fbpx
Stiv Cinik

Kriminalna disfunkcija

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno /17. lipnja 2016

Taj sindrom pogađa od 10 do 20 posto političara širom svijeta, a u Hrvatskoj trostruko više. Veliki problem predstavlja činjenica da skoro 75 osoba koje s kriminalom imaju problema nikad ne potraži liječničku pomoć, a odlazak kriminologu odlažu zbog straha i stida, čak i onda kada zbog težine svojih nedjela osjećaju fizičku bol

Prije nekoliko tjedana, kada je Bandić najavio da ima dovoljno ruku da postane premijer, znao sam da neće biti dobro i da će naći neku budalu koja će u to povjerovati. Onda sam pročitao intervju onog Dilbera, koji se od Gotovinina osobnog logističara prometnuo u glavnog ideologa Karamarkove stranke i sve mi je bilo jasno. U svojoj novoj funkciji Željko je naciji poručio da nije član Vlade, da ne zna kako se u njoj surađuje, da je siguran kako zakone koji mu dolaze na klupu piše neko pametan i da zato nije važno koliko je glup onaj koji ih čita. Otkrio je i da se na sjednicama Predsjedništva ne raspravlja o političkim temama i reformama, za koje ionako pokušavaju utvrditi tko ih je onako komplicirane napisao da ih ni do danas Karamarko ne zna nabrojiti.

O tome istragu navodno vodi Vaso, pa bi stvar mogla potrajati. Priča se da je već zatražio isušivanje svih jezera, 1200 vodoskoka i 700 gradskih česmi oko Münchena, ne bi li pronašao original HDZ-ova gospodarskog programa, uzeo otiske i utvrdio koji je od 798 znanstvenika IFO instituta, ubila ga sjekira tupom stranom posred čela, izmislio tako komplicirane izraze poput reindustrijalizacije i digitalizacije. A za sebe su rezervirali jednostavnije izraze, poput: „Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz“. Skraćeno – Zakon o certificiranju govedine. Eto, vidiš da se može kad se hoće!

Dilber je u nastavku objasnio da mu se Gotovina sve rjeđe javlja, da Vasu rijetko sreće, da mu Karamarko ništa ne govori, da nema dovoljno informacija o Kolindinim odlukama, da Oreškovića nikad u životu nije vidio i da općenito nema blage veze što se događa. Pa je poentirao izjavom da nema pojma hoće li ili neće njegova stranka uvesti nove poreze, produljiti radni staž i provesti kukurikularnu reformu, ali je dao punu potporu njenom vodstvu da nastavi provoditi tu politiku. Sve je bilo u redu dok mu netko pri autorizaciji intervjua nije ubacio dio u kojem upozorava premijera da ne može voditi samostalnu politiku dok god Karamarko i Vaso imaju slobodne ruke. Čini se da se nakon toga Tim o njihovom statusu počeo raspitivati u SOA-i i POA-i i da je onaj Orepić u funkciju stavio Ravnateljstvo policije i sve stručne službe, pa je sloboda njihovih ruku došla u pitanje. Logikom Dilbera i ekipe, nije bilo druge nego sjebat čitavu vladu. Zato su MOSTU poručili da im bez odlaganja prepusti ono što Karamarku po defaultu pripada – nadzor nad onima koji nadziru kriminal. Na to je MOST rekao da će prije Neretva poteći prema Čapljini nego oni na to pristanu. Kako na cijeloj trasi kojom Neretva protječe, od Zelengore, preko Jablanice do Metkovića takve promjene nisu primijećene, ishod nije bilo teško predvidjeti.


Zanimljivo je gledati kako se u svemu tome snalaze Karamarkovi najbliži suradnici. Milan Kovač mu je toliko odan da samo što se ne počne samokažnjavati zbog toga što se nije na vrijeme odrekao Tuđmana i Šuška pa s Karamarkom odmah prešao kod Mesića i Manolića. Osobe bliske središnjici govore da je nedavnu u Posušju pričao o Tuđmanovoj pogrešnoj politici prema Bosni i Hercegovini i kleo se da nije znao za Šuškovu paralelnu liniju zapovijedanja. Šuker je odlučio s Tomom ostati do kraja, pa što bude. Jednostavno ga progoni to što je izdao Pašalića, Sanadera i Jadranku Kosor, svog prijatelja Vidoševića, zemljaka Bandića, pa čak i Fiolića koji mu je tjedno dostavljao sedamdeset kila mesa. Nakon toga se potpuno slomio pa se priča da je najavio svoju ostavku ako Karamarko ode i da je to jedina stvar za koju je HDZ u zadnje vrijeme skupio više od 76 potpisa.

Ali najbolji je onaj Darko Milinović. Kad ga u ponedjeljak novinari pitaju hoće li Karamarko biti premijer on kaže da će biti pametniji u utorak. U utorak, na pitanje hoće li glasati za opoziv Oreškovića, kaže da će biti pametniji u srijedu. U srijedu, na pitanje o Mariću kao novom mandataru kaže da će biti pametniji u četvrtak. U četvrtak petak. U petak ponedjeljak. Sa Milinovićem je zapravo najbolje je ne razgovarati, jer je dokazano da je čovjek u danom trenutku čista budala. Koju će mudrost obasjati dej after jestudej. Mrmlj.

Pameti zato ne fali HSP-ovcima. Ako na pitanje treba odgovoriti sa DA ili NE, Tepeš kaže DA, a Čorić NE. Pravaši se, recimo, očituju o koaliciji s Pupovcem. Čorić kaže da ne dolazi u obzir, Tepeš da dolazi, psi laju, a Pupovac prolazi. Prolaze i Karamarkovi ministri. Nagađa se da će u velikoj rokadi Hasanbegovića zamijeniti netko pošten iz Bandićeve stranke, Bernardicu Juretić netko glup iz stranke „Pametno“, a da će  poljoprivredu voditi netko iz kvote Branimira Glavaša. Njemu je Karamarko skinuo glavu kad je ovaj bio u kvoti Sanaderove liste za odstrjel, pa je red da mu foteljom u iduće tri godine nadoknadi pet godina robije i 897 dana provedenih u štrajkovima glađu. Uz napomenu da beneficije konzumira polako, da mu, nakon toliko gladovanja nešto ne zapne u grlu.

U duhu lustracije, koju Tomo s vremena na vrijeme najavljuje, nagađa se da će pravosuđe povjeriti Juri Martinoviću, koji posao u tužiteljstvu JNA, kad se Đuri Dječaku sudilo zbog naoružavanja HDZ-a, nije odradio kako treba pa zaslužuje drugu šansu. Svoju šansu dobio bi i general Krstičević, koji je s Jurom bio skupa u JNA, pa je sada, kada Jure ulazi u vladu, red je da i on u nju uđe. Josip Buljević konačno bi se dočepao MUP-a, koji još od vremena Karamarka goni kriminalce bez iznimke. To najbolje pokazuje slučaj Hanžekovića i Todorića. Aha, jesam Vas!

Franjo Gregorić, koji svaki dan pije kavu s Valentićem, kaže da je bila pogreška kada je HDZ na izborima očekivao apsolutnu većinu. Bilo je to u vrijeme kada je njegov kompić Nikica u novinama govori da će Karamarko osvojiti barem osam mandata više od SDP-a, postati kancelar i preporoditi Hrvatsku, pa mi nije jasno tko tu koga zajebava. Gregorić Valentića, Valentić Karamarka ili sva trojica pošteni hrvatski narod. Koji sve to sluša, ali se ne smije. Ko Karamarko nekad Mesićeve viceve o Tuđmanu. A znamo kako je to završilo.

Milanović se skroz pritajio, procijenivši da će domoljubi sami odraditi njegov povratak na vlast, samo ih treba pustiti da se zbroje. Priča se da ozbiljno razmišlja ne voditi nikakvu kampanju i svu tako ušteđenu lovu uplatiti na Karamarkov račun. Kako bi izbjegao sukob interesa možda sredstva uplati na račun Joze Petrovića. Tako ga se s Karamarkom ne bi moglo izravno povezati, a lova bi ionako završila tamo gdje treba.




Zbrajanje je osnovna računska operacija kojom, kad dvije ili više veličina skupimo zajedno, saznamo koliko ih sveukupno ima. Zbrajati možemo jabuke, kruške, banane, ovčice u snu ili kaznene prijave koje se drže u ladici. Za ovo posljednje potrebno je znanja i iskustva da se čovjek ne pogubi. Da vidimo: Bandić 378 prijava, trideset istraga i dvije podignute optužnice. Kalmeta 186 prijava, šesnaest istraga i jedna optužnica. Rimac 47 prijava, deset istraga i nijedna optužnica. Vaso nekoliko sporova na Upravnom sudu. Mamić samo tri optužnice, ali svaka od preko sto milijuna. Mlakar zasad neutvrđen broj istraga, ali u Austriji i pod lažnim imenom, pa se to ne broji. Baš kao i ona o Jakovini, koju zbog mažnjavanja love vodi Europa. Kosor nekoliko istraga u zastari. Ostojić šesnaest zaustavljenih predistražnih radnji. Milanović nekoliko istraga, ali za siću, preko brata. Vrdoljak jedna istraga i sedamnaest povezanih slučajeva, ali preko žene.  I tako redom. Jedino Karamarko još zbraja, jer više ne zna što je njegovo, a što ženino. Izgleda da od svih njih najbolje stoji Sanader. A mi mislili da je kriminalac.

Šteta što je za sastavit parlamentarnu većinu potrebno 76 saborskih ruku. Da je za to potrebno 76 kaznenih prijava stvar bi se brzo riješila. Karamarko bi mogao sam sastavit vladu. Bandić bi bez ičije pomoći mogao sastaviti dvije i još bi mu ostalo. Mamić ju ne bi mogao sastavit, ali bi bez problema mogao kupiti sve što Karamarko i Bandić sastave i još bi mu ostalo za Ustavni sud. Vrhovni ne treba kupovati, taj je odavno prodan. Na Županijski se ionako više nitko ne obazire, pa je uzalud trošiti pare pored posloženog Ustavnog. Pogotovo sad, kad je Šeparović postao predsjednik, a Bagićka zamjenica, pa će stvari još bolje funkcionirati. Izgleda da nam je zbilja jedino Vlada bila disfunkcionalna. Mrmlj.

Disfunkcija označava poremećaj ili nesklad u funkcioniranju koji je izazvan djelovanjem neke društvene pojave. U ovom slučaju radi se o kriminalu. Problem s kriminalnom disfunkcijom na žalost sve više pogađa naše političare, a razloga za to ima više. Donedavno se smatralo da je kriminalna disfunkcija uglavnom psihogena pojava, ali se danas zna da je u čak 70 do 80 posto slučajeva nastaje kao posljedica organskih promjena. Trajna ili ponovljena nesposobnost političara da za vrijeme svog mandata prijevarama i pronevjerama izvuče brdo love i ostane nekažnjen blokiraju receptore u mozgu i onemogućavaju normalno razmišljanje. Usputni problemi s kriminalom nisu razlog za zabrinutost, ali ako postanu češći, pretvaraju se u problem ne samo za muškarca nego i za njegovu partnericu, što može proizvesti niz komplikacija u njihovom odnosu.




Prema nekim statistikama, kriminalna disfunkcija pogađa od 10 do 20 posto političara širom svijeta. Nevolja je u tome što ih baš u Hrvatskoj ima otprilike trostruko više. Osim toga, stručnjaci upozoravaju da će taj postotak za nekoliko dana biti udvostručen. Veliki problem predstavlja činjenica da skoro 75 osoba koje s kriminalom imaju problema nikada ne potraži liječničku pomoć, a odlazak kriminologu najčešće odlažu zbog straha i stida, čak i onda kada zbog težine svojih nedjela osjećaju fizičku bol.

Pregled političara zahvaćenih ovim sindromom započinje detaljnim razgovorom o kriminalnom životu i problemu s nakupljenim viškom love. Nakon osnovnih analiza (razina šećera i masnoća u krvi) slijedi fizički pregled zahvaćenih organa, određivanje razine kriminalnih krvnih zrnaca, pregled nadbubrežne žlijezde i štitnjače, kako bi se definirali mogući organski uzroci. Nakon toga, ovisno o godinama, općem stanju, srodnim oboljenjima, željama i očekivanjima, izrađuje se adekvatan algoritam liječenja za svakog pacijenta zasebno. U ključni fazama liječenja bitno je u proces uključiti čitavo vodstvo stranke, jer se dosad pokazalo da su rezultati puno bolji kada postoji podrška najbližih suradnika.

Simptomi se kreću se od najblažih, kada se bez problema sudjeluje u kriminalu, ali nedovoljnog trajanja, do izraženih, koje karakterizira nepostojanje i potpuni izostanak ne samo kriminala već i volje za činjenjem kaznenih dijela općenito. Između ove dvije krajnosti može se pojaviti i smanjena želja ili, na primjer, nedovoljna odlučnost u krađi. Psihogena kriminalna disfunkcija obično nastaje naglo i u tom slučaju političar ujutro poželi nešto ukrasti, dok mu tijekom dana želja za lopovlukom splasne. S druge strane, organska se disfunkcija razvija sporije tj. postupno, ali stalno napreduje tijekom dužeg perioda, sve dok zbog poštenja čovjek mora odstupiti ili ga izbace iz stranke.

Možda bi, nakon svega, ipak trebalo razmisliti o onom Živom zidu. Pored svih političkim mrtvaca koji još uvijek dominiraju našom scenom, onaj Sinčić mi sve više izgleda kao najbolje rješenje. Taj bi sve slijeva i zdesna odmah pohapsio i ostavio u mračnoj sobi da tamo u miru čekaju da institucije odrade svoj posao. Ideja nije loša, jer se do sada pokazalo da nam institucije sporo rade dok ih kriminalci čekaju u Saboru, Vladi i stranačkim središnjicama. Možda bi ovako bile brže. A ako i ne bi ne bi bilo neke štete. Mrmlj.

Breaking gnjus

Stiv Cinik
Stiv Cinik

„To je put do neba“, reći će mu svaki pripadnik Milanovićeve i Karamarkove ćelije. „Dođi sa mnom brate, pođimo u raj, tamo nas čekaju žene i anđeli koji će nam biti sluge. Trebaš samo potpisati pristupnicu, platiti članarinu i prisegnuti na vjernost“

Francuski novinar ubacio se među islamiste i tamo proveo šest mjeseci. Svašta. Ako je frajer, što se nije ubacio u SDP ili HDZ i pokušao tamo ostat duže od mjesec dana? Zašto tamo nije ostvario interakciju s radikaliziranim članstvom i pokušao shvatiti što je u glavama onih koji uporno drukaju za Milanovića i daju život za Karamarka? To mu ne bi trebalo biti teško napraviti. Najprije na Facebooku pronađe ljude koji ih hvale i uzdižu u nebesa. Onda uspostavi komunikaciju i dogovori sastanak s osobom koja se predstavlja kao vođa skupine. Ako ga dotični počne uvjeravati da odanost putu i vjera u vođu osigurava stranačku sinekuru i radno mjesto, na pravom je mjestu. „To je put do neba“, reći će mu svaki pripadnik njihovih ćelija. „Dođi sa mnom brate, pođimo u raj, tamo nas čekaju žene i anđeli koji će nam biti sluge. Trebaš samo potpisati pristupnicu, platiti članarinu i prisegnuti na vjernost.“ Mrmlj.

Među dva milijuna tvrtki koje su prale lovu preko Paname, samo sedamnaest je hrvatskih. Dovraga, i tu smo na dnu ljestvice! To je zato što nema više love ni za pranje. I ono što se imalo, otišlo je na otkup ruku u Saboru. Koje su u posljednje vrijeme na većoj cijeni nego noge malog Modrića. Transfer i jednog i drugog ionako ide preko Mamića. Zato narode, na sve ovo treba gledati kao zabavu koja je smišljena da se među publikom poveća prodaja piva. A tko smo mi da se tomu suprotstavljamo?

Otkako je ona Krizmanićka izjavila da se odrasli najlakše mogu osloboditi stresa crtkaranjem po bojankama, Karamarko se uhvatio pera. Pokazalo se da mu to pomaže da se smiri kad je uzrujan, da se odmakne od onoga što ga muči i hladne glave razmisli o rješenjima. Kad na prvoj stranici ugleda Vasin lik, nacrta mu ružičaste tajice i nadoda pletenice s plavim vrpcama. To mu odmah smanji broj otkucaja srca i emitira pozitivne valove u mali mozak smješten u stražnjoj lubanjskoj jami. Tako opušten, Mesićev lik ukrasi duginim bojama, jer ga podsjećaju na dane radosti i sreće iz vremena kad mu je vodio kampanju. Sanadera oboji u boju plavih kuverti s kojima su zajedno dilali i nadoda mu brkove da ga tkogod ne prepozna kad idući put pod njegovom zaštitom bude bježao preko granice. Bandićev crno-bijeli lik začas pretvori u šareno remek djelo, a Tuđmana prekriži, jer nema smisla da ga opet farba. Sad, nakon što ga je deset godina maljao crnim bojama.

Nema tih boja kojima bi se mogao ofarbati Domagoj Ivan Milošević. Neupitni šampion u gubljenju svih izbora na kojima je sudjelovao, koji danas govori o demokraciji i njezinim mehanizmima, koji takve luzere izbacuju u orbitu. Milošević objašnjava narodu da izgubiti znači dobiti, da „presložiti“ ne znači „posložiti“ i da ima 76 ruku, ali ih neće postrojiti. Da mu je prezimenjak imao takvu glavu Srbi još ne bi znali da su izgubili rat i vjerojatno bi tumarali po Kosovu i Metohiji u potrazi za izgubljenim identitetom. No Domagoja treba razumjeti. Već je neko vrijeme bio u zapećku gdje je s velikim naporom zatomljivao svoju uvlakivačku snagu. Sad se ta snaga konačno oslobodila. Samo da ne eksplodira usred središnjice pa da i on i svi oko njega ne odu u paramparčad.

Istrčavši, nakon svog šestog uzastopnog poraza na saborima HDZ-a, na prvu liniju bojišnice protiv logike i matematike, ovaj je izdanak Karamarkove kadrovske politike nadmašio čak i Hebrangove vratolomije u korist Sanadera, a pored njega čak i onaj Jandroković izgleda kao čovjek od karaktera. Milošević nakon duge apstinencije od vlastitog podrepaštva izjavljuje da su on i Karamarko ostvarili nacionalne ciljeve iz devedesetih i da su spremni biti predvodnici u novom procesu. Meni se čini da će u procesu koji ih čeka imati malo drukčiju ulogu. Jedan optuženika, drugi svjedoka pokajnika. Ne nužno tim redoslijedom. Ovisi o preslagivanju. Mrmlj.

Autor:Lupus Infabulović / 7Dnevno /17. lipnja 2016
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.