fbpx
Stiv Cinik

Dujmović vs Dujmović

Autor: Lupus Infabulović/7Dnevno/8. travnja 2016.

Jedini koji u sebeubilačkom ratu donekle parira šefu HDZ-a je onaj Dujmović. Taj ne zna šta bi sam sa sobom; bi li nad sobom proveo lustraciju ili bi proglasio amnestiju? Ako lustrira Dujmovića koji je napadao Tuđmana, ni onaj koji ga je branio neće proći bez ožiljaka. Ako ga amnestira, koga će napadati?

Kažu da će Karamarko, koji ima karizmu vreće krumpira, pobijediti u borbi za čelno mjesto HDZ-a. Živi bili pa vidjeli. Meni se čini da bi tu moglo biti svačega. I da bi Tomo mogao pobijediti samog sebe. Ionako takvih pobjeda ima već petnaest u nizu. Najprije je pobijedio Karamarka koji je bio Manolićev šegrt, pa onoga koji je doveo Mesića na vlast. Onda je ubio Boga u Karamarku koji je progonio Gotovinu, a nije ostao dužan ni onome koji je radio za Sanadera. Jednim nanbudo udarcem onesposobio je onoga koji se bio uvukao Kosorici pod skute, nakon čega je pažljivo odmjerenim pokretom noge šutirao onoga koji je HDZ-ovcima obećao unutarstranačke izbore za godinu dana. Sada, kad ih je konačno organizirao bori se sam protiv sebe. Ne bih mu bio u koži, namjerio se na zajebanog protivnika. Pogotovo sada, kada je HDZ izgubio u osam od devet izbornih sredina, samo zato što su HDZ-ovci odlučili za izborni slogan uzeti najupečatljiviju Karamarkovu rečenicu. A onda se do kraja izbora nisu mogli dosjetiti nijedne. Mrmlj.

Jedini koji u sebeubilačkom ratu donekle parira šefu HDZ-a je onaj Dujmović. Taj ne zna šta bi sam sa sobom; bi li nad sobom proveo lustraciju ili bi proglasio amnestiju? Ako lustrira Dujmovića koji je napadao Tuđmana, ni onaj koji ga je branio neće proći bez ožiljaka. Ako ga amnestira, koga će napadati? Da vidimo, Karamarka ne može, jer slično razmišljaju. Mesića ne smije, jer previše zna. Carlu del Ponte sada nema smisla napadati kad ju je u ključnim trenucima branio i hvalio. Tuđmanovce nema smisla lustrirati, kad je to već učinio Karamarko. Tuđmana je već dovoljno lustrirao i masakrirao, mrcvario i trančirao, a i pokazao se žilavijim nego što je Dujmović mislio, pa ga sad svi hvale. Možda da se dohvati Račana? Njega je svojevremeno toliko hvalio da bi malo kritike iz pera današnjeg Dujmovića moglo dobro doći. Za svaki slučaj, ako netko zbog Račana napadne onog starog. Čekaj, tu sam se već pogubio; tko je stari a tko novi, i koji je od svih tih Dujmovića pravi? I sad ti provedi lustraciju! Nije Tuđman bio lud što je od nje odustao. Znao je da bi se čitav koncept kažnjavanja izdajnika i prodanih duša slomio na Dujmoviću, pa nije imalo smisla ni počinjati.

Izgleda su ovu lovu i zlato iz MUP-a popalili ovi iz HDZ-ova odbora za kulturu. Koji su tri godine planirali podići sredstva za umjetnost, a onda je lova smanjena. Čini se da ona Anja Šovagović – Despot nije samo kazališna, televizijska i filmska glumica, spisateljica i glazbena umjetnica i da ima i nekih drugih sposobnosti. Bila mi je sumnjiva još od 2010., kada je objavila autobiografske zapise pod naslovom „Kad se ima kome dati“. Njezin izgled, u trenutku kada joj je, oduzimajući novce kulturnjacima, Karamarko rekao „Kad se nema kome uzeti“, nije slutio na dobro. Zato nije isključeno da se žena popela na autosalon u blizini sjedišta zagrebačke Kriminalističke policije, uzverala požarnim stepenicama, razvalila vrata Odjela za organizirani kriminal i obila sef sa zlatom i lovom. Na to ukazuje i „podsjetnica“ koja je ostavljena na mjestu ukradenih dobara; pristupnica HDZ-ova odjela za kulturu s pet točaka njihova izbornog programa. Navodno je samo kod prve točke stavljena kvačica. „Poboljšati materijalni status djelatnika u kulturi – ostvareno!“


Što procesi više odmiču to Bandić žešće pritišće Vladu. Sada im je dao tri mjeseca da nešto naprave ili će ih „presložiti“. Malo im je dao. Ja sam uvjeren da bi oni njemu dali berem deset godina. Ako sve lijepo prizna i pokaje se. Što se ne ugleda na Kalmetu? Taj je neki dan s Kolindom podizao hrvatsku zastavu ispred zgrade Zadarske županije, u koju je ona privremeno smjestila svoj ured. Sad, nije mi jasno kako je uspjela smjestiti kompleks od sedam tisuća kvadrata u zgradu od petsto? Izgleda da taj Kalmeta fakat sve može. Evo sad se priča da uvodi širokopojasni Internet za sve otoke. Baš me zanima kako će Cvitan dokazati da ih je dvaput farbao, kad Bajić to nije mogao ni za tunele. Tamo beton, a ovdje zrak, pa ti dokazuj.

Kolinda kaže da će Sabor, nad kojim nema ovlasti, uskoro riješiti tri najveća otočka problema. Šta je sad to? Sad ona daje tri mjeseca Vladi? Pa dokle, brate? Šta je svima s tim rokovima? Čini se da nam se za tri mjeseca nešto gadno sprema. Sada je travanj, znači sva rješenja će se događati negdje u srpnju. Srpanj…hm…pa da! Kad odemo na godišnji! To je inače dobro vrijeme za rješavanje. Saznali smo i šta je to što najviše muči našu braću bodule. Koliko vidim i nisu baš u nekim problemima: hoće reviziju zakona o dijelovima kopna okruženim morem, izmjene pravilnika o povlaštenim putovanjima do tih dijelova i novu indeksaciju razvijenosti. To su im najveći problemi? Pa ti ljudi nisu normalni! Neka dođu malo kod nas na kopno pa da vide šta su problemi. Evo recimo, u Zagreb. Voziš se lijepo centrom grada, svojim poslovično neregistriranim automobilom, nakon što si zadnju kunu utočio u poluprazni rezervoar, dok te sa svih strana snimaju kamere koje postavlja onaj iz Zagreb-parkinga a koristi ih SOA, a pred tobom odjednom – rupa veća od proračunske! Da je takva nastala na bilo kojem otoku, ne bi ga više bilo. Ali ovdje je druga stvar. Vrte se sirene, promet regulira policija, dolazi gradonačelnik i u ime Boga preuzima odgovornost na sebe. Zašto zaboga? Sad šta mu to znači, da nije kriv Bog, nego on? Koji mu sjedi s desna. A križa se lijevom i desnom kada ga god nešto priupitaš. I vi kažete da vam nije dobro? Pa mi smo ovdje zreli za institucije. Koje već peti uzastopni mandat ne rade svoj posao.

Komadina je popušio izbore. Njegove zmije nisu dovoljno siktale, vjeverice nisu dovoljno skakale, a pokazalo se da i onaj bernardinac više zapišava nego što stvarno kontrolira teritorij. Da tragedija bude veća, sada se Linić i Holy neće moći vratiti u stranku, a moglo bi se dogoditi i da se onaj Leko potpuno pasivizira. Ako se pasivniji u politici uopće može biti. Komadina je ipak zadovoljan, jer kaže da barem nije izgubio od HDZ-a. Nego od onoga koji je od HDZ-a izgubio. To je fakat utješna stvar. Još samo da Milanović izjavi kako je zadovoljan što je pobijedio Komadinu koji inače pobjeđuje HDZ. Još ako Tomislav proglasi pobjedu nad Karamarkom, koji je pobijedio Milanovića i Komadinu zajedno, Vrdoljak osvoji dvotrećinsku većinu protiv samog sebe, a ovi iz MOSTA nastave ovako snažno čuvati Oreškovićeva leđa…

Mnogi su se iznenadili kad je Karamarko odustao od vlastite ideje da oni koji su se učlanili u stranku nakon raspisivanja unutarstranačkih izbora mogu u njima sudjelovati. A onda je objavljeno da se u stranku učlanjuju Buljević i Bernardica Juretić. Koje namjerava uvaliti u Predsjedništvo. Pored 230 tisuća živućih članova koji za stranku drukaju već desetljećima. Moram priznati da mi se taj tip sve više sviđa. Šteta je samo što malo kasni, jer je Mesićev ured trebao ukinuti još dok ga je onomad vodio, a tajne službe nije trebalo depolitizirati, pa bi mu sada bilo lakše prebaciti svoje kadrove iz Akcijskog plana u stranačko predsjedništvo. Izgleda da za neke stvari nikada nije kasno.

Hrvatska je među članicama EU-a koje najviše izdvajaju za administraciju i represivni aparat. Koliko novaca ubacimo u administraciju dobro je što itko od njih uopće dolazi na posao. A koliko trošimo na represivni aparat trebali bi nas mlatiti svaki dan, čak i nekoliko puta dnevno. I opet im gadovima nije dovoljno, pa mažnjavaju lovu koju su maznuli od građanina kojega su osumnjičili da ju je nezakoniti stekao, pa su ju protuzakonito držali pored desetaka naoružanih i dobro obučenih ali potplaćenih poznavatelja kriminalnih metoda rada. Od države blagostanja dijeli nas još samo smanjivanje troškova za mirovine i zdravstvo. Kada bi njih ukinuli, pa dio prebacili za vojsku, a dio za policiju, otklonili bi postojeće proračunske neravnoteže i konačno bili država kakvu svijet od nas očekuje. Mala zemlja za veliki pogrom. U kojoj poput groma odzvanjaju Buljevićeve riječi: „Tko bude kriv odgovarat će, pa makar to bili i članovi bivše vlade!“ Čuj, bivše. Pa hoćemo li već jednom doživjeti da fasuje netko iz aktualne? Da spriječimo nekog kriminalca u pokušaju, a ne kad već sve bude kasno. Nećemo, jer Buljević je tu priliku već imao kada je bio zamjenik ravnatelja SOA-e u vrijeme najvećeg Sanaderova kriminala. Čekaj, tko je tada bio ravnatelj? A da, Karamarko.

Stjepo Bartulica, Oreškovićev savjetnik za vanjsku politiku, kaže da iza sebe ima nekoliko teških ratnih godina u Ministarstvu vanjskih poslova. Čuj; em teške, em ratne, u Granćevom ministarstvu? Poznato je da je u tom ministarstvu bilo najviše ranjenih i poginulih. Recimo, prvi Bartulicin šef bio je briselski Zoka, kojega zbog njegovog doprinosa uspostavi samostalne i suverene Hrvatske u HDZ-u jako cijene. Među herojima ovog ministarstva su i washingtonski Žužul, poznat po večerama u Veroni, pa newyorški Neven Jurica, koji bi se u kladio i u Hrvatsku da ga na vrijeme nije zaustavilo, pa je nastradalo samo veleposlanstvo i nekoliko okolnih zgrada. Sve su to prekaljeni borci vrijedni divljenja.




Divljenje, barem moje, zaslužuje i onaj Grmoja. Šta je, čemu te face koje sugeriraju nevjericu, ovoga puta mislim zaozbiljno! Pa čovjek tako dobro objašnjava kako funkcionira brak da ga je milina slušati. Otkad njegove savjete primjenjujem na svojoj boljoj polovici živim ko kralj. Ona kaže da je gladna i hoće da ju odvedem na ručak. Ja joj odgovorim da raspiše javni natječaj, propiše uvijete, da primjeren rok za dostavljanje ponuda i formira komisiju za žalbe. Dok ona to sve napravi prođe ju volja i za jelom i za izlaskom. Onda mi, nakon nekoliko dana vrpoljljenja, spomene da bi bilo lijepo da pozovemo neke prijatelje. Ja se složim, ali joj lagano sugeriram da oformi vijeće za suradnju u kojoj bi bila dvojica mojih prijatelja iz kafane preko puta i koliko god hoće njenih prijateljica. I da omogući svakoj strani predlaganje kandidata za druženje. Ako namjeravamo pozvati dvoje tražim da ih kandidiramo šestoro. Al’ da ja imam pravo veta. Kada mi spomene izlazak iz naše koalicije, skrenem joj pozornost da mi nismo u koaliciji nego u suradnji i da te priče okači mačku o rep, jer je još dobro prošla. Neka se osvrne oko sebe i kaže mi tko bi još trpio našu zajednicu s ovakvim proračunom. Da ne govorim o kosturima iz ormara. Mrmlj.

Ovo s Panamom i računima je zbilja fascinantno! Tamošnji odvjetnički ured osnovao je u zadnjih dvadesetak godina 314.897 tvrtki preko kojih se prala lova. Pranja je bilo toliko da je sapunica obuzela dobar dio Tihog oceana i čitavo Karipsko more. U operacijama je sudjelovalo više od osamsto banaka, koje su i inače poznate kao malo jače veš mašine. Na čelo tvrtki za pranje stavljani su lažni vlasnici, iza kojih se sakrilo dvadesetak predsjednika i premijera, više od 1486 političara i zasad neutvrđen broj članova našeg DORH-a i USKOK-a. Pretpostavlja s da je na ovaj način oprano 137 tisuća milijardi. Dovraga, pa ovi su jači od Hanžekovića i Lukovića zajedno. Dobro, kad bi im pridružili Prku i Todorića, našli prave vlasnike HDZ-a i SDP-a, istresli račune Linića i Šukera, možda i nisu. Eh, kad bi.

Breaking gnjus




Sad bar znamo da stvaranje velike Srbije nije kriminalni čin, nego borba za plemenitu ideju. Sud je protumačio da se Šešelj, kad je rekao da nijedan ustaša ne smije živ izaći iz Vukovara, zapravo zalagao za ostanak Hrvata u tom gradu. Da je Hitler znao da će imati ovakvo pravično suđenje ne bi se ubio

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Nakon trinaest godina suđenja oslobodiše Šešelja. Čitam da je čovjek u zatvoru napisao 280 knjiga. „Krvave ručerde Madeleine Albright“, „Genocidni izraelski diplomata Theodor Meron“, „Đavolji šegrt Ivan Pavao Drugi“, „Ustaški koljač Franjo Tuđman“, „Moj prijatelj Anto Kovačević“… Jedini koji se s Vojislavom može mjeriti je naš Bandić. Taj je za vrijeme jednomjesečnog pritvora pročitao sve što je Šešelj ikada napisao i još k tome pripremio rukopise za nekoliko svojih knjiga. Koje će objavljivati sukcesivno, ovisno o tempu suđenja. Trenutno je u pripremi tiskanje bestselera: „O institucijama i njihovom poslu“. Knjiga je napisana tako da je mogu razumjeti i oni bez kriminalnog iskustva, a osnovna misao je da nijedan čovjek nije otok i sam po sebi cjelina, već da smo svi mi dio jedne velike kriminalne organizacije. Zato nije ništa čudno što gradonačelnik, koji je pobijedio na više izbora zaredom nego Karamarko, o tome piše manirom vrhunskog znalca. Kako i ne bi, pa nije li se on u kriminal uključio samo kako bi udovoljio višekratno izraženoj narodnoj volji, postavši Batman kriminalne scene, Supermen poroka, Spiderman korumpiranosti, Halk namještenih javnih natječaja, Srebrni letač zamjene zemljišta i, meni osobno najdraži lik, Superhik u uredu Marijana Hanžekovića?

Ovi iz državnog vrha kažu da na Šešeljevu nedužnost nikada neće pristati i da se u Hrvatskoj protiv njega priprema optužnica. Izgleda da je stvar ozbiljna i da bi Bajić, nakon dvadeset i kusur godina predanog rada, mogao završiti taj spis. Zato su Šešelju odmah zabranili ulazak u Hrvatsku, i to na dvadeset godina – da ga spriječe da postane dostupan našem pravosuđu. Najprije mu je suđenje u Haagu prošlo bez Bajićeve prisutnosti, a sada će proces u Hrvatskoj završiti bez Šešeljeve. Jedni koji je tu prisutan je Lucifer. Koji još prebire po Tuđmanovim transkriptima, iako je nedavno ostao bez ureda. I Bajić, o čijem uredu nitko ne raspravlja, a do sada nas je koštao ko svetog Petra kajgana!

Dobro, sad barem znamo da stvaranje velike Srbije nije kriminalni, nego legitimni politički cilj i da ubijanje i protjerivanje ne predstavlja nezakonitu djelatnost, ako je posrijedi borba za tako plemenitu ideju. Sud je protumačio da se Šešelj, kada je rekao da nijedan ustaša ne smije živ izaći iz Vukovara, zapravo zalagao za ostanak hrvatskog stanovništva u tom gradu. I da je njegov govor u kojem je rekao da sve muslimane iz BiH treba potjerati na istok, zapravo bio poziv Bošnjacima da dođu u Srbiju. I nitko nije kriv ovima iz Hrtkovaca što između Save i autobusa nisu izabrali Savu. Da su u njoj završili ne bi morali odlaziti. Ovako je ispalo da je dolazak Šešeljevih koljača bio dio legitimne operacije zaštite srpskog stanovništva, iako mi nije jasno zašto im je ta zaštita bila potrebna kad su se i sami jako dobro snalazili.

Da je Hitler znao da će imati ovakvo pravično suđenje ne bi se morao ubiti. Nema nikakve sumnje da bi se par godina nakon rata slavodobitno išetao iz sudnice u Nürnbergu. Njegovi govori i pozivanje na ubojstva bili bi proglašeni činom dizanja morala njemačkim postrojbama. Stvaranje III. Reicha bio bi legitimni politički cilj, a ne zločinački pothvat. Ne bi se mogli dokazati ni sistematski napadi na desetak država jer ih je Adolf radio na preskokce. Počinjeni zločini dobili bi kvalifikaciju aktivnosti s ciljem zaštite arijevske rase, a na pogrom Židova gledao bi se u okviru šireg konteksta i zaštite tradicionalnog njemačkog teritorija od unutarnje ugroze.

Bramertz kaže da je odlukom Suda frustriran, ali obećava da će sve nadoknaditi već u idućem postupku. Onom protiv šestorice BiH Hrvata. U kojem se smjeru razvija međunarodno kazneno pravo ne bi me čudilo da ih više nikada ne vidimo. No uvijek nam ostaje utješna nagrada: u idućih dvadesetak godina moći ćemo gledati one koji su nas s tom međunarodnom pravdom ubijali u pojam: Ivana Zvonimira Čička, Matu i Gorana Granića, Vesnu Pusić, Mladena Bajića, Stipu Mesića i Vesnu Teršelič. Kad god ih ugledamo moći ćemo se sjetiti svega što su za njezin razvoj učinili. Adje, barem nešto! Valjda će se u međuvremenu i kod nas naći netko da nam svojim govorom podigne moral, tražeći da ih stavimo tamo gdje im je mjesto. Evo, ja sam spreman organizirati autobuse. Mukte. A ni Sava nije daleko. Mrmlj.

Autor:Lupus Infabulović/7Dnevno/8. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.