Sudjelovao je u Bitci za Vukovar i prošao tri logora: Danas njegova priča može biti inspiracija

Prošlo je 11 godina otkako se bivši branitelj i logoraš Ivan Dumendžić, suprug i otac četvero djece, iz Pule preselio u Vukovar, obnovio kuću u vukovarskom naselju Mitnica i otvorio OPG.

“Iz Pule smo otišli teška srca, ali smo znali da samo u Vukovaru možemo ostvariti ono što smo najviše željeli, imati četvoro djece koja će odrasti na svježem zraku u dodiru s prirodom i zdravom hranom”, započinje svoju priču Ivan.

Danas kada ga vidite, sretnog i nasmijanog u krugu svoje obitelji, teško je prepoznati mladića koji je devedesetih prošao ono najgore što čovjek može proći. Sa 20 godina je otišao u rat, sudjelovao u Bitci za Vukovar, prošao tri logora i preživio. Nakon završetka rata, radio je u vojsci i život ga je odveo u Pulu.

Obnovili staru obiteljsku kuću

“Nakon 20 godina života u Istri sam se s obitelji vratiti u Vukovar i započeti novi život. Supruga i ja smo procijenili da nam život u stanu dugoročno ne bi  omogućio da imamo četvero djece i kvalitetu života koju želimo. Iako nam je u Puli bilo predivno i tamo smo ostavili mnoge drage ljude osjećali smo da je naš život u Vukovaru”, dodaje.

Nakon povratka u Pulu, obnovili su staru obiteljsku kuću u kojoj je Ivan proveo djetinjstvo.

“Prije nego što smo se vratili u Vukovar, mi smo imali viziju kako želimo da izgleda naš život ovdje. Željeli smo imati svoj OPG, obitelj, baviti se proizvodnjom zdrave hrane. Danas u Vukovaru imamo dva hektara svog voćnjaka i oko stotinjak košnica pčela i radimo svoje pčelinje proizvode. Godišnje proizvedemo između tri i četiri tone meda, ovisno o godini”, govori nam Ivan.

Udruga pčelara Vukovar 91

Ove godine su na svom OPG-u proizveli osam tisuća tegli domaćeg pekmeza. Moglo je i više, ali kako kaže Ivan, nisu fizički stigli sve. Dobar dio svojih proizvoda unaprijed prodaju, a kupuju ih ljudi iz Hrvatske, pa sve do Njemačke.

“Kako sam ja otišao u mirovinu, svrha je bila djeci pokazati da se mora raditi i da je to normalno. Bio sam svjestan da ću ako nastavim živjeti u stanu, poput brojnih drugih branitelja imati problema s PTSP-om. Danas ne mogu reći da nemam tih problema, ovi dani oko 18. studenoga mi uvijek teško padaju, ali ovaj posao mi je spasio život”. govori.

U rodnom gradu Ivan vodi udrugu pčelara Vukovar 91 koja okuplja branitelje i njihove obitelji.

“U našoj udruzi je 45 članova i može se primijetiti da su se upravo branitelji koji su se okrenuli poslu još uvijek živi i zdravi, imaju i nadu i vjeru za život, a ne pričaju o ratu, bolesti, problemima”.

Njihova udruga pokrenula je brojne projekte, a između ostaloga su uveli med u vrtiće i osnovne škole.

“Ja sam se nakon rata htio integrirati u društvo, htio sam se baviti proizvodnjom hranom, omogućiti mojoj obitelji da jedu zdravo. Nadam se da će netko od moje djece prepoznati ovo što radimo i da će to nastaviti”.

OPG mu je spasio život

Iako je kao mladić prošao pakao koji malo tko može zamisliti, kaže kako mu je upravo to iskustvo pomoglo u životu.

“Mene je taj rat i taj boravak u logorima iznimno ojačao i mentalno sam toliko stabilan da sam sve te teške situacije koje sam doživljava u poslu proživljavao puno lakše od nekoga tko nije to prošao. Možda bi netko tko nije sve to prošao, puno teže to prebrodio”, kaže.

U ovom hrvatskom gradu za godišnju plaću moguće je kupiti garsonijeru

Osvrnuo se i na to kako je danas živjeti u Vukovaru u odnosu na vrijeme kada su se vratili.

“Vukovar se jako promijenio u ovih 11 godina. Ljudi koji su bili ovdje prije jedanaest godina ne mogu vjerovati kako sad sve izgleda. Tada smo imali staru tržnicu kakva je bila prije rata, danas imamo posve novu. Turizma prije nekoliko godina nije bilo, sada se razvija velikom brzinom. Dolaze poduzetnici, ulažu u Vukovar. Budućnost je svjetla”, zaključuje Ivan.