OPORAVLJAMO SE OD KORONA RECESIJE, ALI TVRTKAMA NEDOSTAJE NOVCA: Stručnjaci otkrivaju za što je pravi trenutak!

Koronakriza je ostavila pravu pustoš u državnoj blagajni pa sve više ekonomista upozorava kako bi Hrvatska spas za državne financije trebala potražiti u privatizaciji ogromne imovine kojom država raspolaže, a ne u novim zaduživanjima.

Za to je sada, kažu, povoljan trenutak. Naime, i hrvatsko i svjetsko gospodarstvo oporavljaju se od korona udara koji ih je lani bacio na koljena, što znači i da ulagači traže nove „mete“ za plasiranje novca. Osim toga, Hrvatska se nalazi pred ulaskom u Schengen i eurozonu, što bi, u konačnici, trebalo povećati vrijednost državne imovine i državi donijeti veće prihode od privatizacije nego što je ranije bio slučaj. U cijeloj priči valja podsjetiti i da se Hrvatska, u sklopu paketa priprema za uvođenje eura, obvezala na ubrzanje privatizacije, a to se pitanje već godinama provlači i kroz izvješća Europske komisije o Hrvatskoj.

Imamo ogroman proračunski manjak i prezaduženu državu

Hrvatska je, prema podacima Eurostata, u prošloj godini imala ukupan proračunski manjak od oko 27,5 milijardi kuna, ili 7,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Radi se o proračunskom deficitu koji je otprilike dva i pol puta veći od onog kojeg dopuštaju kriteriji iz Maastrichta koji su uvjet za uvođenje eura.

Takav minus u državnoj blagajni u prošloj godini posljedica je prije svega koronakrize, odnosno mjera koje je država poduzimala za spas gospodarstva i radnih mjesta. Hrvatska po tome nije jedinstven slučaj u EU, budući da su sve članice nastojale pomoći svojim ekonomijama da održe glavu iznad vode. Ovdje, međutim, valja upozoriti da je najveći dio drugih članica EU i znatno razvijeniji od Hrvatske. Drugim riječima, mogu si dopustiti stvari koje Hrvatska ne može.
Rezultat proračunskih manjkova iz prošle i ranijih godina je ogroman javni dug, kojim krpamo proračunske rupe. Javni je dug lani znatno porastao, a njime je financiran velik minus u proračunu.

Podaci eurostatističara pokazuju da je javni dug u Hrvatskoj u prošloj godini skočio s 292,9 milijardi kuna, koliko je iznosio u pretkriznoj 2019. godini, na oko 329,7 milijardi kuna u 2020. godini. Ili, u relativnim iznosima, porastao je sa 72,8 posto BDP-a u 2019. na 88,7 posto BDP-a u 2020. godini. Razina javnoga duga u Hrvatskoj sada je ne samo znatno iznad kriterija za uvođenje eura, po kojima javni dug ne bi smio prelaziti 60 posto BDP-a, nego je i teško održiva. Uz to, predstavljat će veliku kočnicu gospodarskom rastu u godinama pred nama te će opterećivati buduće generacije.

Naravno, Hrvatska po zaduženosti države nije u vrhu EU, budući da je nemali broj članica znatno zaduženiji od nas. Tako je javni dug u Grčkoj, primjerice, lani dosegao 205,6 posto BDP-a te zemlje, u Italiji je 155,8 posto BDP-a, u Španjolskoj 120 posto BDP-a, dok je u Francuskoj dosegao 115,7 posto BDP-a, a u Belgiji 114,1 posto BDP-a. Međutim, Hrvatska teško da se može uspoređivati s bilo kojom od tih zemalja, kako po stupnju razvoja, tako i po veličini gospodarstva. Države s kojima se obično uspoređujemo su tranzicijske članice EU, a među njima smo, nažalost, prošle godine, kako pokazuju podaci Eurostata, imali najvišu razinu javnoga duga.

Po pokazatelju zaduženosti države, u prošloj nam je godini bila najbliža Slovenija, s udjelom javnoga duga u BDP-u od 80,8 posto, pri čemu valja voditi računa da je „dežela“ najrazvijenija među novim članicama Unije i znatno razvijenija od Hrvatske, kao i da je još od 2007. godine članica eurozone. S druge strane, Bugarska, zemlja koja je kao i Hrvatska krenula u proces uvođenja eura, prošlu je godinu zaključila s udjelom javnog duga u BDP-u od samo 25 posto, što je čini jednom od najmanje zaduženih članica Unije. I Bugarska je tijekom koronakrize povećala proračunski deficit i zaduženost, ali i dalje po tome ima znatno povoljniju poziciju od Hrvatske.

Hrvatskim tvrtkama, posebno državnim, potreban je svjež kapital

Oporavak u koji smo zakoračili u ovoj godini, posebno od drugog kvartala, povoljno se odražava i na državne financije. Tim više što bi gospodarski rast, ponajprije zahvaljujući odličnoj turističkoj sezoni, trebao biti i veći nego što se prije očekivalo, pa u Vladi očekuju, kako pokazuje Program konvergencije kojeg su Banski dvori poslali u Bruxelles, da će se proračunski manjak već u ovoj godini srezati na 3,8 posto BDP-a, a da će javni dug pasti na 86,6 posto BDP-a. Prema tim prognozama, proračunski manjak u sljedećoj godini trebao bi se srezati na 2,6 posto BDP-a, a javni dug pasti na 82,5 posto BDP-a. No, te su promjene uglavnom posljedica očekivanog ubrzanja gospodarskog rasta, a puno manje stvarnih promjena u hrvatskom gospodarstvu. Dio ekonomista stoga smatra da bi država trebala ubrzati privatizaciju i tako smanjiti ovisnost državne blagajne o stranoj financijskoj injekciji, odnosno o zaduživanju.

„Hrvatska bi ubrzanjem privatizacije znatno mogla smanjiti proračunski deficit i javni dug, ali, što je možda i važnije, poslati i jasnu poruku da se država namjerava povući iz gospodarstva tamo gdje nije potrebna. Mislim tu ponajprije na prodaju državnog udjela u Podravci i hotelskim tvrtkama, ali i u Ini. Tu je i HEP, kao i mogućnost početka privatizacije HEP-a, HAC-a i Hrvatske pošte, što se već spominjalo, ali na čemu nije ništa napravljeno. Neke su analize pokazale da država u velikim kompanijama raspolaže kapitalom vrijednim oko 35 milijardi eura. To je sada uglavnom mrtav kapital. Kada bi krenula u privatizaciju tih tvrtki, mogla bi dobiti barem pet do šest milijardi eura, a uz to bi potakla razvoj financijskog tržišta i osigurala bolje upravljanje tim tvrtkama“, objašnjava za dnevno.hr ekonomski analitičar Damir Novotny.

Dodaje kako su slične poteze davno povukle druge države u okruženju, poput Austrije i Slovenije. Osim što su tako smanjile proračunski deficit i javni dug, omogućile su privatiziranim tvrtkama da se razviju i prošire na okolna tržišta pa je danas, primjerice, austrijska pošta veliki igrač na okolnim tržištima, uključujući i hrvatsko.
S druge strane, primjerice, HEP ima šansu zakoračiti na tržišta Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Albanije i Sjeverne Makedonije, ali teško to može napraviti kao državna tvrtka, kaže Novotny. Podsjeća i da domaći mirovinski fondovi već dugo pokazuju interes za ulaganjima u HAC.

„Velike hrvatske tvrtke trebaju privatni kapital, on im treba ne samo zbog svježeg novca za daljnji razvoj, nego i zbog kvalitetnijeg upravljanja njima. Taj novac uglavnom ima strani kapital. Infrastrukturu nitko neće odnijeti iz Hrvatske. Štoviše, Hrvatska bi od toga mogla imati koristi ako pametno odigra“, napominje Novotny.

U Hrvatskoj su i juhe, Vegeta i Čokolino proizvodi od posebnog državnog interesa

Slične poruke stižu i od konzultanta Andreja Grubišića. Država bi, kaže, trebala privatizirati sve što ima konkurenciju u privatnom sektoru, pri čemu posebno spominje Podravku, ACI i HPB.
„Što će državi hoteli? Što će joj Podravka? To je isto kao da država pokrene trovački lanca i njime konkurira Plodinama ili nekom drugom lancu trgovina. Otkad su to juhe, Čokolino ili Vegeta proizvodi od staleškog državnog interesa?!“, poručuje za dnevno.hr Grubišić.

Dodaje kako se kod privatizacije ne radi samo o punjenju prazne državne blagajne svježim novcem, nego i o kvalitetnijem upravljanju tim tvrtkama, kao i o jasnoj poruci koja bi se time poslala.
„Privatizacija bi bila jasna poruka da je država protiv crony kapitalizma i da se zalaže za micanje politike iz gospodarstva. Hrvatska je siromašna upravo zbog takve uloge kakvu država ima u ekonomskom životu. Uloga države u ekonomskom životu Irske i Švicarske je kudikamo manja, a te su države bogate i uspješne“, zaključuje Grubišić.

Valja, međutim, upozoriti da je uloga države u svim gospodarstvima u koronakrizi znatno narasla. Štoviše, u dijelu tranzicijskih zemalja već je godinama na dijelu jačanje države u ekonomskom životu. Ipak, Hrvatska je u proces jačanja uloge države u ekonomiji u korona uvjetima ušla s ionako već velikim značajem države u ekonomskom životu. Ne čudi stoga što dio ekonomista u oporavku od korona recesije i pripremama za uvođenje eura vidi priliku za okretanje trendova i postavljanje novih temelja za brži i kvalitetniji gospodarski rast. Dio te priče bilo bi i ubrzanje već godinama zastale privatizacije.