Foto: Guliver Images/Ilustracija

Maja spakirala kofere i preselila u Švedsku: Na poslu je uočila jednu ogromnu razliku

Autor: Z.S.

Švedska godinama glasi kao mnogima obećana zemlja. Brojni Hrvati tijekom povijesti tamo su se odselili, a o njihovoj brojnosti govore i podaci Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH. “Prema švedskom Zavodu za statistiku, u Švedskoj živi nešto više od 10.000 hrvatskih iseljenika. No, ta brojka odnosi se samo na osobe kojima je u švedskoj Poreznoj upravi (tijelu koje vodi matične evidencije), Hrvatska navedena kao država rođenja”, stoji na njihovoj stranici uz dodatak:

“Prema procjenama Veleposlanstva RH, hrvatskih društava i katoličkih misija, u Švedskoj živi sveukupno oko 40.000 pripadnika hrvatskog iseljeništva i njihovih potomaka.  Najveća koncentracija hrvatskih iseljenika je u južnim gradovima Göteborgu i Malmöu, dok je tijekom 90-ih godina veliki broj pripadnika hrvatskog naroda iz BiH naselio područje središnje Švedske”, stoji na njihovoj stranici.

Prema nekim pretpostavkama, navodi pak Hrvatska enciklopedija, prvi Hrvat koji je živio u Švedskoj bio je Ivan Frankapan. Pod imenom Johannes Franchi spominje se kao namjesnik na dvoru kralja Erika VII. Pomeranskoga (1382–1459).




Doseljavanje

Skupno doseljivanje započelo je nakon II. svjetskog rata dolaskom političkih migranata, uglavnom invalida te starijih i bolesnih osoba iz izbjegličkih logora u Italiji i Austriji. U 1950-ima i 1960-ima u Švedsku je došlo dvadesetak tisuća ekonomskih migranata, uglavnom slabo obrazovanih fizičkih radnika. Osim njih, veći broj Hrvata studirao je ili se usavršavao na švedskim sveučilištima (Uppsali, Lundu i dr.). Hrvatski doseljenici integrirani su u švedsko društvo, osobito naraštaj rođen u toj zemlji, te postupno zauzimaju i sve viša mjesta na društvenoj ljestvici.

Jedan od glavnih razloga zašto se ljudi s ovih prostora sele u švedsku je činjenica da su jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, a nadaleko je poznat njihov model države blagostanja koji je svojevrstan spoj socijalne države i stalnoga rasta švedske ekonomije. Prema podacima koji se mogu provjeriti na Eurostatu, švedski BDP po stanovniku u 2022. iznosio je 46 2810 eura, dok je Hrvatsku 14 660 eura.

U Švedsku se zbog svega ovoga s područja bivše države još uvijek doseljava velik broj ljudi. Među njim je i odgojiteljica Maja, koja je 2019. napustila Srbiju i sa svoje dvoje djece odlučila se pridružiti suprugu Ivanu u Stokholmu, koji je pet godina radio i pripremao teren za dolazak obitelji. Prije nego što se tamo zaposlila u struci morala je naučiti jezik, a tek je nakon toga dobila licencu za predškolsku učiteljicu. Sada je za Zadovoljna.rs usporedila odgojno obrazovni sustav u te dvije države.




Foto: AP Photo/Daniel Roland, Guliver Images, Ilustracija

Zahvalnost nadređenih

Kaže da je odmah primijetila zahvalnost nadređenih, što je doživjela kada je počela raditi kao zamjena, a nije još znala jezik. Direktorici koja ju je primila na posao zahvalila se jer su je primili iako još dobro ne govori švedski, a na to je ona dobila zahvalnost jer je ona njih odabrala.

“U vrtiću šef i kolege ti se svakoga dana kada završavaš radni dan zahvale što si došao na posao. Kažu ’hvala ti za danas’. Tko god te sretne u grupi, zahvali ti se. Time ti žele pokazati da si doprinio, da si bitan. I zaista se osjećaš da si važan“, rekla je.

“Kad sam počela raditi u vrtiću u Srbiji, svi nadređeni ti kroz priču, kad god stignu, provuku da ti trebaš biti zahvalan što radiš, što imaš posao. U Srbiji ti uglavnom traže mane, nitko nikad ti ne kaže – ’e super si odradio ovaj posao’. Uvijek se potencira ono što si uradio loše. Nikad nisi dovoljno dobar”, kazala je.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX ILUSTRACIJA

Male grupe

Otkrila je kako odgojitelji u Švedskoj imaju grupu od pet do osam djece i da uglavnom su po tri odgojitelja u grupi, dok u Srbiji imaju grupe od minimum dvadesetero djece. Dodala je i kako djeca svaki dan idu van te da nema lošeg vremena već samo neadekvatne odjeće. No, to nije jedina razlika.

Hrvatica se vratila kući iz Azije: ‘Nisu mi se mogli načuditi, bila sam jedina koja je rekla ne’

“Na primjer, igraju se tri dječaka ili tri djevojčice i dođe četvrti i pita – mogu li se igrati s vama, oni kažu – ne, mi se danas ne želimo s tobom igrati. A ti im kao odgojitelj trebaš reći – ok, ti sad možeš nešto drugo raditi. Kod nas bi se inzistiralo – pustite i njega da se igra s vama, on će biti tužan. Tako se više misli o drugom, važnije je kako će se drugi osjećati, a ne kako ćeš se ti osjećati”, rekla je i navela kako je u Švedskoj fokus na tome da kažeš baš onako kako se ti u tom trenutku osjećaš.

“Ako se loše osjećaš danas, možeš izaći na ulicu onako kako si bio odjeven u kući. Dječak može uzeti haljinu od sestre ako mu tako odgovara i u tome doći u školu, nitko ga neće čudno gledati. Može doći s nalakiranim noktima ako mu je to bilo zabavno. Nema ovdje muških i ženskih boja, to se ne urezuje u svijest već generacijama“, ispričala je Maja.

Autor:Z.S.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.