fbpx
Foto: Goran Mehkek / CROPIX

ZNA LI TO ITKO U HRVATSKOJ, ZNA LI TO PLENKOVIĆ? Posljedice ulaska u eurozonu: Prevlada li njemački stav, Hrvatska će dobiti mrvice

Autor: Ratko Bošković/7dnevno

Prošloga petka statistički ured Europske unije Eurostat objavio je podatke o inflaciji u eurozoni u prosincu prošle godine po zemljama članicama područja eura. Dobra je vijest da su u dvanaest od devetnaest država eurozone cijene u prosincu 2022. po prvom Eurostatovu mjerenju bile niže nego u studenome, što je u njima blago snizilo i inflaciju na godišnjoj razini.

Najviše su, za 1,4 postotna boda, pale cijene u Luksemburgu, za 1,2 postotka u Njemačkoj, za 0,8 postotaka na Cipru, od 0,1 do 0,6 postotaka u Grčkoj, Estoniji, Latviji… Loša je vijest, međutim, da su među državama članicama eurozone ostale goleme razlike u godišnjim stopama inflacije, od najnižih 5,6 posto u Španjolskoj, do najviših 20,7 posto u Latviji.

Loša je vijest također da je prosječna godišnja inflacija za 2022. u cijeloj eurozoni u prosincu bila još jako visoka, 9,2 posto, četiri i pol puta viša od inflacije koju eurozona smatra prihvatljivom i poželjnom i koju nastoji postići i održavati.


Hrvatske na spomenutom Eurostatovu popisu nema, ona u prosincu još nije bila članica eurozone, pa nam se valja osloniti na podatak objavljen na mrežnim stranicama Hrvatske narodne banke, prema kojem je godišnja inflacija 2022. u Hrvatskoj u studenome bila okruglih 13 posto.

No i Hrvatska je od 1. siječnja, otprije dva tjedna, članica europodručja, dvadeseta po redu, pa će se sa svojom inflacijom ove godine najvjerojatnije naći otprilike na sredini inflacijskog raspona eurozone i istodobno pod izravnom ingerencijom monetarne politike Europske središnje banke.

Za održavanje stabilnosti cijena u Hrvatskoj, naime, od 1. siječnja više nije zadužena i odgovorna Hrvatska narodna banka, nego Europska središnja banka kojoj je HNB produžena ruka i kojoj je nova “misija” da na teritoriju Republike Hrvatske provodi naputke i odluke Europske središnje banke sa sjedištem u Frankfurtu.

Jednako učinkovita

Znajući sve to, nameće se pitanje: Kako će se Europska središnja banka istodobno boriti i protiv inflacije od pet do sedam posto u Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj… i od petnaest do gotovo 21 posto u Slovačkoj, Estoniji, Italiji, Litvi i Latviji? Kako će Europska središnja banka u eurozoni suzbiti istodobno i inflaciju cijena usluga od 4,4 posto, i hrane, alkoholnih pića i cigareta od 14,3 posto, i skok cijena energenata od 25,7 posto na godinu?

Pritom, ono što nas u Hrvatskoj najviše zanima, kako će središnja banka iz Frankfurta, u čijem kapitalu Hrvatska sudjeluje sa samo 0,66 posto, zaustaviti (trenutnu) hrvatsku inflaciju od 13 posto, šest i pol puta veću od ekonomski, politički i socijalno najviše prihvatljive i poželjne?

Može li za sve vrijediti i biti jednako učinkovita jedna te ista monetarna politika?




Dok je inflaciju u Hrvatskoj suzbijala Hrvatska narodna banka, način na koji je ona to činila bio je krajnje jednostavan: da ne bi bilo inflacije u kunama, “vezala” je kunu za drugu valutu koja nije imala inflaciju, najprije za njemačku marku, a kasnije za euro. No sad je inflacija u euru kojim upravlja Europska središnja banka. I što sada Europska središnja banka može i treba činiti da suzbije inflaciju u Hrvatskoj kada se euro ne može vezati ni za jednu drugu svjetsku valutu niti za zlato?

Zna li to itko u Hrvatskoj? Zna li to Hrvatski sabor, zna li Vlada Andreja Plenkovića? Znaju li hrvatski sindikati, poslodavci, nevladine udruge, bankari? Znaju li hrvatski građani izludjeli od inflacije koja im je u posljednje dvije godine “pojela” između petine i trećine tekućeg dohotka i novčane štednje?

Trenutačna inflacija u eurozoni, dakako, nije jedini parametar o kojem Europska banka mora voditi računa kada donosi odluke o tome koje i koliko snažne mjere će donositi i provoditi.




Europska središnja banka, u skladu sa suvremenim europskim shvaćanjem uloge i zadaća središnjih banaka općenito, zadužena je za postizanje i održavanje stabilnosti cijena: da inflacija bude blizu, ali ne veća od dva posto na godinu. No na stabilnost cijena u skoroj budućnosti još više od trenutne stope inflacije utjecat će stanje na tržištu rada u državama članicama, njihova zaduženost te sposobnost za servisiranje javnoga duga, visina njihova bruto domaćega proizvoda i visina prosječne plaće, uvoz i izvoz proizvoda i usluga, inozemna ulaganja i transferi, stupanj tehnološke razvijenosti…, a to se sve snažno odražava i na cijenu njihova zaduživanja na svjetskom tržištu državnih obveznica, što je glavni pokazatelj rizičnosti njihova bankrota.

A po svim tim pokazateljima države članice europodručja nevjerojatno se razlikuju, u tolikoj mjeri da njegovu dramatičnu “fragmentiranost”, koja nestaje vrlo sporo ili nikako, mnogi analitičari, ne samo hrvatski, smatraju glavnom prijetnjom održivosti eura i eurozone. Može li, dakle, i kako, Europska središnja banka svojim politikama i instrumentima savladati tu kušnju? Kako će pritom proći Hrvatska?

Prvi nagovještaji

Premda joj održavanje pune zaposlenosti uopće nije zadaća, pogotovo ne primarna, kao američkoj središnjoj banci Federalnim rezervama (FED), i Europska središnja banka mora voditi računa o stanju nezaposlenosti u njezinim državama članicama kako nekim svojim pretjeranim mjerama ne bi izazvala preveliku nezaposlenost, a time i recesiju. A to joj neće biti lako jer već je prosjek nezaposlenosti u eurozoni visokih 6,5 posto (prema američkih 3,7 posto), a kreće se u rasponu od minimalnih tri posto u Njemačkoj i Poljskoj, do ogromnih 11,6 i 12,5 posto u Grčkoj i Španjolskoj. Pritom je i nezaposlenost mladih u cijeloj eurozoni alarmantna, oko 15 posto.

I zaduženost, omjer javnoga duga prema bruto domaćem proizvodu, u eurozoni strahovito varira: od 20 posto u najmanje zaduženim državama, do grčkih oko 190 posto, talijanskih više od 150 posto, portugalskih i španjolskih oko 120 posto BDP-a…

Kad su se 2021. u Europi pojavili prvi nagovještaji inflacije, i kad je postalo jasno da će središnja banka morati “stezati” monetarnu politiku, kupci državnih obveznica počeli su tražiti veće prinose za svoja ulaganja, odnosno veću naknadu za svoj povećani rizik. Pritom su se povećale i razlike na prinose članica eurozone u odnosu na prinose na njemačke državne obveznice.

Na primjer, dok su od prosinca 2021. do ljeta 2022. prinosi na desetogodišnje njemačke obveznice porasli s minus 0,33 posto na plus 1,75 posto, prinosi na desetogodišnje talijanske obveznice skočili su na tržištu sa 1,02 na 4,27 posto. Razlika prinosa između Italije i Njemačke (eng. spread) povećala se, dakle, za 1,17 postotnih bodova. Bio je to trenutak kad je Upravno vijeće Europske središnje banke “odlučilo djelovati protiv ponovnih rizika fragmentacije” i “neravnomjerne transmisije normalizacije svoje monetarne politike među pojedinim jurisdikcijama”.

Tog 15. lipnja 2022. godine Vijeće je odlučilo “da će primijeniti fleksibilnost u ponovnom ulaganju” novca koji naplati po dospijeću obveznica iz svojega portfelja. Osim toga, Upravno vijeće odlučilo je “ovlastiti relevantne odbore Eurosustava da zajedno sa službama ESB-a ubrzaju dovršetak osmišljavanja novog instrumenta za borbu protiv fragmentacije”. I, zaista, godinu dana poslije, 21. srpnja 2022., Upravno vijeće prihvatilo je novi instrument “nužan za potporu učinkovitoj transmisiji monetarne politike” nazvan (eng.) Transmission Protection Instrument ili TPI.

Burna reakcija

Taj novi kanal emisije eura Europska središnja banka odlučila je aktivirati ako i kada primijeti “neopravdanu, neuređenu tržišnu dinamiku koja predstavlja ozbiljnu prijetnju transmisiji monetarne politike širom europodručja”.

Pojednostavljeno rečeno, ESB će izvanredno otkupljivati obveznice onih članica eurozone koje se nađu u situaciji da im trošak prodaje novih obveznica, odnosno zaduživanja, raste “neopravdano”, više nego što bi to bilo primjereno njihovu stvarnom ekonomskom stanju, odnosno njihovim ekonomskim “fundamentima”; ako i kada pretjerani pesimizam ulagača ili tržišne špekulacije prinose na obveznice neke članice eurozone podignu do razine na kojoj ona više ne bi mogla svoje dugove uredno otplaćivati nego bi bila prisiljena na ogluhu (laički rečeno, bankrot).

Čim je Transmission Protection Instrument ili TPI predstavljen stručnoj javnosti, svima je bilo jasno da Europska središnja banka namjerava pojačano kupovati talijanske, španjolske i grčke obveznice – državne, agencijske, municipalne, pa čak i privatne – jer upravo je tim zemljama rast traženih prinosa zaprijetio nelikvidnošću i dužničkom krizom. Pritom ESB nije postavljao nikakve posebne uvjete tim državama, samo da ne smiju biti u proceduri otklanjanja prekomjernog proračunskog deficita, da nemaju krupnih makroekonomskih neravnoteža i da vode zdrave i održive ekonomske politike.

Na burnu reakciju Nijemaca nije trebalo dugo čekati.

Clemens Fuest, predsjednik vodećeg njemačkog ekonomskog Ifo instituta, okupio je još petoricu direktora drugih njemačkih instituta i sveučilišnih profesora pa su sredinom kolovoza prošle godine napisali i objavili priopćenje koje je distribuirao i Project Syndicate. “Program Europske središnje banke za kupnju obveznica je toksičan”, izjavili su vodeći njemački ekonomisti. “Svojim najnovijim antifragmentacijskim alatom Europska središnja banka riskira destabilizaciju zajedničke valute!”

Visokozadužene članice europodručja suočile su se s rastom prinosa bržim od njemačkoga zato što je dosad Europska središnja banka pri kupnji obveznica manje-više koristila kapitalski ključ, odnosno, svakoj je članici eurozone otkupljivala obveznice proporcionalno njezinu udjelu u ESB-ovu kapitalu.

Za Njemačku je on 21,44 posto, za Francusku 16,61 posto, a za Italiju 13,82 posto (za Hrvatsku, rekli smo, 0,66 posto). Po tom ključu, ESB automatizmom najviše novca na temelju otkupa obveznica daje Njemačkoj i Francuskoj, zemljama koje nemaju problema s prevelikim prinosima ili nelikvidnošću, a puno manje “najugroženijima” poput Grčke sa samo 2,01 posto kapitala u ESB-u. No za Ifo i Fuestove istomišljenike ESB od kapitalskog ključa ne smije odustati iz najmanje dva razloga.

Prvo, jako je teško precizno odrediti koliki je dio prinosa opravdan ekonomskim fundamentima. Uostalom, zadaća je fiskalne, a ne monetarne politike pojedinih država da svoje nacionalne proračune financiraju najprimjerenijim načinima. Drugo, upitno je kako to rast spreadova ometa transmisiju monetarne politike toliko da ga treba zaustaviti.

Clemens Fuest i još četvorica profesora ekonomije, redom s najuglednijih njemačkih sveučilišta (u Freiburgu, Düsseldorfu, berlinskom Humboltu, frankfurtskom Goetheu, te u Karlsruheu) smatraju da Transmission Protection Instrument ili TPI “sprečava da na države (članice eurozone) djeluju tržišne silnice i da snose političku odgovornost, pa na stabilnost europske monetarne unije ima toksični učinak”. Drugim riječima, umjesto da spašava eurozonu od fragmentacije, Europska središnja banka je destabilizira!

Prevlada li taj njemački stav u Upravnom odboru Europske središnje banke, spriječi li on najavljenu “fleksibilnost” ESB-a u kriznom financiranju država članica eurozone, u ESB-ovim nastojanjima za suzbijanje inflacije Hrvatska neće dobiti ništa veći udjel ni drukčije mjesto od onoga koji joj pripada po sudjelovanju u kapitalu Europske središnje banke, a ono je 0,66 posto.

 

Autor:Ratko Bošković/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.