Stiv Cinik

Kineski sindrom

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 15. srpnja 2016.

U Kini će kontrola rađanja djece trajati još 50 godina. Mi ćemo do tada propasti… Na jednog Vladimira rode se dva Šeksa. Stazići su odmah došli u paru, a oba bi trebalo zabraniti. Milanović ima brata umjesto sestru. Čačiću su svi ljudi braća, jedino mu je Vesna bila sestra

Hrvatska se uvijek uspoređuje sa zemljama iz „okruženja“, iako s njima ima manje zajedničkog nego s Narodnom Republikom Kinom. Recimo, Hrvatska, iako teritorijalno malena, ima više županija nego Kina regija. Što pokazuje da su, kada se države uspoređuju, mnoge stvari relativne. Tako, na primjer, HDZ i SDP imaju više koalicijskih partnera nego što u Kini imaju stranaka. Mi imamo neusporedivo manje stanovnika, ali se stječe dojam da imamo više umirovljenika, nego Kinezi. Iako tamo svi nešto rade, naši su sindikati jači. Posebno otkako su sa svinjskih polovica prešli na grah. Koji je u Kini strogo zabranjen. Što je i normalno. Kad bi Kinezi počeli masovno prdjeti, ozonske rupe bi nam bile najmanja briga. A i o zakonskim više nitko ne bi pričao.

Mi i Kinezi imamo podjednak broj nezaposlenih, ali je naša socijalna politika bolja. Ovdje s dvadeset proračunskih milja daš svakom djetetu tisuću eura. U Kini bi za tu mjeru trebalo izdvojiti barem dvjesto trilijuna. I to unatoč politici jednog djeteta, koja je sve donedavno bila na snazi i po kojoj si smio imati drugo dijete samo ako je prvo bila djevojčica. Kod nas takva ograničenja nisu potrebna, jerbo mi ionako rijetko premašujemo normu. Što ćeš, takvi smo – lijenčine po prirodi. Osim toga, kada bi se i uvodilo neko ograničenje onda bi trebalo uvesti pravilo da drugo dijete možeš imati samo ako ti je prvo Milanović, Dilber, Maras ili Kotromanović. Da se u Kini rađaju ovakve momčine djevojčice bi bile poželjna roba.

U Kini je plan da kontrola rađanja djece traje još pedeset godina. Mi ćemo do tada propasti jer stvari već sada izmiču kontroli. Na jednog Vladimira rode se dva Šeksa. Stazići su odmah došli u paru, a oba bi trebalo zabraniti. Milanović ima brata umjesto sestru. Čačiću su svi ljudi braća, jedino mu je Vesna neko vrijeme bila sestra. Ona pak ima brata Zorana, za kojeg ljudi kažu da je od zla oca i gore matere. Meni se inače njihov stari baš sviđa. Naročito otkako sam saznao da je bio lojalni časnik i vojni sudac za vrijeme NDH. Nakon čega se prebacio na Titove jasle. Pa mu se kćer prebacila na Savkine, koju je Tito smjenjivao. Pa se uortačila s Čačićem čiji je stari nakon završene više političke škole „Đuro Đaković“ postao Titov tužitelj i član zakonodavno-pravne komisije ondašnjeg sabora. Nosilac je partizanske spomenice, a da je rat potrajao malo duže vjerojatno bi postao i narodni heroj.

Vesna je uz Radimira počela drukati za slobodu i demokraciju i hebat mater onima koji su ju u Hrvatsku uveli. Što je inače kod nas jako moderno, pa se za ljudska prava zalažu redom oni koji su ih desetljećima gazili, a za demokraciju oni koji su zbog nje ljude slali u zatvore. Svih mu Tomčevih traktata u korist Tomislava Karamarka i Bujančevih emisija u kojima se obračunava s avetima prošlosti. Svoju ne spominje. Ajde barem netko pametan. Još bi samo trebalo da netko prokljuvi kako je u vrijeme stvaranja države svakim svojim potezom nastojao kompromitirati Tuđmana. I da nije nikakvo čudo što je nakon toga bio tako žestoko za Karamarka. Svih mu suradnika Franje Gregurića! Mrmlj.

Neke su stvari ipak različite. Partija je Kinu od siromašne i zaostale polukolonijalne i polufeudalne države pretvorila u gospodarsko čudo, dok su naše partije Hrvatsku pretvorile u pokolonolijalnu feudalnu državu u kojoj je čudo ostati živ. Osim toga, naš politički sustav se nikako ne bi mogao primijeniti u Kini. Jednostavno nije dovoljno demokratičan. Kada bi Kineska komunistička partija preuzela pravila izbora unutar HDZ-a, kandidat za šefa partije morao bi prikupiti nekoliko milijuna potpisa da bi se uopće kandidirao. A, ako bi bio izabran, bio bi samo prvi među jednakima. Sad, možete li zamisliti kako je biti prvi među milijardu i tristo milijuna jednakih?

Izbori bi se, da se primjenjuje naš model, organizirali po modificiranom načelu: milijun ljudi jedan glas, a provodili bi se svakih dvadeset godina. Da se glasove stignu prebrojiti. Pravo na klub zastupnika imali bi svi koji osvoje više od milijun mandata, a replike i ispravci netočnih navoda trajali bi k’o mandat kineske dinastije Shang, koja je Kinom vladala 527 godina. Odgovori bi trajali duže nego izgradnja Kineskog zida. Koji predstavlja snažnu poveznicu između naše dvije zemlje. Jer, Kineski zid se, baš kao i promašena politika naših stranaka, vidi s mjeseca. Iako tako ne izgleda, kad mu se približiš. Kad si mu blizu jednostavno nisi svjestan njegove veličine.

Administracija nam izgleda kao da je iz doba dinastije Han, s time što su njihovi činovnici proučavali Konfucija, a naši sabrana dijela Zdravka Tomca. Kinesko ustrojstvo državne uprave ostalo je uglavnom nepromijenjeno sljedećih 2000 godina, a naše je isto k’o 45-te. Što svjedoči o njegovoj solidnosti i spremnosti da zadrži kontinuitet upravljanja bez obzira na harlekine koji nam se nude kao političari i prosipaju ideje o nekakvim reformama.




Tijekom 19. stoljeća Kina je proživljavala krizu sistema, uzrokovanu brojnim ustancima i poniženjima od vanjskih sila. Sličnu je sudbinu imala i Hrvatska stotinjak godina kasnije. Godine 1839., taman je kod nas prva drama ilirskog razdoblja „Juran i Sofija ili Turci kod Siska“, Kinezi su pokušali zaustaviti britansku trgovinu opijumom, baš kao što sada Plenković pokušava zaustaviti razgranatu trgovinu utjecajem u zatečenom predsjedništvu stranke. No trgovci su pokrenuli rat i natjerali Kineze da otvore luke i Britancima prepuste vlast. Kako će Plenkovićev rat završiti tek ćemo vidjeti. Nadajmo se da skupina koja je ustala protiv mafijaškog uplitanja u politiku neće doživjeti sudbini „pravedno složnih šaka“ iz Bokserskog ustanka. Pa biti prisiljeni mafijašima isplatiti ogromnu ratnu odštetu i proširiti njihove dotadašnje privilegije. Koje Vaso namjerava ozakoniti izmjenama statuta. Mrmlj.

ZG HOLDING, najveće kriminalno društvo u Hrvatskoj, zadužio se za novih par milijardi, uz jamstvo Grada Zagreba. Jako jamstvo, u kojem i dužnika i sudužnika predstavlja onemoćali Milan Bandić. Da mi je znati što njemu, osim para, daje krila? Valjda ćemo i to saznati prije nego neki naš Mao Zedong preuzme vlast, provede kulturnu revoluciju i svojim nas „velikim skokom naprijed“ odvede u provaliju. Koja je kod nas već dobrano napunjena žrtvama svih totalitarizama i onih koji se protiv njih bore. U provaliji je već toliko siromašnih, blokiranih i ovršenih da se na nju moraš penjati da bi u nju upao. Tako je to kad uzimaš novi kredit kojim ćeš otplatiti dio kamata na stari dug, koji je otišao na kupnju zemljišta za poznatog kupca. Pa malo za tramvaje i autobuse koje na leasing posuđujemo od Lukovićeve ZABE. Čekaj, pa Luki više nije u ZABI? Pa da, sad je u Jutarnjem listu koji o ZABI piše. Lako je njemu pisati kada je Karamarku dao kredit s 2,5 % kamata, a državi posudio uz sedam. I sada životari od tih par posto.

Čitam da Željko Dilber i Josipa Rimac nisu u Saboru progovorili niti jednu jedinu riječ. Toliko su ih uplašile državne institucije da se i u saboru ponašaju kao da su u USKOK-u i DORH-u. Stazić je, pak, za razliku od njih, uvijek aktivan. Prije no što je pao s bicikla sedamnaest je puta izbacivan iz dvorane. I svaki put se dočekao na noge. Dovraga, pa od čega su on i Šeks napravljeni?




Inače, svi su nam političari vrlo spretni u dočekivanju. Vrdoljak se sav pretvorio u sukob interesa, ali se ne da. Josipović i danas ubire harač od ZAMP-a i pjeva borbene. Mesić se ponovo kandidira. Mlakar je izabran za ustavnog suca, kojeg vodi Šeparović. Jakovčić je tužio lika koji je njega tužio. Bandić se nada da će institucije raditi svoj posao k’o i do sada i nada se premijerskom mjestu. Morao bi paziti što želi jer bi ga moglo dopasti Sanaderovo. Dragovanu su oči ispale od usredotočenosti na reformske zahvate pa su mu, prilikom nedavne seks afere prepune intriga, svi povjerovali da ženu u životu nije pogledao. Todorić i dalje živi u hotelu, Tedeschi pušta glazbu u Pepermintu i odbija odgovoriti na pitanje od kuda mu prva milja, Kosor se ugnijezdio u Domoljubnoj koaliciji nakon što se pretvorbom društvenog vlasništva napunio k’o brod. Linić se, nakon stotinjak predstečajnih nagodbi, posvetio borbi za pravdu, i dalje odbijajući bilo kakvu vezu s računom u Trstu. Šuker moli Boga da ga za račune nitko ne pita jer ni sam ne zna koliko ih ima. Milanović i dalje uporno tvrdi da nije on privatizirao Croatia osiguranje nego Slavko, a Šegon da su muljaže s HBOR-om bile potpuno u skladu s njegovim interesom i da tu nikakvih sukoba nije bilo. Vidošević kaže da će se na sudu mnogi iznenaditi, a Sanader da je i sam iznenađen kako mu dobro ide. Jedino se Vaso u aferama ponaša k’o Šeks u vodi. A od njega nije daleko ni njegov prijatelj, pobratim i starješina Karamarko. Taj se jedini od svih dočekiva na glavu. I u stranci i u vladi i u saboru.

Čini se da je ova MOST-ova ministrica rada Nada Šikić potpuno u pravu kada kaže da u Hrvatskoj ima previše visokoobrazovanih ljudi, jer bi svaka budala do sada shvatila da nam nešto sa strukturom vlasti u državi ne štima. A uvijek kad ne štima javi se Pašalić, koji sada Plenkoviću poručuje da mora pokazati kako mu Bruxelles nije rezervni položaj. Pa što bi mu trebao biti? Drvna industrija? Dobro, čovjek je u pravu kada kaže da Karamarko nije imao talenta za ono što je radio. Da je bio imalo talentiran nikad ga ne bi skužili. Nisu svi k’o Romano Bolković. Taj puca od talentiranosti. Upravo piše kako je Zoran Milanović zapravo nacionalist tuđmanovskog tipa. Kad malo bolje pogledam, zbilja Romano zna što govori. Zoki upravo neodoljivo podsjeća na Gojka Šuška, ima Pašalićevu elokvenciju, Tuđmanovu snagu okupljanja i blagost pokojnog Juraja Njavre. Za domovinu je spreman poginuti k’o Blago Zadro, a zauzvrat ne tražiti ništa. Osim dobrog spavanca, boce vina, lijepih cipela, fensi odijela i malo ženske pažnje. Eh, da nam je više takvih!

Breaking gnjus

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Dobro je da se u politiku vraća Mesić. Kod njega je barem sve transparentno. Čovjek je dokazani izdajnik, rušitelj svih hrvatskih institucija i otvoreni zastupnik ruskih interesa…

Ovo s Rusima više nije normalno. Nikako ne mogu dokučiti zašto su, nakon Sirije, Iraka i Irana, toliko zapeli za Hrvatsku? Zar im nije bilo dovoljno iskustvo Afganistana, gdje su zaglibili na deset godina i izgubili petnaest tisuća ljudi? Gdje god se okreneš stalno nešto rovare i podrivaju. Čovjek više ne može od njih izdržati. Te petljaju s Prvim plinarskim društvom, te s HDZ-om i patuljcima iz Domoljubne koalicije. Čini mi se da su se totalno pogubili. Jednostavno mi nije jasno kako su s Karamarkom i Oxanom mislili postići ono što u Afganistanu nisu mogli s tri motorizirane i dvije padobranske divizije, osam jurišnih brigada i dva odvojena motorizirana puka? Sigurno su računali i na Vasu. Nema drugog objašnjenja.

Zato objašnjenje ima HDZ. Oni tvrde da je Ruska intervencije bila zakonita i da u njihovoj penetraciji u upravljačke strukture članice NATO saveza nema ništa sporno. I ovdje su Rusi došli na temelju potpisanog sporazuma o prijateljstvu i suradnji koji je onomad omogućio razmještanje sovjetskih vojnika u slučaju afganistanskog zahtjeva. Samo se ovdje nisu razmještali vojnici nego financijska sredstva. Sovjetska pomoć i u Afganistanu se, baš kao i u Hrvatskoj, povećavala postupno, sve dok Aminov, odnosno Karamarkov režim, nije o njoj postao potpuno ovisan. Kad su se, nakon izbora, odnosi između Vase i Karamarka poremetili, stvar je pukla. „Neka pukne“, pomislio je Vaso, „ako ja nisam zaslužio u njoj sjediti ni ona nije zaslužila postojati“. I tako je vlada otišla. A nakon nje nije ostalo puno. Tek trag novca i pokoji sporazum o suradnji.

Sve je dakle, bilo legalno. Osim toga mi smo im uredno, kao odgovorna članica EU-a, za sve što su nam Rusi dali, plaćali kamate. Nisu baš bile povoljne k’o one od plinarske družine, ali sve što je ispod deset posto može proći. Jer kamata ionako nije bitna ako lovu ne misliš vraćati. S obzirom da je sva imovina jamca platca blokirana zbog suđenja za kriminal, a dužnik ima prazne račune i dospjeli dug od cca šesnaest milja kuna, bolje je uvjete bilo nemoguće postići. Tu ni Vasina časna riječ ne pomaže. Jednostavno nema dovoljno kolaterala. Oh, those Russians!

Dobro je da se u politiku vraća Mesić. Kod njega je barem sve transparentno. Čovjek je dokazani izdajnik, rušitelj svih hrvatskih institucija i otvoreni zastupnik ruskih interesa, kojega s Karamarkom dijeli dugogodišnje prijateljstvo iskovano u zajedničkoj borbi protiv Tuđmana i Šuška. Njegovim povratkom na političku scenu riješit će se problem onih devedeset tisuća HDZ-ovaca koji su nedavno pješačili kilometrima kako bi dali glas Tomislavu Karamarku u izborima na kojima je bio jedini kandidat. Ako se Karamarko i ne kandidira, sada će imati za koga glasovati. A bila bi prava šteta da im glasovi propadnu. Nadam se samo da će Burduš i ovoga puta propagirati ispijanje kava i da će mu se odazvati svi karamarksisti. Ionako je prvobitna namjena kave bila u djelovanju kofeina, pa su pastiri grane grma kave davali kozama kad su bile nemirne. Ako je djelovalo na kozama, možda i njih smiri. Pa Plenković u miru složi novi HDZ.

Najbolje bi bilo kad bi Karamarkovi obožavatelji s Mesićem ispili nekoliko tura, jer je poznato da kava ima snažan učinak na mozak, pospješuje izmjenu tvari u organizmu, poboljšava krvotok u srcu, podiže krvni tlak, djeluje diuretski i može potaknuti na pražnjenje crijeva ili čak proljev. Tako bi kod većine HDZ-ovih dužnosnika koji sada trče oko novog šefa došlo do manifestacija koje bi ih odmah razotkrile: pojačalo bi im se lučenje želučane kiseline i tako izazvalo žgaravicu, imali bi kiseli smiješak na licu i stalno bi se, zbog diuretskih efekata, meškoljili i premještali s noge na nogu. A onda bi im trebalo reći da pričekaju nekoliko sati na sastavljanje lista. Tko uspije pričekati – može proći! Mrmlj.

Autor:Lupus Infabulović / 7Dnevno / 15. srpnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.