HDZ ĆE OVO SKUPO STAJATI! Masovne demonstracije iza ugla: ‘Kriza životnih troškova vrhunac će doseći u kratkom roku’

Inflacija je općenito loša za najmanje imućne, a ova je inflacija posebno loša, rekao je ovih dana guverner engleske središnje banke Andrew Bailey u intervjuu za novine The Journal iz Newcastlea. “Inflacija je puno iznad onoga što želimo da bude“, rekao je Bailey dodajući da će napori Banke Engleske da se ona stavi pod kontrolu vjerojatno trajati između 18 mjeseci i dvije godine. Engleski guverner rekao je to nakon što se indeks potrošačkih cijena u Engleskoj s rekordnih 11,1 posto u listopadu u studenome prošle godine snizio na 10,7 posto, dok je najnoviji podatak za prosinac 10,5 posto.

Dok engleski guverner inflaciju veću od 10 posto naziva “posebno lošom”, a engleski premijer Rishi Sunak kao glavni cilj svoje ekonomske politike za ovu godinu postavlja njezino rezanje napola, hrvatski premijer Andrej Plenković ovih dana u Davosu, u društvu predsjednice Europske središnje banke Christine Lagarde, kao veliki uspjeh svoje Vlade navodi inflaciju u Hrvatskoj u 2022. od “samo” deset i pol posto. Zadnji podatak za prosinac je, međutim, godišnja stopa inflacije maloprodajnih cijena od 12,7 posto, a kad se isključe hrana, energenti i regulirane cijene, čak 15 posto.

Takav benevolentni odnos Vlade Andreja Plenkovića prema inflaciji ove će godine Hrvate skupo stajati, a najvjerojatnije će dovesti i do masovnih štrajkova i demonstracija. Naime, kako je na blogu Ekonomski lab Velimira Šonje 9. siječnja zorno prikazao Ivica Brkljača, unatoč vrlo velikom porastu od 8,5 posto, plaće su u Hrvatskoj u listopadu prošle godine realno padale brzinom od 4,2 posto na godinu.

Pada na 1974.

Toliko je brzo lani u listopadu zbog inflacije padala kupovna moć prosječne plaće. Riječ je o strmoglavom padu s realnog rasta od četiri posto samo godinu dana ranije. Nema šanse da se tako osjetan pad kupovne moći, koji je sasvim sigurno šokirao zaposlene u Hrvatskoj, ne odrazi na osobnu potrošnju. Već, naime, znamo da se to dogodilo, znamo i koliko točno, u Engleskoj, čak i nakon blažeg inflatornog udara, ali vrlo sličnog pada kupovne moći plaća od 3,9 posto, najvećeg još od 2009.
Kako je Reuters javio 20. siječnja ove godine, u prosincu 2022. prodaja je u odnosu na prosinac prethodne godine u Engleskoj bila manja za 5,8 posto. To je najveći pad trgovine još od 1997. Dok su ekonomisti koje je Reuters anketirao za prosinac predviđali rast maloprodaje od 0,5 posto u odnosu na studeni, u stvarnosti je sve iznenadio pad od jedan posto. Još su gori rezultat pokazale ankete engleskih kupaca: njihovo je potrošačko samopouzdanje u siječnju ove godine palo na razinu na kojoj je zadnji put bilo 1974.

Kada sve to znamo, treba li uopće reći da će zaposleni Hrvati, osobito zaposlenici u državnim i javnim službama, od svojih poslodavaca ove godine ultimativno zahtijevati nadoknadu izgubljene kupovne moći, odnosno realnih plaća? Glavni će im argument biti da su s inflacijom porasli i prihodi države i drugih poslodavaca pa će oni imati otkud povećati i plaće u skladu s inflacijom. No je li to baš tako?

Osobna potrošnja čini dvije trećine hrvatskog nacionalnog bruto domaćeg proizvoda pa će njezin neminovni pad u prvome kvartalu ove godine neminovno dovesti i do vrlo sporog rasta, ako ne i pada BDP-a, odnosno recesije ako se pad protegne i u drugi kvartal, što je za Hrvatsku prilično izgledno jer još neće biti glavne turističke potrošnje. U Engleskoj je recesija već postala očita.

Izostane li rast bruto domaćeg proizvoda, ili se dogodi njegov pad, Vlada premijera Plenkovića jako će teško politički opravdati i provesti povećanje plaća svojim namještenicima, a i privatni će se poslodavci zabrinuti za svoju budućnost pa krenuti u štednju i rezanje troškova. Dodatno, uspori li inflacija energenata koji je najizdašnije financiraju, državi će izostati planirani inflacijski prihodi, što znači da bi plaće trebala povećati iz uštede stvorene prethodne 2022. godine, dok je inflacija općenito još bila velika. Takva štednja, takve pričuve, naravno, ne postoje, ali će zaposlenici reći da se to njih ne tiče: pa nisu oni izazvali nekontroliranu inflaciju niti su je oni mogli zaustaviti. Zna se tko je u Hrvatskoj zadužen i jako dobro plaćen za održavanje stabilnosti cijena…

Stoga nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako 2023. i u Hrvatskoj bude godina prijetnji štrajkovima i demonstracijama, a vjerojatno i godina njihova odigravanja. “Krizu životnih troškova” kao “najteži globalni rizik u sljedeće dvije godine, koji će vrhunac doseći u kratkom roku”, detektira i ovogodišnje Izvješće o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.

Stalna upozorenja

“Global Risk Report 2023” predstavlja rezultate najnovije globalne ankete o percepciji rizika, a “porast troškova života” anketirani stručnjaci, poslovni ljudi i političari stavili su ispred rizika prirodnih katastrofa i ekstremnih meteoroloških događaja, geoekonomskih sukoba, neuspjeha u zaustavljanju klimatskih promjena, narušavanja socijalne kohezije i društvene polarizacije…

“Krize hrane, goriva i troškova pogoršavaju društvenu ranjivost, dok pad ulaganja u ljudski razvoj nagriza buduću otpornost”, stoji u sažetku Izvješća. “Nadovezujući se na najozbiljnije rizike za koje se očekuje da će utjecati 2023. godine – uključujući krizu opskrbe energijom, rastuću inflaciju i krizu opskrbe hranom – već se osjeća globalna kriza troškova života. Ekonomski pritisci nastavljaju uništavati kategoriju srednjeg dohotka. Sve veće krize proširuju svoj utjecaj na društva, pogađajući sredstva za život daleko šireg dijela stanovništva i destabilizirajući više svjetskih gospodarstava nego tradicionalno ranjive zajednice i krhke države.”

“Ekonomske učinke ublažile su zemlje koje si to mogu priuštiti”, stoji u ovogodišnjem Izvješću svjetskog gospodarskog foruma, “ali mnoge zemlje s nižim dohotkom suočavaju se s višestrukim krizama: dugom, klimatskim promjenama i sigurnošću hrane. Kontinuirani pritisci na strani ponude riskiraju pretvaranje trenutne krize troškova života u širu humanitarnu krizu u sljedeće dvije godine na mnogim tržištima koja ovise o uvozu.”

A je li Hrvatska “zemlja s nižim dohotkom” i “tržište koje ovisi o uvozu”, tako da u sljedeće dvije godine “riskira širu humanitarnu krizu”? Nažalost, da. Hrvati u prosjeku imaju najniže plaće među svim državama članicama područja eura, o čemu su svi hrvatski mediji proteklih dana detaljno izvještavali. Da se Hrvatska u svom razvoju ne bi smjela oslanjati na niske dohotke, upozorio je ovih dana i novi glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti Matija Kroflin. Ali, za to je potrebno znatno povećati produktivnost hrvatskih radnika i stvoriti nove izvozne proizvode s većom dodanom vrijednošću, a to je moguće tek na dulji rok, ako je uopće moguće s obzirom na postojeću strukturu hrvatskog gospodarstva u kojoj polovicu novostvorene vrijednosti donose turizam, transport i trgovina.

Novi proizvodi

A koliko Hrvatska ovisi o uvozu, također je zorno pokazao Ivica Brkljača na Ekonomskom labu. Prema preliminarnim podacima, hrvatski uvoz robe u prvih 10 mjeseci 2022. porastao je nominalno za golemih 50 posto, dok je izvoz porastao 33 posto.

“Time je znatno produbljen manjak u robnoj razmjeni s inozemstvom koji se gotovo udvostručio u odnosu na prethodnu godinu: sa 62 milijarde kuna u prvih deset mjeseci 2021. porastao je na čak 112 milijardi kuna u prvih deset mjeseci 2022. Pokrivenost robnog izvoza uvozom u navedenom je razdoblju sa 64 pala na 57 posto.” Pritom nije posrijedi samo uvoz energenata, za koje znamo da su znatno poskupjeli, deficit u robnoj razmjeni znatno se produbio i kad se energenti isključe iz računice. Nakon svega, prijeti li Hrvatskoj u 2023. recesija, pad bruto domaćeg proizvoda? Ili je izglednija stagnacija, uz još visoku inflaciju i daljnji pad životnog standarda građana?

“Vjerojatnost skore globalne recesije bacila je tešku sjenu na Davos dok su se sudionici okupljali na otvaranju godišnjeg sastanka Svjetskog ekonomskog foruma”, izvijestio je Reuters. U pripremama za ovogodišnje zasjedanje Forum je, naime, prikupio prognoze 22 starijih ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda te najvećih svjetskih investicijskih banaka, multinacionalnih kompanija i reosiguravajućih društava. Dvije trećine njih procijenilo je da će globalno gospodarstvo ove godine pasti u recesiju, pri čemu je njih 18 posto dolazak recesije nazvalo “krajnje vjerojatnim”.

Recesija neće u svim dijelovima svijeta izgledati jednako, baš kao što se ni za sve zemlje ne očekuje visoka inflacija: da će inflacija pogoditi Kinu, prognoziralo je pet posto ispitanih glavnih ekonomista, a da će se nastaviti u Europi, očekuje njih čak 57 posto, jer su se visoke cijene energenata na Starom kontinentu prenijele na gospodarstvo u cjelini. No ako naznake ove nailazeće recesije imaju neku novu notu, onda je to suzdržanost poslodavaca u otpuštanju iskusnih i vještih radnika, što su nemilosrdno činili i u Velikoj recesiji 2009. i u covid-pandemiji, kada bi nezaposlenost preko noći skočila na deset ili čak 15 posto radne snage. Znajući da su njihovi vješti, iskusni i talentirani radnici u prethodnim krizama u velikoj mjeri prestali biti vjerni istom poslodavcu, da su mnogi sve bliže mirovinama, a zamijeniti ih nema tko, poslodavci strahuju da bi, otpuste li ih ponovno, makar i spremni da ih brzo opet zaposle, trajno mogli ostati bez najvrednijeg dijela radne snage.

Put prema dolje

“Kada je riječ o zaposlenicima, 60 posto šefova ne planira smanjiti njihov broj, dok 80 posto neće snižavati plaće: radije će zadržati radnike nego ponovno prolaziti kroz skupi proces regrutiranja”, izvijestio je Bloomberg iz Davosa. “Moć je u rukama radnika koji raspolažu traženim vještinama“, rekao je Bloombergu Bob Moritz, predsjednik PwC-a, globalne revizorske i konzultantske kuće koja je potkraj prošle godine anketirala 4410 svjetskih poslovnih lidera.

Jesmo li mi u Hrvatskoj na početku nove godine išta pametniji, postoje li kakvi konkretni znaci o tome idemo li u recesiju ili ne, ako da, koliko duboku i koliko trajnu? Kada je riječ o inflaciji, ona se iz uvezene s energentima razvila u psihološku, očekivanu, tvrdokornu i ukorijenjenu. Usporavat će se sa znatnim zaostajanjem za najrazvijenijim europskim državama, Njemačkom i Velikom Britanijom, a potom bi se, potkraj godine ili početkom 2024., mogla preokrenuti i u deflaciju.

Uz rast vanjskotrgovinskog robnog deficita i realan pad plaća, Vladu premijera Plenkovića najviše bi trebao zabrinjavati sada već dvogodišnji pad industrijske proizvodnje u Hrvatskoj te strmoglavi pad trgovine na malo nakon brzog oporavka od covid-krize 2021. I industrijska proizvodnja i trgovina na malo već su u dva mjeseca potkraj prethodne godine zabilježile pad u odnosu na prethodne mjesece te pad u odnosu na iste mjesece prethodne godine. Pa ako se to još i nije moglo nazvati recesijom, produljenje tih trendova u 2023. recesiju će u Hrvatskoj sigurno proizvesti.