Što jedemo? ‘NAKON CIJELOG DANA RADA S MESOM IZ UVOZA, MESARE PEKU RUKE’: Otkrivamo razlog zbog čega je neko meso ‘svježe’ i nakon 45 dana

Prije dvije godine Mladen Kušeković je na zagrebačkoj tržnici Kvatrić otvorio, koliko nam je poznato, prvu i zasad jedinu mesnicu u Hrvatskoj koja prodaje meso koje dolazi isključivo s njegove vlastite farme. Meso dolazi s njegove farme na Udbini gdje se ovaj poduzetnik posljednjih 14 godina bavi uzgojem goveda, od kojih je 80 posto francuska pasmina aubrac.

“Francuzi su u tome pravi majstori. Oni su prvi odvajali i križali stoku kako bi smanjili laktaciju i dobili goveda s više mesa. Svi mi ostali kopiramo njih, tako da ja ono nukleus stado uvozim iz Francuske”, govori Kušeković.

U ove posljednje dvije godine što ima mesnicu na tržnici Kvatrić, Mladen je primijetio kako usprkos tome što nam mediji vole govoriti, građani su željni kvalitetnog domaćeg mesa:

“Na primjeru naše mesnice mogu potvrditi da ljudi žele kupovati svu domaću hranu, ne samo meso. Jednom kada se uvjere da ih ne varate, odnosno da im ne prodajete nešto posve drugo pod pričom da je domaće, onda im nije problem platiti i malo više za kvalitetan komad”, objašnjava.

“Naravno da postoje građani koji sebi mogu priuštiti samo jeftino meso iz uvoza, ali dosta njih će dati koju kunu više ako je meso uistinu kvalitetno”.

Nema robe za zahtjevno japansko tržište

Osim u svojoj mesnici na Kvatriću, meso prodaje u Sloveniji, a odnedavno je započeo suradnju s lancem trgovina Mrkvica koji su se specijalizirali za prodaju domaćih proizvoda.

“Kad sam počeo raditi sa slovenskim Mercatorom, odmah sam im rekao kako ne mogu snabdijevati sve njihove trgovine, ali da sa specifičnim robama možemo zadovoljiti nekoliko njihovih prodajnih mjesta u ponudi tri dana u tjednu, od četvrtka do subote, isto kao što se prodaje i na našoj mesnici. Jer ako mislite nekoga opskrbljivati 365 dana u neograničenim količinama, to je neka posve druga priča”, govori.

Pitamo ga misli li i on plasirati juneće meso na japansko tržište, nakon što je meso s hrvatskih farmi dobilo dozvolu za pristup tom jako zahtjevom tržištu:

“Te izjave o proboju hrvatskog mesa na japansko tržište me podsjećaju na izjave bivšeg ministra Tolušića kada je prije nekoliko godina rekao da ćemo Kinezima prodavati naše mliječne proizvode i jaja. Riječ je o tržištu koje u svojoj ponudi ima najbolje meso iz čitavog svijeta, te mi nije jasno na koje to meso oni konkretno misle kada znamo da tov junadi u Hrvatskoj uglavnom bazira na uvoznoj teladi iz Rumunjske. Takvo meso ne možemo ponuditi tako zahtjevnom tržištu, a ove robe, koju i sam radim, ima jako malo u Hrvatskoj i nedovoljno za izvoz na zahtjevno japansko tržište”.

Kupci se u Mladenovu mesnicu na Kvatriću na kojoj meso možete kupiti od četvrtka do subote, vraćaju zadovoljni, osobito nakon što su hraneći se mesom iz uvoza i zaboravili kakav okus ima pravi komad junetine ili teletine. Pitamo Mladena u čemu je razlika između njegovog i mesa iz uvoza, ako su obje vrste zdravstveno ispravne i spremne za konzumiranje.

“To ste dobro rekli, zdravstveno ispravne. Istina je kako se sva hrana koja se u Hrvatskoj prodaje zdravstveno ispravna, ali ono pitanje koje muči mnoge građane je koliko je zapravo zdrava ta hrana. Brojna istraživanje su pokazala kako su brojne bolesti povezano upravo s kvalitetom hrane koju jedemo”, objašnjava Mladen.

Govori kako je glavna razlika između mesa s njegove farme i onog iz uvoza što njegove životinje na farmi u Udbini jedu hranu koja je uzgojena na prirodan način, bez uporabe bilo kakvih kemijskih zaštitnih sredstava:

GMO kroz stočnu hranu ulazi na naše tržište

“Kod uzgoja životinja ne koristimo ni antibiotike niti bilo kakve druge hormone rasta, kao ni genetski modificirane stvari koje kroz stočnu hranu ulaze na hrvatsko tržište. Nažalost, iako je u Hrvatskoj zabranjena prodaja GMO sjemena i genetski modificiranih organizama, soja proizvedena kod nas ide u izvoz, pa se za stočnu hranu koristi soja koja se uvozi iz Južne Amerike, a koja je uglavnom genetički modificirana. Što se tiče nas, mi većinu hrane sami proizvedemo na svojim vlastitim površinama, a dio koji se odnosi na žitarice kupujemo iz Slavonije od ekološki certificiranih proizvođača”.

Također, na Mladenovoj farmi nema intenzivnog toja, već se prati prirodni kapacitet životinja.

“Naše meso izgleda nešto drugačije od mesa koje se za 39,90 kuna može naći po trgovačkim centrima. Struktura našeg mesa je drugačija, boja je drugačija, puno crvenija nego što je na mesu iz uvoza, zbog čega neki naši kupci misle kako se radi o starim životinjama”.

Mladen objašnjava kako je najveći problem s mesom iz uvoza što ne znamo koliko je dugo bilo smrznuto, ali čak i ako nije smrznuto, uglavnom je to riječ o teletini iz nizozemske gdje se telad odmah po rođenju odvaja od majke i hrani zamjenskim mlijekom.

“Drugi veliki problem je što to meso kod nas uglavnom dolazi u nekim vakumiranim vrećama od nekoliko kila gdje iz podataka na deklaraciji možete vidjeti da je rok trajanja svježem mesu 20, 30 ili 45 dana. Ja, koji se bavim uzgojem mesa, znam da je rok trajanja našeg svježeg telećeg mesa od klanja 7 dana. Dok nama dođe od klaonice do dućana, taj rok je nekih 4-5 dana. Da bi meso bilo toliko dugo svježe ono mora biti tretirano sa određenim kemikalijama. Zaposlenik koji radi u mojoj mesnici je prije radio na odjelu mesa u jednom supermarketu, pa mi je rekao da bi ga nakon cijelog dana rada s takvim mesom navečer užasno pekle ruke”.