fbpx
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

‘MIROVINE TREBA DATI SAMO NEKIMA!’ Stručnjak predlaže radikalno rješenje: ‘Treba imati hrabrosti reći jednoj generaciji da uvodimo novi sustav’

Autor: Ivana Jurišić

Znanstvenici već desetljećima upozoravaju kako loši demografski trendovi znače raspad mirovinskog i zdravstvenog sustava. Bismarkckov model koji govori o četiri zaposlena koji financiraju jednog umirovljenika je u Europi već odavno izgubio smisla, jer usprkos aktivnoj politici imigracije, brojke se ne poboljšavaju.

Situacija u Hrvatskoj je zbog visoke stope iseljavanja još gora nego u drugim europskim zemljama. Dok je 1950. je u našoj zemlji radilo 8.75 radnika na jednog umirovljenika, danas je taj omjer 1.25 radnika na jednog umirovljenika. Posljednji popis stanovništva nam je pokazao ono što smo znali i bez njega, a to je da se situacija ne poboljšava, već je iz godine u godinu sve gora te da nije daleko dan kada će jedan zaposleni na svojim leđima nositi i više od jednog umirovljenika.

Crne prognoze

“S obzirom na to da Hrvatska ima negativni priraštaj od 5,2 posto, što znači da svake godine izgubimo oko 20.000 stanovnika, prognoze su uistinu crne. Iako je riječ o problemu koji se ne može brzo riješiti, nema nikakve logike da naša izvršna vlast ne radi baš ništa po pitanju tog problema”, govori ekonomski analitičar Petar Vušković.


“Stalno se priča o boljem standardu, ali ako nema radnog kapitala, nema ni ekonomske vrijednosti, a bez ekonomske vrijednosti se ne može doći do željenog standarda”.

Vušković ističe kako bi demografska politika dugoročno trebala donijeti efikasne mjere da se vidi kako ćemo očuvati egzistenciju našeg naroda:

“Loša demografska slika znači da je naš mirovinski sustav u velikim problemima jer uz ovakve brojke kakve imamo mirovinski sustav u kojem dominira solidarnost je neodrživ i njega treba hitno transformirati u sustav koji će se više temeljiti na privatnim ulaganjima mirovinske štednje”, objašnjava.

Analitičar ističe kako je Bismarckov model stvar prošlosti i kako je vrijeme da prestanemo razmišljati na način na koji se razmišljalo u 19. stoljeću:

“Godišnje izdvajamo oko 42 milijarde kuna da bi financirali mirovinski sustav što je najskuplja stavka proračuna, oko 10,5 posto BDP-a, a usprkos visokim davanjima samo 56 posto mirovinskog sustava uspijevamo pokriti kroz doprinose koje zaposleni uplaćuju na godišnjoj razini”, govori.

Uvjeren je kako nas u budućnosti čeka jedan od dva scenarija: ili će mirovine iz godine u godinu biti sve manje, a i ovako su nedovoljne za život ili će Vlada svake godine iz proračuna morati pumpati sve više novaca u mirovinski sustav:




Tri problema mirovinskog sustava

“Riječ je o novcu koji u najvećem svom dijelu dolazi iz PDV-a. Pogledajte što se sad događa u Hrvatskoj. Vlada da bi suzbila cijenu plina koja raste je vrlo vjerojatno odlučila smanjiti iznos PDV-a. Manji PDV znači i manje novaca u proračunu, znači manje novaca za mirovine, manje novaca za zdravstvo. Računica je vrlo jednostavna – ne možete nekome dati, a da u istom trenutku nekome ne uzmete”, ističe.

Već godinama se priča o reformi mirovinskog sustava, ali osim nekih kozmetičkih zahvata nije puno toga napravljeno. Za prvi stup se iz plaća izdvaja 15 posto, a kako se mirovine tek nešto više od polovice financiraju iz doprinosa za mirovinu, to znači da bismo za stvarno izdvajanje za mirovinu trebali davati 30 posto bruto plaće. Za mirovine koje su dovoljne za život dostojan čovjeka, još i više. Brojke pokazuju kako je to jednostavno neizvedivo.

“Koliko je situacija loša pokazalo se pandemijske 2020. godine kada je u situaciji kada je ekonomija stala, bilo hitno pronaći dodatnih 2 milijarde kuna kako bi se osigurala likvidnost mirovinskom sustavu”.




Vušković ističe kako hrvatski mirovinski sustav trenutačno ima tri problema:

“Prvi problem je negativni prirodni priraštaj što znači da u budućnosti neće biti ljudi koji će stvarati ekonomsku vrijednost. Samo ove godine smo tako izgubili 20.000 budućih radnika. Drugi problem su visoke stope iseljavanja i na Vladi je da hitno razmisli o programima vraćanja stanovništva prema nazad. Treći problem je produljenje životnog vijeka što stvara veliki pritisak na mirovinski sustav”, objašnjava.

Mirovine prema imovinskom cenzusu

Rješenje vidi u tome da svatko za sebe kapitalizira svoju mirovinu kako najbolje zna, prihvaćajući punu odgovornost za sebe:

“Socijalne mirovine bi se trebale koristiti kao nekakav fond gdje će se takva sredstva dodjeljivati samo onima koji su se iz opravdanih razloga našli u financijskim problemima, svi ostali bi se sami trebali pobrinuti za svoje mirovine”.

On se zalaže za privatizaciju mirovinskog sustava jer ovaj sadašnji prema njegovom mišljenju nije racionalan i nema svoj ekonomski temelj:

“Trenutačno se suočavamo s rekordnom inflacijom u posljednjih nekoliko desetljeća koja će dodatno produbiti probleme mirovinskog sustava. Vlada treba imati hrabrosti reći jednoj generaciji kako mirovinski sustav poput ovoga kojega imamo prestaje sa radom i kako prelazimo na novi”.

Pitamo što s ljudima koji već uplaćuju u mirovinski sustav po ovom sistemu.

“Naravno da to nije fer reći ljudima koji su desetljećima uplaćivali u sustav očekujući mirovinu na kraju radnog vijeka, to bi izazvalo neviđenu revolucija na ulicama. Tim ljudima bi bilo najpoštenije vratiti novac koji su uplaćivali u sustav, ali to se neće dogoditi”, uvjeren je.

“U jednom trenutku možda ćemo morati preuzeti jedan sustav gdje će se mirovine isplaćivati prema imovinskom cenzusu kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama, ali ne vidim da će se to u Hrvatskoj uskoro dogoditi”.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.