fbpx
Stiv Cinik

Odumiranje Mesića?

Autor: Lupus Infaulović / 7Dnevno / 25. ožujka 2016.

Kad se neizbježno ipak dogodi, Hrvatska će biti na mukama. Što s njim učiniti? Balzamirati ga ili sačuvati relikvije pa ih nositi po regiji? Sačuvati, recimo, Mesićev srednji prst, kojeg je rado pokazivao kad se trebalo zalagati za nacionalne interese.

Mesić kaže da ga se neće ukinuti dok je živ i da mu ništa ne mogu ni Sabor ni Vlada, ni Hrvatska narodna banka. To ti je tako kad si antifašist, nitko ti ništa ne može, a svi pokušaji da te se ukine su jalovi. Preostaje nam jedino nadati se da će Mesić odumrijeti sam. Sad je već u dobi kada taj proces napreduje brzo i za očekivati je da bi se mogao završiti u sljedećih pet do šest godina.

Na njemu se, doduše, kad ne govori, slabo naziru simptomi degenerativnih promjena, no čim otvori usta vidi se da je proces zahvatio stanice moždane kore i okolnih struktura. Već godinama automatski ponavlja iste riječi u besmislenom nizu: resursi, reforme, rekomunizacija, detiđmanizacija, digitalizacija, personifikacija… Sposobnost svakodnevnog funkcioniranja sve mu je više ograničena, zapušta higijenske navike i postaje ovisniji o onima koji su do jučer ovisili o njemu. U takvom stanju, osjećaj samoće, zabrinutosti i dosade bilo bi mu lakše podnijeti uz profesionalnu medicinsku pomoć. Koju mu ne bi trebali uskratiti. Šta košta da košta. I koliko traje da traje. Mrmlj.

Kad se neizbježno ipak dogodi, Hrvatska će biti na mukama. Što s njim učiniti? Da li ga balzamirati ili sačuvati relikvije pa ih nositi po regiji? Sačuvati, recimo, Mesićev srednji prst, kojeg je rado pokazivao u svim prilikama kad se trebalo zalagati za nacionalne interese. Pa ga, zajedno sa Granićevom šakom, kojom je lupao po stolu, pokazivati narodu? Mrmlj.


Jebote, pa ovi naši su prekucali brojeve šasija na MIG-ovima! Za koje se utvrdilo da su sastavljeni istom logikom ko’ i naša Vlada i da im je trup iz Bugarske, krila iz Alžira, navigacijski sustav iz Češke, rezervoari iz SSSR-a, a žmigavci sa Tajanda. Na nekim dijelovima je latinica, na nekim ćirilica, kokpit je pun nerazgovijetnih natpisa na kineskom, a elektronički sklopovi na arapskom. To je zato što u zraku nema prometne policije, pa te nema tko zaustaviti i tražiti prometnu, uzeti na uvid podatke o zadnjoj registraciji i tehničkom pregledu. Pa te mogu uloviti samo na parkingu. Sad znam zašto su „pali“! Nisu mogli poletjeti, pa ih zateklo u hangaru. Gdje su ih vi naši stavili na klocne. Nakon što su ih u dijelovima natovarili na kamione i dopremili iz Ukrajine. Policijskoj ophodnji bilo je sumnjivo što se prometalo registrirano za let ne odvaja od zemlje, pa su počeli njuškati. Miris kerozina koji je ostavljao karakteristične mrlje ispod trupa grdosije od 5.768 kg. i ulje koje je curilo iz hidraulike, ukazivalo je na određene probleme. Dobro, tu su bili i dijelovi krila i pilotske kabine razbacani u krugu od stotinjak metara i dokumentacija na jeziku bivše sovjetske republike Tadžikistana…. Našima je stvar postala sumnjiva kad je pilot na probnom letu za vrijeme preleta Zagreba na radaru očitavao podatke iz Kurdistana.

Sad znamo kako bi to izgledalo da nas netko ponovo napadne. Bojna tenkova s prekucanim motorima odmah bi se uputila na istočno bojište, ali ne bi stigla dalje od naplatnih kućica. Tu bi se ustanovilo da nemaju uredne papire, pa bi ih ovi iz MOST-a vratili natrag, dok se stvari ne riješe. Osnovali bi vešestranačko povjerenstvo zaduženo za utvrđivanje svih okolnosti. A na bojišnicu bi poslali višecjevne raketne bacače, računajući da je barem svaka deseta cijev u funkciji. Kako i oni imaju prekucane šasije, stavili bi ih na labudice. Koje bi iznajmili od leasing kuće u vlasništvu Zagrebačke banke. Koja u svom fundusu ima toliko prekucanih računa da labudice nitko neće provjeravati. Gdje je taj Mesić, što ne nazove Patriju? Nije valjda već odimro?

Vesna Pusić kaže kako nema šanse da HNS podrži HDZ. Čuj, nema šanse! Prije par godina činilo se da nema šanse da netko posvađa Pusičku i Čačića, da netko izbaci Čačića iz HNS-a i da za pri njegovom izbacivanju najglasniji bude Vrdoljak. Onda se činilo da nema šanse da taj Čačić ikada podrži HDZ-ovu vladu, za koju nitko do prije šest mjeseci ne bi rekao da će podržati nestranačkog premijera, kojem premijersko mjesto do prije tri mjeseca nije bilo ni u peti. Osim toga, ne znam nikoga tko je davao prebijen novčić za to da će Šuker odraditi još jedan mandat, a još jučer su se svi bili spremni kladiti da će Bandić prije završiti u zatvoru nego u vladajućoj koaliciji. Šta ti je politika! Još samo čekam da netko kaže da je antifašizam temelj Hrvatske države i više mi ništa neće biti čudno. Već su to rekli? Eto, vidite.

Zakuhalo se i oko naše pjesme na euro-songu. Miroslav Lilić, nimalo europski, kaže da je sramota i poniženje što nam je pjesmu morao napisati stranac. Gunđa i Tutić, mrgodi se Dujmić. Pa šta je tim ljudima? Što oni hoće od nas? Da sada, kad ovo ISIL-ovci pucaju u srce Europe i mi krenemo s cipelarenjem? Da joj pucamo u glavu? Srušimo ju na pod i ostavimo u lovi krvi dok ne naiđe netko isfrustriraniji od nas da ju dokrajči? Znam, znam, stranaca nam je pun kofer, ali do sada smo ih sasvim solidno trpjeli. Nije nam smetalo što nam pišu gospodarske programe i savjetuju premijere. Je li moguće da je pjesma kap koja je prelila čašu i da strance ne možemo podnijeti jedino kad nas zabavljaju? Ništa, neka taj Austrijanac ode odakle je došao, pa se vrati kao bankar. Ako hoće uživati u Hrvatskoj.

Valentić kaže da šef HDZ-a po svom „habitusu“ u potpunosti odgovara stranačkom članstvu. Nije mi jasno hvali li on Karamarka ili vrijeđa članstvo? Habitus znači “držanje tijela”, ali se može prevesti i kao „držanje“ duše. U filozofiji se pod habitusom podrazumijevaju ono što nekog u osnovi čini mentalno onakvim kakav jest. E sad, što Karamarka čini onakvim kakav jest, što usmjerava njegovo individualno opažanje i tumačenje svijeta? Na čemu temelji svoje prosudbe i djelovanje? Kad bih znao odgovor na to pitanje riješio bih enigmu hrvatske politike. Problem je u tome što svi znaju kako je Tomo stjecao današnji „habitus“ ali o tome različito govore. Manolić i Mesić jedno, Sanader drugo, Kosor nešto sasvim treće, Valentić i Gregurić četvrto, trideset tisuća potpisnika njegove kandidature peto. Nema nam druge nego pričekati i vidjeti što o tome kaže netko tko habitusa nikada nije imao, pa o tome može govoriti objektivno i bez opterećenja. Ništa, pitat ćemo Jandrokovića.

Potaknut natpisima o habitusu svog prvog potpredsjednika, Tim Orešković je odlučio napraviti turneju po Hrvatskoj, kako bi upoznao narod koji takve habituse puši. Zato će obići neka mjesta u Hrvatskoj izvan Zagreba. Za početak će posjetiti Sopot i Malešnicu. Gdje će u neformalnom druženju s građanima pokušat shvatit o čemu se tu radi. Prvo će razgovarati s onima koji razmišljaju o odlasku, ali to još nisu učinili. A onda se planira sastati s onima koji o odlasku ne razmišljaju i saznati razmišljaju li ti uopće. I kakav habitus imaju.




O čemu razmišlja Orepić, ne zna se, ali je čovjek vidno zbunjen jer Tomo za svjedoka zloupotreba u policiji poziva Linića, koji ga je svojevremeno krstio kao „špijunčinu“ koja krši zakon i namješta istrage. Kako djelovati imajući to na umu? Vjerovati Liniću ili ne? Ako mu vjeruješ, moraš smijeniti Karamarka. Ako mu ne vjeruješ ostaje sumnja da dopuštaš političke zlouporabe u policijskom sustavu. Pa ti budi pametan.

HSS je dobio novog predsjednika jer su dobili izbore. Laburisti su svoju predsjednicu smijenili jer je izbore izgubila. Jedino Karamarko nema protukandidata, jer on izbore nije ni dobio ni izgubio. Opet je on najbolje prošao. Lako je njemu kad je uvijek na strani poštenja, pravde i borbe za nacionalne interese. A ne ko’ Gotovina i bagra koja je skrivala topničke dnevnike. Takvima bi trebalo suditi. Stavit ih u zatvor pa neka dokazuju svoju nevinost. Šta? Već su sve to prošli i sad su slobodni? Ne mogu vjerovati! Je li moguće da je pravda ovoga pita izgubila, a nacionalni interesi dobili po tamburi? Da je hrvatski represivni sustav zakazao i da im ni Bajićevo pravosuđe nije moglo ništa dokazati? Ne znam, nije moja da pitam kako je to moguće. Ja i ne znam koga bi pitao. Ima valjda netko tko zna. Ja se u to ne bi petljao.

Karamarko kaže da konkretne zamjerke na premijera i ministre uvijek iznosi iza zatvorenih vrata i za to ima hrpu dokaza. Neki dan je iza zatvorenih vrata dogovorio da se objavi kako je Orepić skrivao nepostojeće „topničke dnevnike“, koje je on ko sumanut tražio za Carli del Ponte i Bramertza, dok je gonio Gotovinu za kojega je Mesić govorio da je hrvatski Bin Laden, a on mu je još uvijek vjerovao. Onda se iza zatvorenih vrata Hanžekovićevog EPH požalio da mu Orešković nešto muti iza leđa i da bez veze drži onog Lozančića koji nema potrebna dva potpisa da vodi službe. Karamarko ima pravo to govoriti jer je on uvijek imao oba: Manolićev i Mesićev, Mesićev i Račanov, pa Mesićev i Sanaderov… Zanimljivo, uvijek je prvi potpis bio Mesićev. A sad čujem da mu se Vaso prvi potpisao. Još čujem škripu vrata kad ih je onomad zatvarao dok je uz pomoć Čička i Banca iz Stipinog ureda pakirao Tuđmanu. Zato nije ni čudo što sad kaže da ima pametnijeg posla od sastavljanja registra izdajnika. Koja bi ga budala nakon svega išla sastavljati?




Stiv Cinik
Stiv Cinik

Breaking gnjus

Problem je nastao kad su Vaso i Tomo uveli princip uzgoja monokulture, koja se koristi kod industrijskog uzgoja i olakšava korištenje strojeva. Koji su, zašavši u HDZ-ov povrtnjak, uništili svaku autohtonu vrstu, pa više nema protukandidata

Cikla raste uz grah, a loše uspijeva u susjedstvu špinata. Sad treba vidjeti tko je u odnosu Tome i Vase cikla, a tko grah. I šta se krije u susjedstvu. Otkako je HDZ odustao od ideje da u istoj gredici trpi nekoliko biljnih vrsta sve je krenulo naopako. Nakotili su se paraziti i nametnici. Sve zori i vene u isto vrijeme. Pored grmolikog raslinja nema više malih biljaka, pored krumpira dragoljuba. Zašto je to tako?

U šumama i livadama ne rastu uzalud različite biljke koje se međusobno dopunjuju i prilagođavaju uvjetima na tom području. Žive jedne uz druge a međusobno se ne ugrožavaju listovima i plodovima. Izgleda da je problem nastao kad su Vaso i Tomo uveli princip uzgoja monokulture, koja se koristi kod industrijskog uzgoja i olakšava korištenje ogromnih strojeva. Koji su, zašavši u HDZ-ov povrtnjak, uništili svaku autohtonu vrstu, pa više ne možeš pronaći ni najobičnijeg protukandidata. Nema ni lišća koje bi štitilo zemlju od isparavanja, ni plodova. Važnu ulogu igraju još samo mirisi, po njima se neke biljke podnose, a neke ne. Zelenu salatu je zato poželjno sijati dalje od peršina, a luk pokraj mrkve. Jer miris luka djeluje odbijajuće na mrkvinu muhu. Hm.

U tjednu mozga u Hrvatskoj, taman kad sam se pitao čita li išta taj čovjek, šef HDZ-a je izjavio da je „negdje pročitao“ da je Orepić ministar. To što konačno imamo potvrdu da Karamarko čita i nije tako loše, iako najnovija znanstvena istraživanja pokazuju da je od čitanja važnije hodati, plesati i povrtlariti. Jer su znanstvenici otkrili da se mozak mijenja pod utjecajem podražaja iz okoline. Tako se sprječava kognitivno propadanje i demencija. Sad se pitam hoda li Karamarko u posljednje vrijeme ili mu je samo dosadno, sad kada je na vlasti i kada je cilj ostvaren. Pa se nema više i nema šta za raditi. Mladi su već otišli, a rejting je pao. Još samo da riješimo onu stvar s BDP-om i možemo na nove izbore.

Druga stvar je sa Milanovićem. Na njemu se vidi da redovito vježba. Uobičajene radnje svaki put obavlja na nove načine: kod češljanja upotrebljava slabiju ruku, odijeva se zatvorenih očiju, mijenja redoslijed popodnevnih poslova. Čitanjem na trbuhu smanjuje napetost vrata i ramena, križnim hodanjem poboljšava koordinaciju. Ajde, bar netko pametan!

Stvari u SDP-u su počele ići naopako. To sam zaključio kad sam pročitao da je Vojko Obersnel duboko razočaran Milanovićem i Komadinom. Ne sviđa mu se više ni predsjednica s kojom je imao dobre odnose. Sve to je utjecalo na njegovu psihu i dovelo u pitanje volju za životom. A kada takav junak postane bezvoljan i apatičan svi bi se trebali ozbiljno zamisliti. Eh, da je Račan živ, sve bi bilo drugačije. Sjećam se, kao da je jučer bilo kada se u Saboru prosvjedovalo zbog intoniranja Hrvatske himne, izlazilo iz dvorane da se ne bi glasalo o hrvatskoj samostalnosti, tražila istraga o tome kako HDZ naoružava svoje članstvo, pa zahtijevalo suđenje onima koji su se naoružali. I kada je rješenje za konkretne probleme Hrvatske bila Jugoslavija. Ovo danas je odvratno i razumijem zašto Vojko ne želi u tome sudjelovati. Jer, teško je u toj borbi za Hrvatsku ostati dosljedan. Posebno otkad je JNA napustila Rijeku. A Linić ostao.

Bilo je to utorak, 22. ožujka, oko 12 sati. Ruža Tomašić na faceeboku je objavila da je Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta prihvatio njeno izvješće kojim od Europske komisije traži izmjenu tzv. mediteranske uredbe kojom se rješavaju pitanja tehničkih karakteristika ribarskih alatki. A onda je Picula, negdje oko 13 sati istog dana, napisao da je i on imao svoje amandmane. Pa je u četvrtak, negdje oko deset, Marijana Petir intervenirala u „Shemu školskog voća i mlijeka“ Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, na čemu je radila gotovo dvije godine. Na to je Jakovčić, koji je već ranije postavio pitanje što Europska komisija kani poduzeti sa pojavom stakleničkih plinova na Mjesecu, tražio zabranu plastičnih vrećica na Zemlji. A onda je nešto grunulo. Mediji su izvijestili da ima puno mrtvih i ranjenih, ali da njima nije bilo ništa. To je zato što je napadnut europski način života. Koji s njihovim nema nikakve veze.

Autor:Lupus Infaulović / 7Dnevno / 25. ožujka 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.