OPG-ovac Mario otkrio nam što se stvarno događa na Dolcu: ‘Tako je već deset godina’

Svega desetak dana dijeli nas od početka lipnja, no temperatura od desetak stupnjeva i kiša obilježili su ovaj petak. Vrijeme nije poštedjelo ni trgovce i proizvođače na Dolcu kojih ima osjetno manje nego sunčanim danima. Štandovi s cvijećem su prepolovljeni, a samo najhrabriji su poslagali proizvode na klupe.

Jednako prazni su i štandovi s voćem i povrćem, a kupci se mogu izbrojati na prste, čak nema ni turista koji redovito posjećuju najpopularniju zagrebačku tržnicu. Ipak, na jednom štandu u kutu tržnice formirala se kolona i svi smireno čekaju na svoj red za kupnju. Usprkos kišom jutru i činjenici da je tek nešto nakon osam sati, OPG Miklečić radi punom parom.

“Mario, ima li zelja? Kakve su jagode? Dajte mi odmah dvije mjerice da ne dolazim dva puta”, vodi se rasprava između kupca i vlasnika OPG-a Miklečić kojeg vjerni kupci oslovljavaju imenom.

Gužva kod Miklečića

Važe se, pakira, računa, ispituje kad na plac dolazi novo voće i povrće, a sve to s nevjerojatnom brzinom i smirenošću. Na pitanje koja je tajna ovako dobrog odaziva na njegovom štandu, Mario odgovara kako su recept kvalitetni proizvodi i redoviti dolazak na tržnicu jer se tako stječu stalni kupci.

“Svjesni smo da su tržnice skuplje nego trgovački centri, ali ima kupaca koji nas cijene i prepoznaju kvalitetu pa dolaze čak i po ovako lošem vremenu. Iako neki od njih imaju tržnice koje su im u kvartu, zbog naših proizvoda dolaze na Dolac. Mi smo tu svaki dan osim nedjelje jer ljudi očekuju da dođemo”, rekao je vlasnik OPG-a te spomenuo kupce koji u sezoni jabuka do Dolca potegnu čak iz Samobora.

S obzirom na to da se cijela proizvodnja s 90 plastenika i dodatnim vanjskim kapacitetima odvija u Lukovu u okolici Vrbovca, Mario se već godinama budi u 5 sati da bi s radom na tržnici Dolac započeo prije nego sat otkuca 7. Do 13 sati najčešće se proda sve što je sa sobom donio te kreće natrag put Lukova. Na tržnicu dolazi svakim danom osim nedjelje ili velikih apokaliptičnih prognoza, a jedini izazovni period je usred ljeta kad je Zagreb prazan pa je teško prilagoditi prodaju.

Može se lijepo živjeti od ovog posla

“Teško je baviti se poljoprivredom, no da se od toga lijepo živjeti. Naravno, treba raditi. Zadovoljni smo količinom posla, nije kao prije 10 godina, ali treba uzeti u obzir da su se promijenile navike kupaca”, kaže Mario čija se obitelj poljoprivredom bavi više od 30 godina te je ovo treća generacija Miklečića koja vrijedno obrađuje zemlju. On je posao naslijedio od svoga oca, a posebno je ponosan što je i njegov sin završio poljoprivrednu školu te se želi nastaviti baviti ovim zanimanjem.

Miklečići se bave sezonskim uzgojem povrća i voća te su trenutno u prodaji na Dolcu jagode, mlado zelje, kelj, mladi luk i salata. Za mjesec dana na njihovom će se štandu moći kupiti čak 12 vrsti cherry rajčica, raznih boja i oblika, uz naravno standardne rajčice. Dodaje kako se manji dio prodaje odvija na samom OPG-u, no najčešće to bude vikendom kad onuda prolaze vikendaši pa usputno napune frižider. Mario objašnjava kako žive na selu gdje ljudi imaju vrtove, susjedi uglavnom uzgajaju za vlastite potrebe pa se većina prodaje odvija na Dolcu.

“Domaći proizvod može se jako lako prepoznati. Primjerice kod svježe ubranih jagoda može se vidjeti da je peteljka svjetlo zelena, a sama jagoda svjetlo crvena. Kod starijih i uvoznih jagoda, jagoda i peteljka poprime tamniju boju”, tvrdi vlasnik OPG-a.

Niti jedan novi proizvođač u 10 godina

Upitali smo ga kako komentira “izumiranje tržnica” i sve manji broj proizvođača koji na njih dolaze. Iako nije htio pretjerano komentirati odnose između proizvođača i preprodavača, kaže kako je evidentno da ima značajno manje ljudi s “one” strane klupe nego ranije. Njegovi su kupci uglavnom starije životne dobi, a preostaje mu smisliti kako da privuče mlađe generacije pa kroz šalu dodaje kako će uvesti dostavu Woltom i Boltom da ne moraju nigdje ići.

“U zadnjih deset godina na Dolcu se nije pojavio nitko od novih, mlađih proizvođača. Ovi stariji izumiru ili su jednostavno ostarjeli i ne mogu više raditi, svake godine barem deset klupa ostaje prazno i nitko na njih ne dolazi”, rekao je vlasnik OPG-a.

U duhu kiše i lošeg vremena nadomak ljeta, Mario kaže kako vremenski uvjeti značajno utječu na proizvodnju. Prisjetio se situacije od prije dvije godine kad su jako nevrijeme i tuča uništili 20 plastenika koje su morali renovirati, ali i voćki koje su presađivali jer ih je vjetar polomio. Ističe da su rijetke situacije s idealnim uvjetima te da ih svake godine nešto “okrzne”.