Plenković je zanemario sva upozorenja, nikoga ne sluša: ‘Prijetnje se samo zaoštravaju’

Približava se zima i premda su posljednji dani listopada ove godine neuobičajeno topli, građani se pitaju hoće li u nastupajućoj ogrjevnoj sezoni uz zapadne energetske sankcije Rusiji imati dosta plina i hoće li si plin moći priuštiti.

Dodatnu zabrinutost izazvali su prošlotjedni teroristički napad Hamasa na Izrael i izraelsko bombardiranje Hamasovih položaja u Gazi, no da se prijetnje globalnom plinskom tržištu ne zaoštravaju samo na Bliskom istoku, pokazuje i misteriozna sabotaža plinovoda na dnu Baltičkog mora Balticconnector između Finske i Estonije, koja se dogodila u noći 8. listopada.

U isto vrijeme europski sustav plinovoda, terminala za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) i podzemnih skladišta plina neprekidno se dograđuje pa je tako i hrvatska vlada na pretposljednjoj sjednici prilikom rebalansa proračuna odlučila u povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku i plinovoda Zlobin – Bosiljevo uložiti 75 milijuna eura koje će joj Europska unija vratiti iz programa RepowerEU kad investicija bude dovršena.

I to neće biti sve, na kompenzaciju porasta cijene energenata građanima i poduzetnicima Vlada će dodatno ove godine potrošiti 133 milijuna eura, unatoč tomu što je veleprodajna (burzovna) cijena megavatsata plina na početku ove jeseni u Europskoj uniji bila oko 45 eura, za razliku od prošlogodišnjih 170 eura.

U petak 20. listopada Andrej Plenković otkrio je u Beču da su predsjednici vlada Hrvatske, Austrije, Slovenije i Bavarske poslali pismo Europskoj komisiji u kojem su predložili da Europska unija financira gradnju novoga plinovoda od LNG terminala na Krku do Bavarske. Premda Njemačka planira gradnju čak četiriju novih LNG terminala, jer sada nema ni jednoga, ta inicijativa ima smisla.

Izvan funkcije

S jedne strane, Hrvatska povećava kapacitet omišaljskog plutajućeg terminala sa sadašnjih 2,6 na 6,1 milijardu kubnih metara plina na godinu, što će biti dvostruko više od hrvatskih potreba pa će se ukapljivanjem plina na Krku za svoje potrebe moći poslužiti i susjedne zemlje.

S druge strane, Bavarska je smještena gotovo pa u srednjoj Europi, bliže sjevernom Jadranu nego Sjevernom moru, i s Krka će se do Bavarske lakše, brže i jeftinije cijevima moći dopremiti plin nego s Baltika. No Hrvatska pritom neće biti bez konkurencije jer i Italija uz svoja postojeća tri planira još tri nova LNG terminala. Pritom bi plinovod s Krka Slovačkoj bio i potrebniji nego Bavarskoj jer Slovačka danas gotovo potpuno ovisi o ruskom plinu koji joj cijevima stiže preko Ukrajine.

Odakle Europska unija danas uvozi prirodni plin?

“Ruska invazija na Ukrajinu i korištenje energije kao oružja (engl. weaponization) stavili su diversifikaciju opskrbnih pravaca energijom visoko na plan rada europskih zemalja”, piše portal Statista. “Premda je to dug i skup proces koji zahtijeva velika ulaganja u infrastrukturu (nove plinovode i LNG terminale), rezultati se već vide.”

Lavrov otkrio surovu istinu: Rusi i Amerikanci dotakli samo dno, čovječanstvu prijeti potpuni kolaps

Tako najviše plina u EU danas dotječe iz Norveške (9. listopada 261 milijun kubnih metara) i otprilike isto toliko preko uvoznih LNG terminala (8. listopada 236 milijuna m3). Po 80 milijuna m3 pristiglo je iz Alžira i iz Rusije, a upola toliko, po 38 milijuna m3 iz Azerbajdžana i neto iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Ruski plinovodi Sjeverni tok po dnu Baltika i Yamal kroz Poljsku izvan su funkcije pa ruski prirodni plin cjevovodima u Europsku uniju pristiže najviše preko Turske, plinovodom Turski tok (9. listopada 43 milijuna m3), i kroz Ukrajinu istoga dana 27 milijuna kubnih metara, podaci su instituta Bruegel.

Smanjenje potrošnje

Još u prvom kvartalu prošle godine Rusija je s udjelom od 38,8 posto ukupnog uvoza bila najveći opskrbljivač EU-a prirodnim plinom, nešto malo ispred norveških 38,1 posto (prema Eurostatu). U prvom tromjesečju ove godine slika se drastično promijenila: udjel Rusije pao je za 21 postotni bod, a udjeli Norveške, Alžira i UK-a znatno su se povećali. Slično se dogodilo i s uvozom ukapljenog plina brodovima.

Na početku 2022. EU je uvozio najviše LNG-a iz Sjedinjenih Država, gotovo polovicu, točnije 48,6 posto, a iz Rusije 18,1 posto. U prvom kvartalu ove godine ruski se udjel smanjio na 13,1 posto, američki na 40,6 posto, a između osam i dva postotka porastao je uvoz iz Norveške, Katra i Alžira.

Zahvaljujući tomu što je porast uvoza plina cjevovodima iz Norveške, Alžira, Velike Britanije, Azerbajdžana i ostalih (plus 21 posto) u cijelosti nadomjestio pad uvoza iz Rusije (minus 21 posto), te zahvaljujući golemom povećanju uvoza ukapljenog plina iz Amerike (s minimuma od oko 830 milijuna kubika u siječnju 2021. na maksimum od šest i pol milijardi kubika u travnju ove godine), a i smanjenju potrošnje od oko 12 posto u 2022., podzemna skladišta plina u Europskoj uniji uoči nadolazeće ogrjevne sezone više su nego zadovoljavajuće popunjena, gotovo do ruba kapaciteta, pa tako i hrvatsko.

Hrvatsko podzemno skladište prirodnoga plina Okoli sa svojih pet teravatsati (TWh) kapaciteta u europskim je razmjerima patuljak. Njemačka može uskladištiti 254 teravatsati, Italija 196, Nizozemska 142, Francuska 134… Čak i Austrija ima podzemna skladišta plina gotovo 20 puta veća nego što je Okoli i ona su puna 96 posto. S 90 posto popunjenosti podzemna skladišta prirodnog plina Europske unije mogu čuvati 1024 TWh, pa čak i bez dotoka ruskoga plina i uz najhladniju zamislivu zimu do travnja iduće godine količina energije koju pohranjuju ne bi trebala pasti ispod razine od 20 posto. Odatle i naslov Bruegelove analize “Europska unija spremna je za zimsku plinsku sezonu 2023.-2024.”

Osjetno skuplji

Kompozicija opskrbe plinom iz vlastite proizvodnje i po zemljama podrijetla plina znatno se razlikuje od države do države članice Europske unije. Slovačka je tako od siječnja do lipnja ove godine potrošila najviše ruskog plina dopremljenog preko Ukrajine, čak 88 posto. U austrijskoj potrošnji udio tog plina bio je 46 posto, a u slovenskoj 30 posto.

Portugal, pak, 87 posto plina dobiva iz LNG-a koji ne potječe iz Rusije. Baltičke države i Finska potpuno, sto posto, ovise o ne-ruskom ukapljenom plinu. Danska, Njemačka, Češka, Belgija, Luksemburg… opskrbljuju se plinom većinom plinovodima iz Norveške. A kako stoji s Hrvatskom? Da nema instituta Bruegel, teško da bismo to mogli znati tako precizno.

Hrvatska je u prvoj polovici ove godine 62 posto plina osigurala u obliku uvoznog ukapljenog plina preko omišaljskog terminala. Iz vlastite proizvodnje zadovoljila je tek 29 posto potreba, a između tri i jedan posto opskrbe osigurala je iz Rusije preko Ukrajine, iz Norveške, sjeverne Afrike, Azerbajdžana i europskih viškova. Budući da joj se vlastita proizvodnja plina smanjuje velikom brzinom, Hrvatska je na najboljem putu da se u ovisnosti o uvozu ukapljenog plina pridruži Finskoj, Latviji, Estoniji, Litvi i Portugalu, plina koji je, dakako, osjetno skuplji od onoga “iz cijevi”.

A europsku burzovnu cijenu plina, koja se danas gotovo snizila na razinu od prije dvije godine, iz vremena koje je prethodilo ruskoj agresiji na Ukrajinu, mogao bi sljedećih tjedana povisiti rat u pojasu Gaze pa bi uvozni plin naglo mogao poskupjeti i Hrvatima.

Naime, odmah po izbijanju sukoba međunarodnoj naftnoj kompaniji Chevron izraelske su vlasti naredile da privremeno zaustavi proizvodnju plina na plinskom polju Tamar 25 kilometara sjeverozapadno od Gaze, kao i transport plina Istočno-mediteranskim plinovodom koji se proteže od grada Aškelona na 13 kilometara sjeverno od Gaze do egipatskog grada Arisha na sjevernom dijelu Sinaja.

Tamar godišnje daje 10,2 milijarde kubnih metara plina, između ostaloga i za proizvodnju struje u Izraelu, što znači da će izraelske termoelektrane, kojima je prirodni plin izvor energije za 70 posto proizvodnje, sada morati uvoziti prirodni plin, čime će povećati potražnju za plinom, pa vjerojatno i njegovu cijenu na Mediteranu. Izrael je to morao učiniti jer je plinsko polje Tamar na dometu Hamasovih raketa i ne bi bilo prvi put da ga Hamas pokuša uništiti.

Egipatska ponuda

“Posljedice aktualne situacije na domaće, regionalno i međunarodno tržište plina naposljetku će ovisiti o tome koliko će ona potrajati”, pišu analitičari jednoga od vodećih europskih think-tankova Bruegela.

“Potraje li dulje, zatvaranje Tamara i Istočno-mediteranskog plinovoda neće smanjiti samo opskrbu Izraela nego i njegov izvoz u Egipat. To će potkopati mogućnosti Egipta ne samo da zadovolji vlastitu poraslu potrošnju nego i njegov izvoz ukapljenog plina u Tursku i nekoliko država Europske unije. Izgledi za izostanak čak i relativno male egipatske ponude na stiješnjenom globalnom tržištu LNG-a na početku zime već stvaraju pritisak na cijene diljem Europe i Azije.”

Po svemu sudeći, s podzemnim skladištem Okoli napunjenim 96 posto hrvatski građani ne bi trebali strahovati da će se ove zime smrzavati, a ni poduzetnici da će ostati bez potrebnih količina prirodnog plina. No ratna zbivanja na Levantu već su zaoštrila odnos potražnje i ponude prirodnoga plina i vrlo vjerojatno će mu povisiti cijenu, osim ako se Amerikanci ne pobrinu da do toga ne dođe.

Globalni kaos može početi: Stvari su jednostavno otišle predaleko

“Tržišni izgledi za nadolazeću zimsku sezonu u Europskoj uniji čine se pozitivnima. Koraci poduzeti za diversifikaciju uvoza plina, povećanje kapaciteta za uplinjavanje LNG-a i iskorištavanje obnovljive energije dovode Europsku uniju za savladavanje šokova na plinskom tržištu u puno bolju poziciju nego 2021. i prošle godine”, zaključuju analitičari instituta Bruegel.

“Međutim, ključnim ostaje održavanje sadašnjeg smanjivanja potražnje za plinom. Vlade trebaju ostati spremne reagirati ako se trendovi u potrošnji preokrenu, a politike koje povećavaju potražnju za plinom, poput subvencija potrošačima, trebaju izbjegavati.”

Hrvatska vlada zasad ovo upozorenje energetskih stručnjaka ne sluša.