fbpx
Foto: Cropix/Pixabay

‘OVO NEĆETE PROČITATI U HRVATSKIM MEDIJIMA!’ Naš profesor upozorava, iznio nepopularan stav o Rusiji i nafti: ‘Ukrajinski rat nije naš, iskustvo iz Domovinskog dovoljna je pouka’

Autor: Ivor Kruljac

Uz zamolbu svojim pratiteljima da podijele status, profesor ekonomije i bivši saborski zastupnik Ivan Lovrinović na Facebooku je pojasnio zašto i Vlada, a ne samo pandemija i geopolitike okolnosti, snosi krivnju za inflaciju.

“Kada točimo gorivo trebamo znati da njegova cijena nije rezultat odnosa ponude i potražnje već geopolitičkih odnosa s proizvođačima nafte i plina. U tom smislu Rusija je treći najveći proizvođač nafte poslije SAD i Saudijske Arabije, ali je prva po obujmu izvoza u svijet. U isto vrijeme je najveći proizvođač prirodnog plina. Oko 60% ruske nafte kupuju članice OECD-a, a tamo su najrazvijenije, mahom zapadne zemlje. Što se tiče članica EU one oko jednu trećinu plina uvoze iz Rusije. U ovih par podataka vidljiva je velika ovisnost mnogih zemalja o ruskim energentima”, započeo je svoje izlaganje Lovrinović.

Podsjetio je i kako  je još 2009. godina objavljena knjiga “Gazprom – novo rusko oružje” (čiji su autori Valerij Panjuškin i Mihail Zigar), a na temelju te knjige Lovrinović je istaknuo kako je Gazprom država u državi. Pokrenuta u SSSR-u, jedna je od najvećih energetskih kompanija na svijetu te Rusiji omogućuje gradnju geoekonomske i geopolitičke moći, s više od 400 000 kilometara plinovodnih sustava.


Energenti su moderno oružje

Lovrinović je za energente u nastavku ustvrdio kako su uistinu moderno oružje te u hibridnom ratu presudno važna komponenta. Stoga ističe i da je vrlo jasno kako promjena njihovih cijena i proizvodnje može pogoditi druge države te kako je naglasio, i unije.

“Ovdje je zanimljivo reći da su problemi s naftom, a posebno plinom nastali kao posljedica stava Zapada prema rusko-ukrajinskom ratu u kojem su stale na stranu Ukrajine. Činjenica jest da je Rusija izvršila agresiju, ali rijetko ili nikako se ne razmatra činjenica da jedna vojna super sila poput Rusije neće dopustiti da joj na vratima bude članica NATO pakta i da želi imati neku vrstu tampon zone. Tako bi se ponašale i druge super sile u sličnoj situaciji. No, ovakvo promatranje stvari ne postoji u mainstream medijima kako u Hrvatskoj tako i u EU. Da je Ukrajina ostala neovisna i svoja onda svega ovoga vjerojatno ne bi bilo. No, o tome će i ukrajinski narod ubrzo i sve češće postavljati pitanja posebno svome predsjedniku” kritizirao je Lovrinović pristup EU prema sukobu na istoku Europe. Dodao je i kako ljudi sve više shvaćaju da se ne radi ovdje o rusko-ukrajinskom ratu, već ratu Rusije i Zapada u kojemu je Zapad investitor, a Ukrajinci izvođači na svome teritoriju.

“Razaranja i brojne ljudske žrtve su ogromni i u takvom ambijentu gdje rade emocije i subjektivnost, te medijsko formatiranje stavova i mišljenja teško je očekivati drugačije promišljanje ovoga problema. Prisjetimo se da je ukrajinski predsjednik tražio zatvaranje neba iznad Ukrajine a NATO je to odbio jer bi to bio uvod u nuklearni rat. Time je odmah bilo jasno da se SAD ne želi uplesti u sukob izravno, već neizravno. EU je već u šest navrata donijela niz sankcija s ciljem ekonomskog uništenja Rusije. Time je EU zapravo potaknula rast cijena energenata koje joj Rusija nije prestala izvoziti jer su shvatili da je to dobra situacija za ogroman rast zarade i promocija upotrebe rublje u međunarodnim plaćanjima. Rusi svaki dan od izvoza energenata zarade milijardu dolara. Upravo je uvjetovanje plaćanja plina u rubljama onaj najopasniji potez koji je Rusija povukla prema Zapadu, odnosno dolaru i euru. A prije svega dolaru. No, rezultati tih sankcija su pogubni za one koji su ih pokrenuli, a prije svega za EU. Zapravo, uloga EU u rješavanju ovoga rata nije jasna jer EU ne može ništa riješiti. Niti je država, niti ima svoju jedinstvenu vojsku”, objasnio je Lovrinović pogreške Europske unije.

Povijesno najniže razine skladišta plina

Istaknuo je i kako će iz tih razloga nastradati EU gospodarstva i to u razmjerima za koje se zna da će biti ogromni, ali se neizmjerljivi.

“Bilo bi vrlo zanimljivo po kojoj cijeni Rusi prodaju svoje energente pojedinačno članicama EU. Je li cijena ista za Mađare, Talijane, Nijemce itd. Vjerojatno nije, a to ovisi o tome kako se tko postavio. S druge strane se zna da Kinezi dobivaju naftu koja je jeftinija oko 30$ u odnosu na tržišne cijene. Diskont za plin je također značajan. U tome je i važan dio objašnjenja zašto Kina još uvijek ima nisku inflaciju jer niže cijene energenata znače i nižu inflaciju, ali i povećavanje konkurentnosti kineskog izvoza u odnosu na izvoz EU-a” opisao je Lovrinović ekonomske utjecaje narušenog stanja s energentima. Dodao je i kako se Rusija, na slučaju plinske turbine proizvedene u Njemačkoj a servisirane u Kanadi, vježba za potpuno zatvaranje plina Europi.

Podzemna skladišta plina u članicama EU su na povijesno na najnižim razinama. Ako se zavrnu ventili, onda više nije nije samo problem inflacija već trenutni nastup ne recesije, već depresije za koju je riječ stagflacija blaga. Ako dođe do toga, doći će do sve većeg raskola unutar EU koji je već sada vidljiv, a monetarna unija i zajednička valuta – euro mogu potpuno propasti”, upozorio je Lovrinović na opasnosti ako Rusija zatvori plin u studenom.




Ovo nije naš rat

Zaključujući da su sankcije najviše naštetile pokretačima istih, Lovrinović je ustvrdio kako je Rublja jača nego prije rata, trgovinu su okrenuli najprije prema Kini, zatim Indiji i ostalim azijskim zemljama, a moguće stvaranje monetarne unije s tim zemljama bio bi najveći udarac Zapadnu, te najviše od svega, SAD-u koji se za svoju dominaciju ponajviše može zahvaliti dolaru.

“U svemu tome moramo gledati našu poziciju i interese. Ovo nije naš rat, a iskustvo iz našega Domovinskog rata kada smo bili prepušteni sami sebi dovoljna je pouka. Umjesto gledanja naših nacionalnih interesa pojedinci, a prije svega premijer su odlazili u Ukrajinu i odatle ‘lajali pred vratima Kremlja’. Uostalom; što to EU želi riješiti u rusko-ukrajinskom rat i koji su stvarni razlozi sankcija i time svjesnog pristanka na duboku krizu koja je tek počela? Je li famozna sintagma „narušavanja europskih vrijednosti“? Ili, empatija prema ukrajinskom narodu? Ili namjera da se Rusiju iscrpi pa potom, prebogatu resursima, podijeli? Je li to sve skupa interes i naroda svih članica EU ili samo upravljačkih struktura za svoje interese? Nažalost, očito je da umjesto završetka rata prevladava namjera njegovog trajanja na neodređeno vrijeme. Ukrajinski narod će najviše patiti zbog ovih geoekonomskih i geopolitičkih obračuna. Pitanje je imaju li snage da iz svoga dvorišta istjeraju sve one koji su im donijeli ovaj pakao”, pita se Lovrinović. Istaknuo je i kako je htio pronaći statističke podatke o međusobnoj trgovini Rusije i EU. Međutim, poručio je kako nijedna statistička agencija nakon početka rata ne prikazuje takve brojke. Lovrinović tvrdi kako je to zato što se trgovina s Rusijom nije zaustavila (inače bi već prestao svaki uvoz energenata iz Rusije, što nije slučaj), već se sve radi ispod stola bez da ljudi u EU nemaju pojma kako i u kojim razmjerima. Tu bi statistika, ističe, mogla samo smetati jer se njom mogu povezati stvari.




“Kao što rekoh – ovo nije naš rat. Hrvatska treba djelovati samo humanitarno i nastaviti trgovati i komunicirati sa svim drugim zemljama. Tada će inflacija biti znatno niža i nećemo se baviti tuđim ratovima koji ‘našoj’ Vladi putem poslušnih medija služe kao ogroman prostor za potiskivanje domaćih problema, korupcije i klijentelizma”, zaključio je Lovrinović.

Autor:Ivor Kruljac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.