimio. Mislim da bi Mišo, koji je devedesetih postao Mate, pa se vratio starom imenu, pa je odlučio zadržati oba, pa je sad i Mišo i Mate, trebao početi ispunjavati svoja obećanja. Predlažem mu da krene od onoga kojega je prvo dao. Čekaj, jel’ to ono kad se zakleo na vjernost Titu, koji je u međuvremenu umro? Ajde, barem jedno obećanje koje je ovaj Dalmatinac održao. Već sam pomislio da je on od onih „kako vitar puše“.




U javnost je dospio podatak da na 85 posto prostora u Hrvatskoj u posljednje tri godine nitko nije prodao niti jednu nekretninu. Ni komada zemljišta, šume ili livade, nijednu kuću ili stan. I onda kažu da nam loše ide? Pa gdje još možeš živjeti siguran da ćeš ono što imaš ponijeti sa sobom u grob? Time se možemo pohvaliti jedino mi Hrvati, jer samo mi imamo vlast koja nam iz godine u godinu toliko ruši rejting da nam imovinu više nitko ne želi sve da ju i poklanjamo. Da nije onog Hanžekovića ne bi se ama baš ništa događalo. Ovako se barem nešto ovrši. Ajde, barem nešto! Mrmlj.

Vesna Pusić ostala je kandidat Hrvatske za glavnog tajnika UN-a. Karamarko kaže da je to zato što se moramo ponašati civilizirano, pa nema smisla raditi cirkuse i skandale jer bi uskrata potpore Pusićki značila dezauviranje države. Osim toga, zašto bi se Pusićki radili problemi, pa ona je svoju kandidaturu barem najavila. Za razliku od Kolinde, koja je svojevremeno zbrisala u NATO, a da to nitko živ nije znao. Koju godinu poslije HDZ ju je na koljenima molio da bude njegov kandidat za šefa države, a sada seljaka ured po Hrvatskoj kao da radi reklamnu turneju za proizvodnju kampera. Zato je bolje s Vesnom ostati dobar. Nikad ne znaš što ovima u UN-u može puhnuti u glavu i za što bi sutra mogao moliti Vesnu. Jer odluka o Glavnom tajniku UN-a se donosi tek krajem godine, a do „preslagivanje koalicije“ bi moglo doći najesen. U međuvremenu bi bilo dobro da HDZ postane prihvatljiv Vrdoljaku, ne se ne zamjeri Bandiću, nastavi udobrovoljavati Čačića i da neke koncesije Beljaku, al’ tako da se Kosor ne naljuti. Tako ti je to kad ‘oćeš preslagivati! Tejkit or livit. Mrmlj.

U međuvremenu je na udar vlastite stranačke mašinerije došao Vaso, koji je izgleda zbrojio dva i dva pa se na saboru stranke odlučio kandidirati na Prgometovo mjesto. Šta ti je život! Sve je u redu i sve funkcionira dok si dobar s gazdom. A onda ti odjednom postanu važni statut i izborna pravila, počneš se pozivati na proceduru i zazivati demokraciju. Kandidiranje protiv šefove volje više nije „razbijanje stranke“ i subverzivna djelatnost, nego je u funkciju njezina jačanja. Pa dobro, neka cvjeta tisuću cvjetova, pa makar se radilo o tulipanima. I neka se očituje narodna volja, nemam ništa protiv. Iako iskustvo govori da demokracija obično umre u mukama prije nego što nekima dođe u glavu. I da svi Karamarkovi saveznici kad-tad završe u nekoj ropotarnici. Tuđmana je ostavio zbog Mesića, Mesića je ostavio bez ureda, s Manolićem je na sudu, Boljkovac je na sudu umro od starosti, Kosorica je izbačena iz stranke, a Sanader se koprca na laganoj vatrici pravosudnih institucija. Treba vidjeti šta će biti s Vasom. Nadam se, u njegovom interesu, da nisu bili tako dobri ko što se priča. Ako jesu, nema mu pomoći.




Stiv Cinik
Stiv Cinik

Breaking gnjus

Zuroff kaže da postoje pokušaji da se zločini u Jasenovcu zataškaju. No, koliko sam shvatio, stvar je u tome da se na njihovom istraživanju želi i dalje raditi, baš kako ništa ne bi ostalo zataškano. Ali to nekome smeta.

Dovraga, pa koliko će na kraju biti komemoracija u tom Jasenovcu? Kako sad stvari stoje moglo bi ih biti desetak. Državna će se održati 22. travnja. Židovi su odlučili doći ranije, oni se uvijek boje da ne zakasne. Savez antifašističkih boraca s time nema problema, oni su odlučili držati se tradicije, doći kad svi odu i proglasiti pobjedu. Romi kažu da će komemorirati s državom, jer da o njima ionako ništa ne ovisi. Srbi su svoje već otkomemorirali desetog travnja, tako da im se ne isplati ponovno dolaziti. Pupavac je kazao da će se vjerojatno pridružiti Židovima, dok Milanović planira ići s antifašistima. Branko Lustig će tamo ići u ime predsjednice, a Efraim Zuroff ovoga puta neće ići, jerbo mu se nešto zagužvalo u Jeruzalemu. Slavko Goldstein je rekao de će doći ako to napravi i Karamarko, a ovi Karamarkovi su mu poručili da će Tomo doći ako svi dođu. Kako je krenulo na kraju u Jasenovcu neće biti dovoljno mjesta.

Zuroff kaže da postoje pokušaji da se zločini u Jasenovcu zataškaju. Nije mi jasno o čemu čovjek priča? Koliko sam ja shvatio, stvar je u tome da se na njihovom istraživanju želi i dalje raditi, baš kako ništa ne bi ostalo zataškano. Ali to nekome smeta, jer zadire u razdoblje kada su partizani postavljali temelje današnje Hrvatske. I kada su borci antifašističkog demokratskog pokreta i njihovi suradnici pravoslavne vjeroispovijesti na tom lokalitetu klali živalj koji nije htio u Jugoslaviju. Neće marva, pa neće, i šta da im radiš? Klanje je bilo jedini izlaz, pa taj postupak u kolektivnoj svijesti antifašista nikada nije zaživio kao zločin. Kao što ni pozdrav „Smrt fašizmu!“ nikada nije bio sporan. Ona Ingrid pozdravila je tim demokratskim pozdravom svoje kolege nekidan u Saboru. E moja Ingrid, da si se tako zvala 45-te i bila u Slavoniji mogla si pjevati borbene, ali živu glavu ne bi izvukla. Pjevala bi ti pjesmicu; „Tko ne voli zvijezdu petokraku, sam će sebi kopat raku!“, s lopatom u ruci. Drugo je ono s izvikivanjem pozdrava „Za dom spremni!“, koji vrlo ružno i odiozno zvuči, te kod normalnog Hrvata izaziva samo gađenje. „ZA DOM!“, „SPREMNI!“. Bljak.

Ovaj porast nesnošlivosti mi zbilja ide na živce. O govoru mržnje u javnom prostoru da ne govorim. Revitaliziranje fašizma me potpuno izbacuje iz takta. Veličanje ustaštva uzrokuje mi grčeve u želucu, a glorificiranje „Oluje“ i Tuđmana izaziva svrab. Mislim da ću s time morati prestati, jer čujem da mi neki već spremaju komemoraciju. Kažu da bi na nju svi došli, jer nema smisla dijeliti se oko takvih stvari. Fokus treba biti na onome što nas ujedinjuje. Recimo na Stjepanu Mesiću. Ili Ustavnom sudu, koji uskoro raspisuje natječaj za nove članove. Ambicije navodno iskazuju heroj samoupravnog socijalizma Josip Leko i europarlamentarka Igrid Must trast as Antičević Marinović s jedne, te Dražen zlatousti Bošnjaković i Branimir Glavaš šaljivdžija s druge strane. Ja bi osobno tamo najradije instalirao onog Sinčića. Momak mi se čini ozbiljan i točno zna šta sa tim sudom treba napraviti. I koga nakon odrađenog posla u te prostorije useliti.

Hrvatska nije pristala na otvaranje poglavlja dvadeset tri u pregovorima Srbija sa Europskom unijom. Nakon svih blokada koje nam je Srbija godinama priređivala, red je da i mi njih malo blokiramo. Iako se njihova „blokada“ Vukovara, Dubrovnika, Gospića i sličnih mjesta s tim ne može uspoređivati. No naši političari nam sramežljivo poručuju da trebamo biti svjesni kako je na nama vječita obveza primirivanja Srbijanskog straha da im se kod nas nešto, nedajbože, ne dogodi. Za onakve, strašljive kakvi jesu, Hrvatska je „monstrum država“, koja kod njih izaziva nesigurnost i tjera ih na oprez. Ovakva, a monstrum? Pa gdje ti Srbi, koji tako govore, žive? Ah da, od 95-te u Srbiji. Mrmlj.

Kakva je uloga naše predsjednice to još uvijek ne znamo. Znamo samo da je, dva sata nakon što je rekla da se s Vučićem neće sresti ni mrtva, sjela s njim za stol kako bi mu smirila tenzije, obećala dobrokomšijske odnose i sigurnosnu suradnju. Jer da je to pitanje međusobnog poštovanja. Izgleda da možeš prisvajati susjednu državu i dijelit ju na pola sve dok poštuješ njezina predsjednika, posebno ako isti ima snažan poriv izgraditi stabilnost na jugoistoku Europe. A ta ideja ne trpi nategnutosti, pa stvar treba relaksirati. To je najbolje učiniti aroma terapijom, uz uporabu eteričnih ulja i esencija. Tako je najbolje da Kolinda, nakon što se rukuje s Vučićem, uroni opečenu ruku u posudu s lavandinim uljem. I da se Vučić, nakon pomirljivih izjava, našnjofa citrusnim plodovima limuna i naranče, namaže četničko lice čempresovim eteričnim uljem, a tijelo okrijepi aromatičnom masažom, kako bi otklonio kroničnu napetost u ramenima, vratu u leđima. Jer se čovjek, čim promoli iz Beograda, zbilja drži ukočeno i stalno nešto zamuckuje. Kao da je progutao kukasti križ.

Na Vučiću se vidi da se već dobrano nadisao svakakvih mirodija. Pa izjavljuje da je u 75 godina u Hrvatskoj likvidirano ili protjerano četiri petine Srba. Kojih je u Hrvatskoj trenutno dvjestotinjak tisuća, pa ispada da ih je prije sedamdeset pet godina bilo milijun. Čini se da mu je u glavu udarila zlatiborska četnička trava, koja raste kao korov po poljanama, padinama i uz šumske puteve, a ima je i u poluvlažnim i hladnim bukovim i četinarskim šumama. Ona mu, putem receptora u nosu, prenosi informacije o velikoj Srbiji direktno u mozak. Na taj se način osvježava i jača njegov četnički organizam, ali se kod predoziranja znaju javiti alergijske reakcije, krvarenja i glavobolje.

Izgleda da zbog opasnosti od nuspojava Vučić sastanke sa hrvatskim dužnosnicima strogo dozira, a uoči njih si daje oduška trabunjanjem o ustašoidnoj i filo fašističkoj vlasti u Hrvatskoj. Nije mi jasno zašto je, ako tako misli, onomad prvi čestitao Karamarku na pobjedi? Jel’ to on navija za Tomu da bi nas lakše mogao napadati? Sumnjam, jer taj je i Milanovića proglašavao ustašom. Sjećam se toga vrlo dobro, jer sam, kad sam to čuo skoro otišao u partizane. Izgleda da je Šešeljev pobočnik ipak nešto pobrkao u receptu. Da vidimo; u uputama lijepo piše da uoči svakog sraza s Hrvatima četnik mora uzeti jednu punu čajnu „kašičicu“ osušenih i dobro isitnjenih listova spomenute trave, staviti ih u posudu, sadržaj preliti „šoljom ključale vode“, pa ga nezaslađenog ispiti u gutljajima, sat prije i sat poslije zakazanog sastanka. Izgleda da je, kad je Karamarku čestitao, travu zaboravio osušiti i usitniti, pa mu je, onako neprerađena, zapela u dušniku. Ili to, ili mu je Tomo nešto podvalio. Pitaj Manolića šta. On zna. Kod Stepinca je upalilo. Hm.

Autor:Lupus Infabulović / 7Dnevno / 15. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.