Od njih su Europljani počeli bježati, ali ne i Plenković: Upravo smo lupili pečat na novi ugovor

Prije kojih mjesec dana, na marginama summita 20 najbogatijih država svijeta u Delhiju, na sastanku zatvorenom za javnost, talijanska premijerka Giorgia Meloni kineskom premijeru Liju Qiangu “dala je naslutiti” da će se Italija povući iz sporazuma s Kinom o sudjelovanju u golemom kineskom globalnom projektu Pojas i put, izvijestile su prve talijanske dnevne novine Corriere della Sera, a kao prvorazrednu senzaciju prenijele sve vodeće svjetske novinske agencije i mediji. Riječ je o sporazumu koji su Kina i Italija 2019. sklopile na pet godina pa bi u ožujku iduće godine trebao biti obnovljen.

Iz kineskog megaprojekta Pojas i put, koji je u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi uspostavljen u “formatu” Inicijative 16 + 1 pa mu se pridružila i Grčka, još u ožujku 2021. povukla se Litva, a u kolovozu 2022. izašle su Estonija i Latvija. U siječnju ove godine češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky rekao je kako Češka “više nije aktivni član Inicijative”, a i sama Inicijativa “postala je disfunkcionalna”.

Da bi sve bilo u istom tonu, superstar ekonomije današnjice Carmen Reinhard, trenutno profesorica na Harvardu, a prije toga glavna ekonomistica Svjetske banke, 28. rujna u Nacionalnoj banci Austrije održala je predavanje pod naslovom “Kinesko prekomorsko financiranje: Od uzleta do propasti”.

Hrvatska također sudjeluje u Inicijativi 17 + 1 utemeljenoj 2012. u Varšavi, sada svedenoj na 14 + 1 država sudionica, štoviše, 2019. godine bila je domaćin njezina susreta na vrhu u Dubrovniku. No, nakon što su Amerikanci spriječili da kineska kompanija na međunarodnom javnom natječaju osvoji koncesiju na novo kontejnersko pristanište u Rijeci, činilo se da je gradnja Pelješkoga mosta posljednji veliki kineski posao u Hrvatskoj na Putu i pojasu, zvanom još i Novi put svile.

Ipak, ovih dana ista kineska državna kompanija koja je sagradila most, China Road and Bridge Company, dobila je ugovor vrijedan 74,6 milijuna eura za probijanje tunela Kozjak i gradnju spoja Splita i autoceste A1 kroz taj tunel. Potpisivanje ugovora bilo je sve samo ne rutinsko: da bi “istaknuo značaj poslovne suradnje i povjerenja” Hrvatskih autocesta i kineske građevinske kompanije, a time i Hrvatske i Kine, u Split je dojurio i hrvatski premijer Andrej Plenković.

Znači li to da Hrvatska ostaje privržena Inicijativi 14 + 1 dok se druge države u njezinu okruženju od Kine i njezina Pojasa i puta diplomatski i ekonomski ograđuju? Ili će se i Hrvatska pridružiti baltičkim državama i Italiji u njihovu odlučnom prosvjedu protiv kineskih prijetnji Tajvanu, ili Češkoj u njezinoj osudi kineske prešutne podrške Rusiji u agresiji na Ukrajinu? Ne bi li se i Hrvatska trebala demonstrativno povući s kontaminiranog Novog puta svile?

Jasan stav

Da je talijansko prihvaćanje Pojasa i puta ili novog kineskog Puta svile bila “velika pogreška”, u intervjuu tajvanskoj novinskoj agenciji Cna Giorgia Meloni rekla je još kao kandidatkinja za premijerku u rujnu 2022. “Budem li sutra morala potpisati produljenje tog ugovora, ne vjerujem da će postojati politički uvjeti za to”, rekla je Meloni “oštro osuđujući” kinesko slamanje hongkonških aktivista, diskriminaciju Ujgura i drugih manjina, dvosmislen stav o ruskoj invaziji na Ukrajinu i opetovano pokazivanje sile protiv Tajvana. Nakon Melonina intervjua kinesko veleposlanstvo u Rimu “izrazilo je snažno nezadovoljstvo i protivljenje” podsjećajući “da je Tajvan neotuđivi dio Kine”.

“Što je točno mehanizam 17 + 1, nije lako definirati. Kina nikada nije jasno artikulirala njegovu svrhu, preferirajući labave koncepte koje je lako promovirati”, piše portal xxx (autorica Andreea Brinza, veljača 2021.) pod naslovom “Kako je kineski 17 + 1 postao zombi mehanizam”. “Za Amerikance, 17 + 1 je kinesko oruđe za stvaranje sfere utjecaja u Europi, za Europsku uniju krajnji cilj tog mehanizma je podjela Unije.” (Ovo posljednje stoga što je Kina u “formatu” 17 + 1 okupila i članice EU-a i države koje to još nisu postale.) “Za srednju i istočnu Europu mehanizam je samo godišnji susret na vrhu koji se razbacuje svežnjevima neispunjenih obećanja i neostvarenih projekata…”

Primjerice, tema dubrovačkog summita 2019. bila je “Izgradnja mosta otvorenosti, inovacija i partnerstva”, a prethodnog 2018. u Sofiji “Produbljivanje otvorene i pragmatične kooperacije radi zajedničkog poticanja dijeljenog prosperiteta i razvitka”.

No, u ožujku 2021. litavski je parlament odlučio da se Litva povlači s kineskog Novog puta svile jer on Litvi “nije donio gotovo nikakve koristi”. Nekako u isto vrijeme Litva je trgovinsko predstavništvo otvorila na Tajvanu. Estonski ministar vanjskih poslova u televizijskom intervjuu ovako je objasnio zašto Estonija i Latvija napuštaju kinesku Inicijativu 16 + 1: “Mi preferiramo suradnju u Europskoj uniji. A prisutan je svakako i element da Kina nije jasno osudila Rusku Federaciju zbog njezina rata protiv Ukrajine.”

Stiže novi svjetski poredak, iza svega je Putin: ‘Rusija sada ratuje za cijeli svijet’

No odluku o istupanju iz Novog puta svile Italija neće donijeti s jednakom lakoćom kao baltičke države. Italiji je Kina važan i krupan ekonomski partner, u Italiji živi najveća europska zajednica Kineza, a talijanske su luke neke od najvažnijih krajnjih točaka pomorskog dijela Puta i pojasa pa premijerka Meloni opravdano strahuje od kineske osvete. Kako bi ta osveta mogla izgledati, već se pokazalo kada je komunistički imperij uzvratio udarac Litvi.

Nakon litavskog povezivanja s Tajvanom i istupanja iz formata 16 + 1 Kina je uvela prešutni embargo na uvoz litavskih proizvoda, ali ne samo njih, nego i svih francuskih, njemačkih i švedskih proizvoda koji su sadržavali litavske komponente. Rezervni dijelovi za njemačke automobile zaustavljeni su u kineskim lukama jer su djelomično bili izrađeni u Litvi. Kina je navodno zaprijetila međunarodnim korporacijama da neće moći dobiti pristup golemom kineskom tržištu ako ne prekinu poslovanje s Litvom.

Kad je predsjednik češkog Senata u kolovozu 2020. posjetio Tajvan, Kina je suspendirala ugovor o uvozu čeških klavira Petrof vrijedan 23,8 milijuna američkih dolara… S druge strane, od potpisivanja mnoštva različitih sporazuma s Kinom Italija nije imala gotovo nikakve ekonomske koristi, dok je Kina višestruko profitirala.

Veliki gubici

Prema podacima s portala Vijeća za međunarodne odnose (cfr.org) iz kolovoza ove godine, otkako se, kao jedina zemlja skupine najbogatijih država svijeta G7 Italija uključila u Novi put svile, njezin izvoz u Kinu s 14,5 milijardi eura godišnje porastao je na 18,5 milijardi, dok joj je uvoz kineske robe s 33,5 milijardi skočio na čak 50,9 milijardi eura. Istovremeno su se kineska izravna inozemna ulaganja sa 650 milijuna dolara u 2019. spustila na samo 33 milijuna 2021.

“Talijansko iskustvo pokazuje kako priključivanje Pojasu i putu nekoj državi ne donosi nužno i poseban status u Kini niti jamči više kineske trgovine i investicija nego što bi ih bilo bez Pojasa i puta”, zaključuje neovisni neprofitni njujorški think-tank CFR. No za države srednje, istočne i jugoistočne Europe koje (još) nisu članice Europske unije to možda i nije točno.

“Nekoliko država zapadnog Balkana desetljećima je čekalo da se Europska unija ozbiljno posveti njihovu pristupanju i investicijama. No prijeko potrebni infrastrukturni projekti nisu mogli čekati beskonačno, a s očitom nezainteresiranošću Bruxellesa, kao glavni izvor financiranja projekata u regiji pojavio se Peking”, piše londonski think-tank Emerging Europe (Devin Haas 10. svibnja 2023.)

“Očigledne su prednosti poslovanja s Kinom. Europska investicijska banka (EIB) zahtijeva more dokumentacije i dokaz o ekonomskoj isplativosti projekta. Kina radosno surađuje s balkanskim političarima spremnima za najavljivanje projekata uoči izbora, čak i ako se oni ne pokažu profitabilnima. Peking ne objavljuje uvjete svojih ulaganja i dogovori se sklapaju izravno među vladama.” Crnogorska autocesta Bar – Boljari školski je primjer.

Projekt nije zadovoljio na brojnim studijama ekonomičnosti pa ipak je tadašnji predsjednik Milo Đukanović uzeo gotovo milijardu dolara kredita od kineske Export-Import banke i sklopio ugovor o gradnji autoceste s China Road and Bridge Corporation (koja je sagradila Pelješki most, a sada će i tunel kroz Kozjak i pristupne ceste). To je bilo dovoljno za samo 41 kilometar autoceste i dovelo je Crnu Goru na rub bankrota, a kineska praksa financiranja investicija na zapadu dobila je epitet predatorske.

No 2021. dvije američke i jedna francuska banka restrukturirale su taj dug, a i Exim bank of China spustila je kamatu s dva na 0,88 posto. Ohrabrena, Crna Gora je u ožujku ove godine sklopila partnerski ugovor s kineskom Grupom Shandong za 16 kilometara autoceste koja će povezati Budvu i Tivat, no ovoga puta novac će za nju većim dijelom osigurati Europska banka za restrukturiranje i razvoj (EBRD). Može se reći da se aranžman s Kinom Crnoj Gori isplatio.

‘To će biti potpuna i krajnja propast Kine!’ Lukavost Amerikanaca nema konkurenciju: ‘Sve vodi tome da će napraviti fatalnu grešku’

Jačanje utjecaja

Dobro će najvjerojatnije proći i Srbija s novom brzom prugom od Beograda prema Budimpešti. Ta je pruga dio najvažnije i najveće investicije Novoga puta svile u sklopu Inicijative 17 + 1, željezničkog transportnog koridora od golemog tranzitnog kontejnerskog terminala u grčkom Pireju do mađarskoga glavnog grada, zapravo jednog od glavnih središta srednje Europe.

Isti taj koncept – s koncesijom na novo riječko Zagrebačko kontejnersko pristanište u Rijeci i na novu nizinsku prugu Rijeka – Karlovac, Kina je namjeravala i pokušavala ponoviti i kroz Hrvatsku kao najkraći logistički pravac od Sueskog kanala do srednje Europe, ali Amerikanci su rekli “ne”, a Europska unija poslušala.

Najnoviji udarac kineskom Novom putu svile dolazi iz akademskog svijeta: proslavljena autorica (s Kennethom Rogoffom) senzacionalnog ekonomskog bestselera “Ovaj put je drukčije: Osam stoljeća financijske gluposti” Carmen Reinhart s koautorima Sebastianom Hornom sa Sveučilišta u Muenchenu i Christophom Trebeschem iz Instituta Kiel otkrila je da gotovo polovicu od svojih oko pet tisuća kredita koje je dala sto pedeset i dvjema zemljama u razvoju Kina nije prijavila Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, nego ih je “sakrila” od međunarodnih analitičara i svjetske financijske “industrije”.

Taj “skriveni” dug predstavlja ozbiljan problem za analizu rizika od bankrota država koje su ga primile i određivanje prinosa njihovih državnih obveznica. Pogrešno prikazivanje inozemnog duga ima značajne posljedice na zemlje u razvoju koje su se snažno zaduživale kod Kine na početku dvijetisućitih godina.

Privatni investitori pritom ne mogu procijeniti koliko je kineska vlada u prednosti naplate duga pred njima, pišu Carmen Reinhart i suradnici. Dok ne bude objavljen i transkript, pretpostavljamo da je Reinhart na to upozorila Europljane u svojem predavanju prošlog mjeseca u Narodnoj banci Austrije, u suradnji s Bečkim institutom za međunarodnu ekonomiju (WIIW).

Zombi inicijativa

Naposljetku, kako bi se Hrvatska trebala postaviti prema burnim zbivanjima na kineskom Novom putu svile i oko njega, osobito drami među članicama Inicijative izvorno 16 + 1, a danas 14 + 1?
Za države članice Inicijative koje su ujedno i članice EU-a 14 + 1 je “zamrla”, “zombi inicijativa”, no za njezine članice na zapadnom Balkanu koje se (još) nisu pridružile EU-u ta je inicijativa itekako živa i u njima državna propaganda i javno mnijenje u korist Kine prevladavaju nad zapadnjačkom propagandom i ocrnjivanjem Novoga puta svile.

Primjerice, Emerging Europe tvrdi da je sve čvršći konsenzus među think-tankovima i akademskim istraživačima kako je tvrdnja o “kineskom financijskom zarobljavanju” zemalja u razvoju “običan mit” i kako je “stvarnost puno složenija”. Suprotno svim očekivanjima i najavama, Kina je u posljednja dva desetljeća otpisala 3,4 milijarde dolara svojih potraživanja i refinancirala još 15, a da nikomu nije zaplijenila kolaterale.

Za Hrvatsku bi vjerojatno najpametnije bilo da u Inicijativi 14 + 1, ako ona uopće nastavi djelovati, zadrži članstvo i unutar nje aktivno djeluje na što brže priključivanje država zapadnog Balkana Europskoj uniji, a tada će i Kina u njima moći investirati, ali transparentno, zakonito i svrsishodno, a ne samo radi stjecanja geopolitičkog utjecaja.