Stiv Cinik

Preslagivanje

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 22. travnja 2016.

Milanovićevi eskadroni smrti okrenuli su se budućnosti. Kažu da će od sada pratiti svoju zvijezdu repaticu, koju većina ljudi smatra predznakom nesreće, rata, propasti i „smaka svijeta“. No i to je napredak u odnosu na petokraku .

Neovisne televizije financirane iz Proračuna Grada Zagreba javljaju da su dvije djevojčice, od četiri i šest godina, razgovarale s Bandićem o njegovom radu. Tom im je prilikom gradonačelnik obećao bazen u kvartu i produljeni boravak u školi. Da ironija bude veća, darovao im je i opremu za plivanje. Jadna djeca, idućih dvadesetak godina skakat će u svaku praznu rupu misleći da je Milan ispunio obećanje, a ako prežive u poznoj će dobi navlačit badić za predškolski uzrast. Mrmlj.

Kad na koljenima ne drži djevojčice predškolskog uzrasta, Bandić govori o NDH. Kaže da je bila „sve samo ne neovisna, hrvatska, demokratska i europska“. Pa kakva je bila? Znam pouzdano samo da nije bila ni bandićevska, jer da se Poglavnik ponašao ko on još bi bio na vlasti. Podjednako bi obilazio skupove ustaša i partizana, gdje bi ga oduševljeno pozdravljali, potpisivao bi rasne zakone a Židovi bi ga nosili na rukama, jednom rukom bi krao, a drugom lemuzinu davao. Prakticirao svih sedam smrtnih grijeha i sjedio u prvom redu prvostolnice, govorio o socijalnoj pravdi i derao kožu Hrvatima do petog koljena. A onda bi, pred kraj rata, ustašku kapu zamijenio trorogom partizanskom i ljudima objašnjavao da s ta tri roga ide protiv Boga. Vodio bi samostalnu politiku, a o svemu bi mu odlučivali Luković i Hanžeković, koji ne predstavljaju Sile osovine nego jednu drugu dobro poznatu demokratsku organizaciju. Nije „trojni pakt“, kako se ono zvaše… Ah, da, „Trilateralna komisija“…

Osim toga, poznato je da je NDH nije bila demokratska, ko ova u kojoj takozvani Bandić živi jer, da je bila, Pavelić bi još radio što hoće. Pozvao bi se na institucije koje rade svoj posao: sudove koji proglašavaju vlastite dokaze nezakonitima, DORH koji se priopćenjem ograđuje od vlastitih optužnica i USKOK koji, kad je Milan u pitanju, ulaže žalbu na vlastite odluke. Naš Milan! Dokazani antifašist, klerik i starčevićanac mačekovskog tipa, koji će Tuđmanu dati livadu za zapišavanje, držati Maršalov trg u centru Zagreba i sagraditi bezbroj fontana oko masonske piramide bespravno postavljene na njegovom najreprezentativnijem ulazu. Bi li se takva sramota mogla događati da je ova država neovisna, da je demokratska, i da je barem malo hrvatska? Ne bi! Zato Bandić i nije sasvim u krivu kad zaziva preslagivanje. Malo „preslagivanja“ zbilja bi nam dobro došlo. Hm.

Završilo je i s izborima u SDP-u. Ajde, hvala Bogu! Bilo je već teško gledati kako se antifašisti besprijekorne demokratske provenijencije međusobno čereče. Onako tolerantno i uljuđeno, kako oni to inače rade, besprijekornih manira i krvavi do lakata, dok ispisuju najsvjetlije stranice socijaldemokratske povijesti. Nakon što su sve žrtve međusobnih obračuna pokopali u veliku masovnu grobnicu, kakve su tradicionalno godinama nakon rata na našim prostorima kopali Titovi partizani, Milanovićevi eskadroni smrti okrenuli su se budućnosti. Kažu da će od sada pratiti svoju zvijezdu repaticu, koju većina ljudi smatra predznakom nesreće, rata, propasti i “smaka svijeta“. No i to je napredak u odnosu na petokraku. Hm.

Davorko Vidović je nakon stranačkih izbora najavio osnivanje frakcije „LIJEVI SDP“. Pa kakav je ovaj kojeg vodi Milanović? Desni? I kojeg vraga radi taj Karamarko, ako mu je Milanović došao s desne strane, uhvatio se Tuđmana, zak(v)ačio s Europom i počeo skandirati Hrvatska, Hrvatska? Nema druge nego da Vaso uskoro osnuje frakciju „HDZ – toliko desno da izbija s lijeve strane“, pa pomrsi Milanoviću račune. Uđe mu u biračko tijelo ko Šuker u Fiolićevu mesnicu. Rasturi natruhe jugoslavenskog antifašizma i komunističkog internacionalizma ko Zlatar Violić hrvatsku kulturu. Uhvati se u koštac s orjunaškim nakotom prije nego što taj osvoji Ujedinjene narode. A onda se okrene reliktima Sanaderove prošlosti u samom HDZ-u. Jednim zamahom bejzbol palice ubije Mesića u Manoliću i Manolića u Karamarku, pa da vidiš čiji glavni tajnik crnu vunu prede. I kom obojci kom opanci. Mrmlj.

Vrdoljak nam je, s konvencije na kojoj je bila dogovorena ama baš svaka izborna funkcija, i na kojoj je kao jedini kandidat dobio 609 od 610 glasova, poručio da moramo naučiti prihvaćati rizik, napuštajući komfor sigurnosti. No tu nije stao, pa je poručio da je HNS stožerna stranka centra. Kako li tek izgledaju ostale centrističke stranke kad ovako izgleda stožerna? I ostali HNS-ovci spremni prihvatiti rizik kad im ovako izgleda vođa? Stožer je formalno ustrojena cjelina sastavljena od časnika i dočasnika koja omogućuje razmjenu informacija između podređenih postrojbi i brine o učinkovitoj uporabi vojnih snaga i sredstava. S kim Vrdoljak razmjenjuje informacije i tko su mu podređene postrojbe nije poznato. Ne zna se ni tko mu pribavlja streljivo, gorivo, hranu, vodu, vodi održavanje, nabavlja materijalna sredstva i brine se o transportu, iako bi USKOK, kad bi htio, to mogao saznati dok kažeš Prvo Plinarsko Društvo. Al’ neće. Radije će pričekati da HDZ postane normalna konzervativna stranka lišena bilo kakvih ekstremizama, a Vrdoljak snažna i dominantna politička figura. A dotle bi se i USKOK mogao presložiti. Mrmlj.

Jedan od naših najvećih problema je to što su nam preblage kazne za marifetluke u prometu. To što nam lopovčine koje su zdimile desetke milijuna kuna gule krumpire, jer su se tako dogovorile s Bajićem, je normalna stvar. Nije problem ni što nam dvije trećine BDP-a ide kroz namještene natječaje, što nam na državnim izborima pobjeđuje onaj kandidat koji ima najviše potvrđenih optužnica i što nam u zadnje vrijeme broj kaznenih prijava vrijedi više od preferencijskih glasova. Nitko se nije zabrinuo ni što nam na čelu vrhovnog suda već dvadeset godina sjedi čovjek koji u dogovoru s Bajićem za sebe iskamčio status svjedoka u postupku prikupljanja mita za suce njegovog suda, koji su nakon toga postupak završili a da nitko nije pitao za koga je lova skupljanja, što je Mlinarević radio na ručku gdje je stvar dogovarana, ni zašto je Bajić na ručak „zakasnio“.

Kako je krenulo ovi će se branitelji zbilja izboriti da im sva prava stanu u jedan zakon. Možda čak i u jedan članak. Jer je volja za rješavanjem njihovih problema raste kako se pare za njihovo rješavanje smanjuju. Za sada im Karamarko organizira sastanke s osam ministarstava odjednom. Dovede im Božu, Antona, Daria i Darka, Lovru i Zdravka, Predraga i Zlatka. Postroji ih i stavi ih Glogoškom na raspolaganje. Ovaj im odmah dadne ratna imena: doktor, katolik, Kalmetin mali, poliglot, bodul, lisničar, kovrčavac i erkek. Zatim, vježbe radi, zapovjedi braniteljima da se zavrte, na peti, za 360 stupnjeva i nakon toga uprave svoje zahtjeve nadležnima. Od silne pomutnje Petrov postane zadužen za nestale, Kliman za nezaposlene, Nakić stambeno nezbrinute, a Horvat zdravstveno ugrožene. Kušćevića dopadne da normira zakone, Marića da normirano unosi u ustav, a Šustara i Hasanbegovića da, kad sve bude gotovo, razmontiraju šator. Aha, malo ste se zbunili? Ne snalazite se više ni vi koji sjedite hladne glave i imate vremena na pretek? Sad zamislite kako je braniteljima.

Taman kad su se ovi malo snašli, došlo je do sukoba nadležnosti između drugog potpredsjednika koji se u vladi pati s društvenim pitanjima i ministra financija zaduženog za otplatu kamata na dug, koji smo uzeli da bi vratili dio kamata od neplaćene glavnice, koja nam skupa sa eskortiranim obveznicama uskoro dolazi na naplatu zajedno sa trećom tranšom emitiranih obveznica od preklani. Nakon toga svi su se okrenuli ministru turizma koji je na Karamarkov mig obećao da bi se moglo nešto prebaciti, ako branitelji podignu šatore po turističkim središtima u okruženju i naoružani udare šetati po konkurentskim destinacijama. Nakon što je ministar zdravlja potvrdio kako bi šetnja braniteljima svakako prijala, te da bi trk u koji bi natjerali domicilno stanovništvo bio itekako zdravstveno opravdan, osnovana je radnu skupinu koja će koordinirati realizaciju dogovorenog na dnevnoj bazi. Nakon sastanka branitelji su bili zadovoljni, a Karamarko se već sutradan sastao s Bandićem i ispod stola dogovorio rekonstrukciju tek konstruirane vlade, promjenu četvorice od osmorice nazočnih ministara, rebalans tek usvojenog proračuna i akcijski plan za stabilizaciju političkog sustava. Pa će branitelji malo pričekati. Dok se stvari ne prelože.

Peđavi Grbin, koji je na prvoj sjednici Sabora postavio 268 pitanja o ustašama i 784 puta zavapio nad sudbinom partizana, kaže da mu se te rasprave gade. Pa gadile bi se i meni kad bi toliko u njima sudjelovao. Kada sluša što Grbavi Peđa o partizanima laprda, Žikica Jovanović Španac se sigurno okreće u grobu. Da se može iz njega ustati Svetozar Vukmanović Tempo bi mu zalijepio jedan mawashi-geri posred lijevog uha, a obje sestre Baković bi se odrekle i Partije i ilegalnog rada na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Čekaj, jel’ to onaj trg na kojem stoluju pravoslavni sveštenici što pjevaju četničke? Pa tko, dođavola, pobijedi u prošlom ratu?

Podaci govore da je prvu emisiju Big Brothera gledalo 760.177 ljudi, Supertalent Nove TV 659.133, HTV-ov The voice 681.522, a finale RTL-ovih Zvjezdica 598.976. Ako se tome pridoda 589.789 onih koji su gledali Celebrity Masterchef, ispada da je oko 3.389.597 ustaša i partizana prošlog vikenda pratilo ove emisije. U Hrvatskoj ih živi 4.284.889. Dobro, 3.984.889, s obzirom da ih se prošle godine odselilo sto tisuća, a pretprošle dvjesto. Minus 889 koliko će ih otići dok napišem ovaj članak i nekoliko tisuća koje će se preseliti na ahiret prije njegove objave. Dakle, svega njih 589.403 nije pratilo ove emisije što okrepljuju dušu i tijelo, treniraju moždane vijuge i jačaju kognitivne sposobnosti. Polovica zato što su bili na službenom putu, sto tisuća jer su glasali za Karamarka… Opet mi fali skoro dvjesto tisuća. Dvjesto tisuća…? Hm. Da vidimo… Partizana je do ’45. bilo upola manje, a poslije deset puta više, pa oni otpadaju. Ustaša je za NDH bilo duplo više, ali su nakon rata desetkovani, pa nisu ni oni. Četnika je pobijeno jedno dva-tri milijuna, ali ih se nešto zadržalo po osnovnim organizacijama udruženog rada, Jugoslavenskoj narodnoj armiji i službama sigurnosti, pa bi ovi što ne gledaju spomenuti televizijski sadržaj mogli biti oni. Što li u to vrijeme rade? Čini se da prate zasjedanje Hrvatskog sabora, Stazićeve rasprave i Šukerove odgovore. I nije im jasno kako su mogli popušit od takvih budala. I na čemu uopće stoji država koja je u svoje temelje ugradila ovakve balvane?

 

Stv Cinik
Stv Cinik

Za Tuđmana bez Tuđmana

Novi predsjednik kaže da je prije 4 godine, dok je stranka bila nedemokratska, imao 5 protukandidata. Sad, kad ju je s Vasom ‘temeljito demokratizirao’, ostao je samo 1. Ergo, što je demokracije više, to je manje onih koji ju žele prakticirat

Završili su izbori u HDZ-u, s kojima je ta stranka definitivno raskrstila s Tuđmanom. Do sada su se uvijek vadili da im na ruku nije išao izborni sustav i da su im delegati bili pod pritiskom. Sada je sto tisuća ljudi koji su s Tuđmanom stvarali državu izašlo na „izbore“ kako bi vlastoručno Karamarku dali još četiri godine vlasti nad svim što je ovaj stvorio. Po Karamarkovom računanju vremena on bi na čelu te stranke mogao ostati do 2032., jer je već pokazao, a HDZ-ovci prihvatili, da jedna godina traje četiri i da se postupak zaokruživanja jednog čovjeka na listiću zove izborom. Nema nam druge nego HDZ-ovcima poželjeti sve najbolje. Dabogda im vječno vladali Karamarko, Čuljak, Šuker i Domagoj Ivan Milošević, Vaso im vječno bio glavni tajnik, a Jandroković predsjednikov trbuhozborac. Josipi Rimac mogu poželjeti samo puno novih torbica od štavljene braniteljske kože, jer je na njihovoj koži stekla i one koje već ima. Šukeru želim da nastavi raditi za opće dobro, Mikuliću da se do kraja života iza Karamarka propinje na prste, a Karamarku da mu Mikulić do kraja života visi za vratom.

Novi predsjednik kaže da je prije četiri godine, dok je stranka bila nedemokratska, imao pet protukandidata. Sad, kad ju je zajedno s Vasom i ekipom „temeljito demokratizirao“, ostao je samo jedan. I taj jedan dobio je 99,89 posto glasova! Baš me zanima kako će se s tom demokracijom stvari dalje razvijati? Za sada ispada da, što je demokracije više, to je manje onih koji ju žele prakticirati. To je kao i s Karamarkovom retuđmanizacijom, koja je otišla tako daleko da se Tuđmanovog izdajnika dvaput bira za njegova nasljednika. Još malo pa će ispasti da je Tuđman izdao njega i Mesića i da je Franjo za HDZ-ovce bio samo prijelazno rješenje do dolaska pravih tuđmanovaca na vlast. Mrmlj.

Ipak, nije sve prošlo tako glatko ko što se čini. Nakon što su privremeni rezultati pokazali da je Karamarko od 67.776 birača dobio 67.775 glasova, u stranci je odmah pokrenut postupak kako bi se utvrdilo tko je nesretnik koji nije zaokružio Tomu. Nakon što je Vaso isušio većinu županijskih organizacija i napravio premetačinu po ograncima diljem svijeta, istraga je odjednom prekinuta jer je sam Karamarko priznao da nije glasovao za sebe. Kaže da nije mogao od sramote. Izgleda da on zna ono što ostalih sto tisuća HDZ-ovaca, koji su za njega glasovali, ne zna. Nema veze, saznat će. Kobogda.

Zanimljivo je da je su, prema podacima Karamarkova izbornog stožera, na trinaest izbornih mjesta u iseljeništvu glasovala 32.244 hadezeovca. To je 2480 po biralištu. Iako bi se redovi za takav masovan odaziv trebali vidjeti iz Zagreba, nitko ih nije primijetio. Osim toga, ako je svaki član na evidentiranje i preuzimanje listića potrošio petnaest sekundi, na sam čin glasovanja i razmišljanje o kandidatu trideset, te petnaest sekundi na presavijanje listića i ubacivanje u nekoliko metara udaljenu kutiju, ispada da im je za glasovanje bilo potrebno više od četrdeset sati luđačkog glasovanja, bez sekunde zastoja. S obzirom da se glasovalo svega dvanaest sati, za toliki broj glasača bilo bi potrebno glasati tri i po dana. Informacije bliske ustaškoj emigraciji govore da ovakve izbore ni UDBA ne bi bolje organizirala. I čude se što je to pošlo za rukom nekome tko s njom navodno nije imao nikakve veze.

Karamarko, koji je još jučer govorio da je stranka bez ideologije bljutava sol, danas kaže da je ideologija iza njega. Pa je odustao od svega što je najavljivao. Nema registra izdajnika i lustracije, nema Tuđmanove revalorizacije, neće biti izvanrednih izbora, a ni one kojima je vlastiti interes ispred nacije više ne tjera iz stranke. Da nisam dočekao izbore „jedan čovjek – jedan glas“ nikad ne bih pomislio da prstohvat Karamarkove retorike vrijedi više od svega što je Tuđman napravio za Hrvatsku. Ni da su vatreni HDZ-ovci tako orni zapaliti na lomači sve što je njihov utemeljitelj predstavljao, samo da bi se malo oko vatrice ogrijali. Jer slijediti čovjeka koji je napustio Tuđmana jer je ovaj dijelio BiH, a sad za to prozivati Pusićku, zbilja je dosljedno tuđmanovski čin. To zna i onaj HSP-ov Petar Ćorić, koji kaže da bi prije digao ruku na sebe nego za Vesnu. Eno ga, suče momačke brkove i junački prikuplja potpise protiv nje. Što ne prikupi potpise protiv Karamarka ako je takav frajer i ako ga to s BiH toliko žulja, umjesto da se baškari na funkcijama koje mu je omogućila koalicija s čovjekom koji je bio jednako zgrožen našom „agresijom na susjednu državu“ ko i Vesna? E, moj Pero! Ej, ustašo!

Jedva čekam čuti što HDZ-ovci govore, zašto već petnaest godina stalno glasuju protiv Tuđmana? Valjda zato što je blizu sebe, u neposrednoj blizini Manolića i Mesića, imao ovakvog lumena i nije ga prepoznao. A sad taj kaže da je HDZ-u vratio ime i prezime. Ime mu je Mesić. Stipe Mesić. Stipe – burduš – notorni izdajica – Mesić. A prezime Sanader. Ivo Jadranka Kosor Sanader. Djevojački Karamarko. Tomislav – onaj – što – ulovi Gotovinu – Karamarko. Uz kojega se povazdan šeće – Milijan. Onaj – što – se – s – Bajićem – na kavi – dogovara – Brkić. Mrmlj.

Autor:Lupus Infabulović / 7Dnevno / 22. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.