fbpx
Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

MJERE KOJE NAM MOGU POMOĆI DA ŽIVIMO BOLJE! Treba ukinuti apsurdne odluke: ‘To je nepravda i diskriminacija prema svima drugima’

Autor: Ines Brežnjak

Kako pomoći ljudima u potresom pogođenim područjima? Ili još bolje – kako im pomoći da kroz nekoliko godina ponovo stanu na noge te krenu s normalnim životom, kakav su pamtili do prije velike katastrofe koja ih je pogodila zadnjih dana minule godine?

Puno se ovih dana raspravlja o gospodarskim mjerama koje vlada treba donijeti ovih dana, kako bi se situacija što prije stabilizirala.

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić mišljenja je da u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo imamo dva kraka koja moramo riješiti i sanirati. Jedan dio odnosi se na stambeno zbrinjavanje stanovništva, dok se drugi dio odnosi na gospodarske mjere koje bi trebale pomoći da se stanje vrati u normalu.

“Postoje dvije grane u ovoj situaciji – ovaj stambeni dio, i gospodarski”, kaže nam Grubišić u razgovoru kada smo ga pitali koje bi mjere sada bile najbolje da se što prije izvučemo iz ovih situacija.

“Što se tiče stambenog, tu stvari mogu ići uvjetno rečeno puno bržom dinamikom i neću reći da postoje prečaci, ali mislim da se to može u razumnom roku riješiti. Mi smo odlučili biti solidarni s tim ljudima i odlučili im pomoći. Moj prijedlog je da sredstva koja će se dobiti iz EU zajedno sa nacionalnim proračunskim sredstvima koja plaćamo mi, porezni obveznici, da se u što većoj mjeri uplaćuju na njihove račune i da ljudi samostalno kontroliraju taj novac, kontroliraju tko će im biti izvođač, arhitekt, projektant, kakvi materijali će se po kojim cijenama ugrađivati, s time da to ni na koji način nije u koliziji sa strukom. Njima je u interesu da im stvari budu izvedene kako spada”, kaže Grubišić.




Kaže da bi on volio minimizirati ulogu nekog državnog birokrata, nekog posrednika između naših novaca i tih ljudi.

“Nemam ništa protiv da država bude transmisijski mehanizam nekog državnog računa, i novce doznači tim ljudima, no ne bih volio da državni činovnik ili birokrat koji raspolaže tim novcima, odabire izvođača, arhitekta i projektanta, odlučuje kakva će kuća bit u smislu rasporeda soba, veličine ili tako nešto”, kaže nam.

Na pitanje postoji li u takvom sustavu prostor za zlouporabu, Grubišić kaže da nema.




“Nema zlorabe ako ja vama dajem svoje novce i radite s njima što hoćete. Ovdje imamo kategoriju zlorabljenja kada treća strana, koja nije izložena nikakvom riziku, je potencijalno izložena kušnjama i napastima da preferira određene izvođače ili sudionike tog procesa kako bi zauzvrat dobio neki oblik monetarne ili druge vrste kompenzacije”, govori, a to možemo izbjeći na način da će ljudi direktno kontrolirali kome plaćaju taj novac i za što.

“Neka oni utroše na ono što hoće“, kaže analitičar.

“Što se tiče gospodarstva, tu nemojte vjerovati jeftinim populističkim pričama da se nešto može napraviti preko noći. Rješenje koje nudim je rješenje koje zahtjeva jako puno rada i odricanja i nema prečaca. Spada u onu kategoriju priče: ‘Kad je najbolje posaditi drvo? Prije dvadeset godina, ako želite da bude veliko. E ok, nisam, kad bi ga trebalo posaditi? Onda danas. Bolje danas nego sutra”, kaže pa nabraja nekoliko stvari koje bi trebalo napraviti, a koje nisu nužno vezane samo za potresom pogođena područja.

“Potrebno je reducirati poreze, ostaviti što je moguće više novaca privatnom sektoru ili građanima, ukinuti poreznu diskriminaciju, odnosno svi trebamo plaćati porez na dobit pod deset posto, ne samo neki. Treba uvesti jedinstvenu stopu PDV-a; dakle skinuti opću stopu PDV-a od 25 posto na 20 posto, postupno u periodu od pet godina po jedan postotni bod godišnje te ukinuti sve međustope”, govori pa nadodaje da će neto efekt biti značajno pozitivan u smislu da će puno više novaca ostati građanima i biznisima.




“Potrebno je privatizirati sve što ima konkurenciju u privatnom sektoru. Potrebno je izlistati na burzu HEP, HAC, Hrvatske šume, Hrvatske vode, dakle sve te državne mastadonte koji kontroliraju ogromnu količinu novaca i nisu dovoljno efikasni i podložni su koruptivnim radnjama”, rezolutan je.

Grubišić smatra i da bi trebalo po mogućnosti ukinuti, ili znatno reducirati subvencije i poticaje, gdje država novce poreznih obveznika, nakon što zadrži jedan dio novaca poreznih obveznika za sebe za plaću i druge troškove, dijeli onim biznisima, industrijama i industrijskim granama koje oni smatraju da su poželjni i dobri.

“To je apsolutno nepravda i diskriminacija prema svima drugima. Nije uloga države da radi takve stvari. Ako su ti biznisi dobri sa dobrim proizvodima i uslugama, onda će ih građani prepoznati pa će ih kupovati, a ne da nas netko prisilno oporezuje”, kaže.

Mišljenja je da bi trebalo liberalizirati školstvo i mirovinski sustav, odnosno dopustiti da imamo više konkurencije u tim sustavima.

“To je gotovo u cijelosti državni monopol koji daje loše rezultate.”

U sve te mjere koje predlaže uklapa se i Banija, i to na način da ako su porezi jednaki i dovoljno niski, onda je kompaniji svejedno je li inkorporirana u Sisku, Zagrebu, Osijeku ili Rijeci.

“Pokazat će se da će ljudi na tom području, koji žele tamo živjeti, biti spremni raditi za neke manje novce, za manju neto plaću”, pojašnjava pa nadodaje da je to obzirom da su njihova materijalna stanja i prospekti u kojima žive ograničeni u odnosu na neke druge sredine.

“To će na prirodan način gurati biznise koji će to prepoznati da što više aktivnosti stavljaju u ona područja gdje imaju jeftiniju radnu snagu, jer porez na plaću će uvijek biti isti – radili vi u Sisku, Glini ili Zagrebu”, pojašnjava.

“Imate jednu prirodnu, tržišnu utakmicu, gdje biznisi sami dolaze tamo jer znaju da će tamo troškovna baza biti jeftinija, a porezi su neutralni što se toga tiče. Dovoljno su niski i mali svugdje, nema diskriminacije među regijama. Na taj način bi se prirodno potaknuo jedan gospodarski zalet gdje će i ta Banovina od toga imati koristi”, kaže.

Grubišić ističe da ne vjeruje “u socijalističke i utopijske priče da će tamo država izgraditi neku tvornicu sa visokim dimnjacima”, “to su gluposti”, smatra.

Porezni obveznici preko države moraju suportirati obnovu infrastrukture – cesta, energetske mreže, vodovodni sustav, ali on ne vidi državu kao nekoga tko će tamo otvarati neke državne firme sa izmišljenim radnim mjestima jer to je dokazano da ne funkcionira.

Na pitanje kada bi takve mjere mogle dati nekog efekta, Grubišić kaže da bi se za tri do pet godina počeli vidjeti ozbiljniji rezultati toga.

“Ja vam mogu sad obrnuto reći – to isto su pitali prije 25 godina kada je završio rat, pa su im obećavali El dorado preko noći, a jedino što smo dobili je da država kontrolira sve živo što se događa u gospodarstvu, ekonomiji i našim životima sa katastrofalnim rezultatima”, kaže.

“Nema brze promjene, morate prihvatiti da to zahtijeva jako puno rada i odricanja i uzimanja od interesnih skupina koji žive na državnoj sisi na račun drugih ljudi. Moramo to počet okretat prema stvarnoj tržišnoj ekonomiji sa velikim udjelom privatne inicijative. Niti jedna ljevičarska vlada u svijetu nije za siromašne ljude učinila više od slobodnog tržišta i privatne inicijative”, zaključuje Andrej Grubišić.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.