fbpx

Mudonja i Saša

Autor: Lupus Infabulović

HDZ pod Karamarkovim vodstvom djeluje kao čvrsti lanac. Sudeći po ispitivanjima, šef im je najslabija karika. Vaso je najjača. Većina ostalih karika nužnih za lančani prijenos ljudi roba i usluga, dobro su raspoređene po svim hrvatskim institucijama

Kada ljudima život krene nizbrdo, sigurni su da to nisu zaslužili i da to predugo traje. A onda izađu na izbore i produlje agoniju. Kad je čovjek blesav, tu više ne pomažu ni zodijak ni numerologija, ni tarot ni natalne karte. Možda jedino Mevludin. Čovjek je već predvidio katastrofalne poplave u Brazilu, potrese u Africi, ratove na Bliskom istoku i recesiju u Hrvatskoj. Vidi se da ima paranormalne sposobnosti.

Mevludin je nedavno primio zanimljivo pismo koje u interesu javnosti prenosimo u cijelosti: “Dragi Mevludine, imam 49 godina i vrlo sam nesretan te razočaran svojim životom. Nikad me u životu nije pratila sreća pa sam se odlučio obratiti za pomoć ili barem riječ utjehe. Dane provodim u Banskim dvorima otuđen od svega. Imam posao koji ne volim i u koji se ne mogu uklopiti. Radim s ljudima koji mi stalno prigovaraju i ponižavaju me. Izmišljaju da sam bitanga, nesposobnjaković, pametnjaković, pa čak i homoseksualac. Osjećam se kao budala. Puno sam novca uložio u školovanje i razne tečajeve, a osjećam se tako nesposobno. Mislim da me sustiglo neko prokletstvo. Zanima me hoću li pronaći kakav drugi posao? I hoću li ikad u životu dobiti priliku za sreću, ljubav, normalan posao? Sad imam jedino osjećaj da sam bezvrijedan i da sam pogreškom došao na ovaj svijet. Zoki”.

Mediji nam se bave sve važnijim temama. Jutarnji je nedavno ekskluzivno otkrio tajnu premijerove omiljene vjetrovke. Nosio ju je u Trogiru, Sinju, na Braču i gradilištu kod Čiovskog mosta, gdje je uspješno izbjegao susret s Karamarkom, koji se okružen Vasom prešetavao po sporednim ulicama. Odmah je bilo jasno da se radi o dijelu izuzetno udobne, tople, vodonepropusne i vjetrootporne MORH-ove borbene opreme, koja je uz sve to i dobra za maskiranje. Vjetrovka je zbog nepoderivih šavova navodno otporna na oštre predmete, pa čak i na vatru. Ja u to osobno ne vjerujem. Zato u zadnje vrijeme nigdje ne idem bez oštrog predmeta i bacača plamena. Ako se sretnemo da isprobamo. Hm.

Kolinda, koja se u međuvremenu malo popunila pa sad izgleda ko pokojni američki general Schwarzkopf, kaže da želi da djeca u Afganistanu imaju iste uvjete kao i njena. Koja su u Belgiji na Jakovljevoj skrbi. Ne zna se kako bi Jakov izašao na kraj sa svom tom djecom. I kako bi rimska galska provincija, koja je već sada najnaseljenija europska država, prihvatila petnaest milijuna afganistanskih mališana. No razumljivo je da se naša Kolinda za Afganistan zalaže kao da je njena domovina. Jer je poznato da što si veća sirotinja imaš njenu veći blagonaklonost. Ona jednostavno teško podnosi bijedu i nepravdu. Zato je obećala da će Hrvatska biti glas Afganistana u Europskoj uniji. Što je dobro. Do sada smo bili glas Trinidada i Tobaga.

Nakon što je izjavila da je u Afganistanu situacija puno bolja otkako se pogoršala, Kolinda je, kako bi afganistanskoj nejači osigurala što bolji život, poželjela da im što više majki bude u sastavu vojske, jer je dokazano da je tako lakše odgajati djecu. I da im očevi budu što vještiji u rovovskim bitkama za američke naftne interese, jer to je najbolji put da im se život vrati u normalu. Koja je kroz povijest sasvim nepotrebno ispresijecana kratkotrajnim razdobljima mira. Što se redovito događalo kada bi Britanci i Ameri imali prečeg posla. Pa im nisu imali vremena pomagati.




Dobro je da je Kolinda u Afganistan stigla nenajavljena. Jer bi se inače ovi iz ISIL-a skroz razbježali. Ovako ih Ameri imaju točno tamo gdje im trebaju, kad ih trebaju i koliko im trebaju. Za razliku od Kolinde, koja je počela primjećivati da vojske nikad nema kad ti zatreba. Recimo neki dan, prilikom obilježavanja dana antifašizma. Dok su pijani antifašisti nakon derneka u “Lisinskom” po zagrebačkim lokalima pjevali “Od Vardara pa do Triglava” nigdje na vidiku nije bilo snaga reda i zakona. A pouzdano se zna da su Fumić i ekipa, obilježavajući sedamdesetu obljetnicu svog zadnjeg masovnog klanja, poklali pola stočnog fonda u akciji čišćenja paških i ličkih pašnjaka. Tako je to kad ti vojska ima oklopnjake na leasing. Ne platiš dvije rate i nema iz garaže. Ako ne platiš treću, automatski prelaze u ruke Mesića i Gregurića. Oni su ih, uostalom i nabavili. Samo im to još nije dokazano.

Čim je Kolinda iskazala skrb za djecu ugroženih područja, trgnula se i Vlada, koja je odlučila za nepalsku djecu donirati sedamsto tisuća kuna. Obzirom da se procjenjuje kako je potresom obuhvaćeno 1,7 milijuna tamošnje djece, ispada da su donirali tridesetak lipa po djetetu. Čime su dokazali da im je do nepalske djece stalo koliko i do Hrvatske. Gdje više poticaja dobiješ za uzgoj magaradi nego za rađanje djece. Koju cijepe čim se rode. A onda ih idućih osamnaest godina naganjaju po gradovima sa cjepivom u ruci, kako bi ih zaštitili od njihovih neodgovornih roditelja. Čija ljubav nikako ne može nadomjestiti državnu. Jer kad te Kolinda i Zoki vole – to je jednostavno nezamjenjivo. Za sve ostalo tu su farmaceutska industrija, Svjetska zdravstvena organizacija i domaći HZZO.

HDZ pod Karamarkovim vodstvom djeluje kao čvrsti lanac. Sudeći po ispitivanjima, šef im je najslabija karika. Vaso je najjača. Većina ostalih karika nužnih za lančani prijenos ljudi roba i usluga, dobro su raspoređene po svim hrvatskim institucijama. Iako ih je malo prekrila prašina, jedno postizborno podmazivanje riješit će sve probleme. Jedva čekam da tako savršeno podmazan stroj počne raditi. Pa da Karamrle, Vaso, Čuljak i fatalna Rimac konačno preuzmu vlast. I da konačno raščistimo sa svim nadobudnima koji bi se igrali lanca – probijanca. Jer je naš narod na lance navikao, pa nema smisla sad nešto mijenjati. Mrmlj.




Saznalo se da Ameri do informacija o Bin Ladenu nisu došli mučenjem nego podmićivanjem. I da je sama akcija bila detaljno dogovorena s pakistanskom Vladom koja se do sada pravila nevješta. U Hrvatskoj je slično. Tu možeš dobit koliko hoćeš informacija samo uz primjerenu naknadu. Recimo, Gotovina. Hvatalo ga se godinama i ništa. Tek kad su Ameri ponudili Mesiću da ponudi Karamarku nagradu od pet milja dolara, čovjek je lociran. Za ministarsko mjesto identificiran. A za mjesto predsjednika stranke transferiran. Sto mu Judinih srebrnjaka!

Ne razumijem zašto se sad odjednom toliko ide na Bleiburg i priča o nekakvim nevinim žrtvama. Da je tamo bilo nekih spomena vrijednih žrtava, Teršelička i Puhovski bi još u Jugi osigurali da im se oda potreban pijetet. Jer je kod njih poriv da se bave ljudskim pravima jači od osobnih rizika i nesigurnosti. Kojih u Jugoslaviji, zemlji demokratskih sloboda i ljudskih prava nije ni bilo. Mogao si slobodno i bez ikakva rizika ukazati na bilo koji aspekt njihova pomanjkanja i zatiranja. Bilo kod nas, bilo u svijetu. Recimo, u Njemačkoj. Koja se sjetila obračunat s UDBOM kako bi se obračunala s ostacima svoje stare obavještajne strukture. Nama je to, doduše, dobro došlo, jer pored Bajića, Hrvatina, Hanžekovića i Nobila to nikad ne bi dočekali. Nijemci su nas zajebali za samo trideset pet godina. Što u životu jedne države nije puno. Osim ako se na radi o Hrvatskoj, koja je zbog njihovih marifetluka i podrške Jugoslaviji kasnila s rođenjem nekoliko desetljeća. Pa sad ima samo dvadeset i pet godina. I upola manje stanovnika. Danke Deutschland!

Saša Broz je skroz popizdila nakon Lošine izjave da joj je djeda, masovnog ubojicu napravio bogati Bečanin. Jer to tko ga je napravio ima veliku ulogu u njegovom smrtopisnom životopisu, kojim je napravio neizbrisiv trag od Bleiburga, Teznog, Kočevskog Roga i Maceljske šume, Dravskom trasom do Osijeka i Novog Sada, a onda preko Smedareva i Aleksinca sve do Gevgelije i natrag. Zato je izlišno analizirat je li huncut koji ga je napravio bio bečki bogataš ili Karlo dvadesetšesti. Jer nije važno kakve je boje mačka, sve dok lovi miševe. I nije bitno tko je napravio Tita, važno je da je poklao Hrvate. Ili nije?

Inače krhke građe, Saša inzistira da joj je djed imao velika muda. Za nju je on bio strašni pijevac, bio pravi đavo, na kiši i na vjetru, uvijek je stajo pravo. To što je perje letjelo i dizala se strašna graja, za Šašu nije bitno; u njenoj je kući uvijek bilo – dobrih jaja. Opsjednutost mudonjine unuke djedovom anatomijom vjerojatno proizlazi i iz važnosti koju ona pridaje “govoru tijela” koji je obilježio njegovu epohu. Jer su tijela koje je iza sebe ostavio napravila neizbrisiv trag. Koji obilježava tek pokoji spomenik na inače neobilježenim masovnim grobnicama, preorana groblja narodnih neprijatelja, šutnja svih državnih institucija i njeno povremeno kmečanje. I onda zamjera ljudima kad se pitaju tko ih je takve napravio. Hm.




Sašin mudonja se u ratu i nije baš iskazao. Kad god bi neprijatelj napao, dao bi se u bježaniju. Tako da imamo povijesno utvrđenih sedam neprijateljskih ofenziva i ni jednu njegovu. Bit će da su mu zato muda velika – jer su često bila u škripcu. Josipović se iz škripca izvukao otišavši u Beograd, gdje je našao publiku koja će ga slušati. Tamo je, na fakultetu političkih nauka, održao predavanje o ratnim zločinima. I objasnio da pokolji u Bleiburgu i nakon njega zapravo nisu ratni zločini, jer je rat već bio završio. I da se princip zapovjedne odgovornosti ne može odnositi na Sašinog mudonju, jer je njegov naputak bio “kolji sve redom”, pa nema specifičnu težinu. O kršenju običaja ratovanja i Ženevskih konvencija također se ne može govoriti jer ih, ni običaje ni konvencije, Jugoslavija nije ratificirala. U tom grmu leži zec njihova neprocesuiranja, svih mu podmuklih britanskih izdajstava!

Nevjerojatno je to s listama čekanja. Svaka vlada ih se trudi smanjiti, a da pri tome nikome nije palo na pamet smanjiti broj bolesnih. Umjesto toga smanjuju broj zdravih. Kojih je u Hrvatskoj sve manje. Jer za ostat u Hrvatskoj zbilja moraš biti il’ star, il’ nemoćan il’ bolestan. Tu zdravi ne ostaju. Zato su bolesnici glavna ciljna skupina na sljedećim izborima. Oni odlučuju tko će vladati Hrvatskom. HDZ već obećava da će svim bolesnicima svanut kad oni preuzmu vlast. I da tu lista čekanja neće biti, a oni koji za njih glasuju dobit će potreban tretman u medicinski prihvatljivom vremenu.

Varga je odbio optužbe da je privatnicima u zdravstvu najvažniji profit i odmah nakon toga uručio nagrade desetorici liječnika koji su najizdašnije napunili bolničke proračune. Kako su to napravili, nemam pojma. Na zdravima zaraditi nisu mogli. Bit će da su se dohvatili nekih bolesnika koji imaju para. Pa ih poslali na sve moguće preglede i medicinski ih tretirali do posljednje lipe. Ubrizgali im sva moguća cjepiva za koje zubar Varga pouzdano zna da nemaju nuspojava. Iako i letimičan pogled na Vladu budi ozbiljne sumnje u istinitost te tvrdnje.

Svi sada govore o tome kako bi trebala izgledati proslava Oluje. Mesić koji ju nije htio, Stipetić koji ju je htio još dok je bio u JNA pa se ne zna tko bi izgubio da je on pobijedio, pa čak i Kosorica, koja je rekla da Gotovinu ne bi ni prepoznala kada bi ga slučajno srela. Jedino je Karamarko pošten. On bi proslavu i mimohod jednostavno odgodio za neka bolja vremena, recimo za dvadesetak godina. Kada narod zaboravi tko je progonio njezine zapovjednike i dostavljao Brijunske transkripte, nakon što je prethodno s Mesićem detuđmanizirao Hrvatsku, pa se stavio na raspolaganje Sanaderu u borbi protiv kriminala. Jedinoj borbi koju je prividno izgubio, iako upućeni kažu da ju je izgubivši dobio. Sto mu detuđmaniziranih tuđmanista!

François Gérard Georges Nicolas Hollande stigao je na Kubu kao prvi šef neke zapadne države. Tamo ga je dočekala Vesna Oniunas Vrdoljak Čačić Pusić, koja je baš tuda prolazila na proputovanju iz Iraka. Holland se, nakon početnog iznenađenja, poželio vidjeti s Fidelom, ali ga je umjesto njega primio Budo Lončar, koji ima otprilike isto godina i revolucionarnog staža ko i Fidel. Upućeni kažu da je Francois odustao od ideje da ruča s Raúlom Alejandrom Cruzom Castrom iz straha da mu ne uvale Kolindu Sanader Grabar Mesić Kitarović. Eh ta imena i njihove izvedenice.

Lalovac je nanjušio dvadeset Hrvata koji na računima u EU imaju 1,7 milijardi. Samo njih četrnaest primilo je šezdeset milja kamata. Brojim račune: Zmajlović ima jedan. Vrdoljak dva. Čačić i Pusić imaju zajednički. Josipović svoj nema jer sve pere preko ZAMP-a. Ivan Domagoj i Milošević imaju svaki po jedan. To je sedam. Šuker je preškrt da bi otvorio račun, al’ zato Gobac ima nekoliko. Deset. Vaso ima račun, ali je broj prepisao od Karamarka, pa sve pare drži na Tominom kontu iako misli da je njegov. Bandić je sve dao u slike i Crkvi za oproštenje grijeha. Kikaš nije imao ni za jamčevinu. Lalovac ima kredit u švicarcima pa ga to isključuje. Luković je, s druge strane, kredite u švicarcima davao. Dalo bi se tu doći do broja četrnaest. Ali bi se na njemu bilo teško zaustaviti.

Ključno je da se za lovu na ovim računima još ne zna je li stečena ilegalno. Jer je općepoznata stvar da se u Hrvatskoj lako i legalno može zaraditi brdo love. Evo, recimo Bandić, koji je sve stekao svojim rukama. Ili Končar i Nobilo, čija je svaka transakcija uredno evidentirana u UDBINIM arhivima. Za razliku od Mesića, o čijem porijeklu love zna tek finski sud, austrijski posrednici i pravosuđu nedostupni Walter Wolf. I možda Vladimir Iljić Šeks, koji ga je odlikovao za posebne zasluge u promicanju Hrvatske u svijetu. Jer se Stipe svojedobno toliko razletio da nam učvrsti međunarodni položaj, da me čudi što borci NOR-a nisu nekidan, umjesto “Od Vardara pa do Triglava”, pjevali “Od Haaga do Beograda…”. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

U Zadru kaos. Otvorili Gaženicu prije dva mjeseca, a još nisu postavili oznake kako do tamo doći. Glasnogovornica grada kaže da je to zato što se s otvaranjem nekoliko puta kasnilo. Dobro je da se nije uranilo. Kalmeta izgleda slabo stoji s HAC-om. Inače bi putokazi već stajali u svakom većem europskom gradu. S detaljnim uputama za siguran dolazak: “Čim prođete Barišićev granični prijelaz i uzmete Fimine turističke letke, nakon dvadeset minuta dođete do Bandićeve zaobilaznice. Zaobiđete sve državne institucije i pustite ih da rade svoj posao, a vi se prije Sanaderova odvojka za Dugobabe i Žužulovih lažnih odmorišta priključite na Kalmetinu. Neposredno nakon 26 puta prefarbanog tunela skrenete za Sanaderovu rukometnu dvoranu u stečaju. Od tuda vam pogled puca na zgradu HYPO banke. Ne skrećete prema igralištu Sinovčićeva kluba, nego se držite desne strane, spremni u svakom trenutku skrenuti kod crkve sv. Tome. Tu zapalite svijeću i izmolite tri Očenaša. Dok ne stignu daljnje upute”. Mrmlj.

 

Autor:Lupus Infabulović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.