fbpx
Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

KRAŠ, LEDO, PODRAVKA! Ostaje li Hrvatska bez prehrambene industrije? Stručnjaci upozoravali na pad konkurentnosti

Autor: Iva Međugorac

Vlasnik Mesne industrije Pivac, vrgorački poduzetnik Ivica Pivac postao je vlasnik 2,3 dionica Podravke, a vijest o tome potaknula je nagađanja o Pivčevom mogućem preuzimanju Podravke. To moguće preuzimanje uslijedilo bi, ako do njega dođe, nedugo nakon što su Pivci preuzeli Kraš, no nakon svega postavlja se pitanje bi li Hrvatska s prepuštanjem Podravke u privatne ruke u potpunosti ostala bez vlastite prehrambene industrije, što je u konačnici trend kojem ionako svjedočimo posljednjih godina dok se vlast kune u to kako poduzimaju sve da bi očuvali domaću poljoprivrednu proizvodnju, ali i generalno domaću prehrambenu industriju.

Nedavno smo tako svjedočili gašenju proizvodnje u virovitičkoj šećerani, a zatim je stigla vijest o gašenju šećerane u Osijeku, dok sudbina posljednje šećerane u Hrvatskoj, one u Županji još uvijek nije poznata. Fortenova grupa koja je uspostavljena nakon sloma Agrokora prodala je pak jedan od svojih, ali i najpoznatijih hrvatskih brendova- Ledo za 615 milijuna eura, nakon čega se počelo polemizirati o prodaji Jamnice.

Zanimljivu analizu o hrvatskoj prehrambenoj industriji objavio je nedavno SMARTER specijalizirana konzultantska tvrtka, posebno u području poljoprivredno – prehrambenog sektora pozivajući se na analizu zagrebačkog Ekonomskog instituta za 2019. godinu.


”Prehrambena industrija jedna je od vodećih industrijskih grana u Hrvatskoj koja ima znatan utjecaj na gospodarstvo u cjelini.

Osim učinaka na industrijsku proizvodnju i zaposlenost, ima velik značaj i za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Ona je peta najveća izvozna grana unutar prerađivačke industrije Hrvatske, no unatoč kontinuiranom rastu izvoza, zabrinjavajući je trend usporavanja izvoznog rasta i pad konkurentnosti prehrambenog sektora RH. Poboljšanje izvozne konkurentnosti domaće prehrambene industrije nezaobilazan je čimbenik uspješnog razvoja industrije i gospodarstva u cjelini. Prehrambenu industriju Hrvatske, s obzirom na njen značaj i njezine pokazatelje, smatra se strateškom gospodarskom granom. Snaga ove tradicionalne industrije je u njenoj stabilnosti, izdržljivosti, znanju i sposobnosti prilagodbe modernim tehnologijama te promjenama u tržišnom okruženju. No, zadnjih godina primjetni je pad njenog utjecaja na ukupno gospodarstvo RH”, kažu u Smarteru pa podsjećaju kako je 2014. godine udio prehrambene industrije u BDP-u iznosio 4 posto da bi u 2017. godini pao na 2.9 posto.

Paralelno s time pada udjel u BDP prerađivačke industrije sa 26,9 posto u 2014. godini na 22,5 posto koliko je ostvareno 2017. godine.

”Udio zaposlenosti ove industrije u ukupnoj zaposlenosti u prerađivačkoj industriji uglavnom stagnira te se kreće oko 3,6 posto u ukupnoj zaposlenosti te oko 20 posto od prerađivačke industrije. Ukupno zaposlenih krajem 2019. godine bilo je 47.275, a taj broj se smanjuje zadnjih godina. Udio industrije hrane i pića u BDP-u Hrvatske u 2015. godini iznosio je 3,3 posto, dok je udio proizvodnje hrane i pića u BDP-u prerađivačke industrije iznosio 27 posto. Iduće 2016. godine s 3,2 posto doprinosa hrvatskom BDP-u, prehrambena industrija je i dalje davala najveći doprinos od svih grana prerađivačke industrije, kao i s udjelom u ukupnoj zaposlenosti od 3,6 posto. U ukupnom BDP-u prerađivačke industrije, hrana i piće činili su čak 25 posto. Udio industrije hrane i pića u BDP-u Hrvatske u 2017. godini iznosio je 2,9 posto, a istovremeno je udio proizvodnje hrane i pića u BDP-u prerađivačke industrije iznosio 22,5 posto. Prema analizama Ekonomskog instituta u Zagrebu (Buturac, 2018. godina), ova industrija ima treći po veličini multiplikativni učinak na ukupni BDP i zaposlenost. To znači da na jedan milijun uloženih kuna u prehrambenu industriju, dobivamo 1,96 milijuna kuna rasta hrvatskog BDP-a”, stoji u analizi ove konzultantske kuće u sklopu koje upozoravaju na proizvodnu aktivnost koja u ovoj grani industrije kroz godine bilježi vrlo niske stope rasta.

”Rezultat toga je da je ukupna proizvodnja hrane u 2019. godini povećana samo za 6,2 posto u odnosu na 2008. Proizvodnja pića je doživjela značajno smanjenje u istom periodu za devet posto. Kada uzmemo u obzir da od 2015. godine raste potrošnja te da je zadnjih godina bitno povećana potrošnja u turizmu s velikim rastom broja turista u Hrvatskoj, jasno je da se turisti hrane sve više hranom i pićima iz uvoza, a tako i domaći potrošači. U RH prehrambena industrija bilježi međugodišnji rast od 3,7 posto u 2019. godini. No takve stope rasta ostvaruje i prehrambena industrija u Europskoj uniji koja je mnogo zrelija i gdje potrošnja nema tako velike oscilacije. S druge strane u Hrvatskoj postoji značajni potencijal rasta potrošnje ovih proizvoda jer potrošnja po stanovniku kod većine proizvoda još znatno zaostaje od potrošnje u EU državama članicama, naročito kod starih država članica (EU 11). Hrvatska prehrambena industrija je i veliki izvoznik, s preko 10 posto ukupnog robnog izvoza prerađivačke industrije, a od 2010. godine na ovamo, jedna je od rijetkih industrijskih grana koja bilježi rast, usprkos smanjenju cijena. Jedna je od rijetkih industrija koja se nakon ulaska na otvoreno tržište EU-a uspjela prilagoditi, između ostalog i kroz kontinuirani porast proizvodnosti rada.

Prema analizi Ekonomskog instituta, prehrambena industrija u razdoblju od siječnja do prosinca 2019. godine bilježi međugodišnji pad proizvodnosti rada po stopi od 0,2 posto. Istovremeno proizvodnost rada industrije pića bilježi međugodišnji rast od 4,2 posto. Prema podacima koje objavljuje Food and Drink Europe, hrvatska prehrambena industrija po prihodima i dodanoj vrijednosti koje ostvaruje, broju poduzeća i broju zaposlenih snažnija je od prehrambenih industrija nekolicine europskih zemalja (Bugarska, Cipar, Malta, Estonija, Litva, Latvija, Slovačka i Slovenija). No, podaci o produktivnosti u prehrambenoj industriji EU koje objavljuje Europska komisija, upućuju na značajni nedostatak hrvatske prehrambene industrije u produktivnosti koja pokazuje znatno zaostajanje u odnosu na druge zemlje EU. Tako je u 2017. godini produktivnost hrvatske prehrambene industrije bila na razini 51 posto prosjeka EU, a za najboljim EU zemljama imamo ogroman zaostatak. Zemlje kao Danska, Njemačka, Nizozemska, Italija ili Austrija, koje su najveće izvoznice hrane u Hrvatsku, ostvaruju vrlo visoku produktivnost koja je barem dvostruko, a kod primjerice Austrije i Nizozemske i trostruko, veća od Hrvatske”, upozoravali su iz Smartera gdje su detaljno razjasnili kako bi hrvatski cilj trebao biti da se prehrambena industrija što brže ojača za snažno tržišno natjecanje s jakom EU konkurencijom.




Pandemija Covid-19 i globalna ekonomska kriza otkrili su vrlo zabrinjavajuću činjenicu: svjetska prehrambena sigurnost nije ostvarena. Složeni globalni sustavi koji su stvoreni u doba ubrzane globalizacije pokazuju da bi se mogli urušiti. Vodeći proizvođači hrane postavili su ograničenja na izvoz poljoprivredne robe sa svog teritorija, došlo je do poremećaja i prekida duž cijelih globalnih lanaca opskrbe od proizvodnje do međunarodne trgovine hranom, pada potražnje i kupovne moći zbog globalne ekonomske recesije, nedostaju radnici na farmama, a pojavljuju se i ozbiljni problemi u suzbijanju bolesti među radnicima u ogromnim tvorničkim halama prehrambene industrije širom svijeta pa i u EU. U takvim uvjetima mijenjaju se i odnosi na globalnom nivou pa “što brže i što jeftinije” više nije najvažnije za lanac opskrbe već njegova otpornost.

Tvrtkama će trebati nova partnerstva, tražit će ih bliže i sklapati na pametniji, inovativniji način. Svjedoci smo da već sada neke multinacionalne kompanije najavljuju smanjenje svojih kapaciteta izvan matičnih država, restrukturiranje pa čak i zatvaranje svojih tvornica. Mi tome sada svjedočimo u Meggleu, a zabrinjavaju i informacije o mogućoj namjeri odlaska BAT-a iz Rovinja. Hrvatska država bi morala bi na vrijeme prepoznati takve moguće poteze, učiniti sve da ovu industriju ne izlaže dodatnim nametima, parafiskalnim i fiskalnim. Uz sve dugogodišnje poteškoće sa kojima se mliječna industrija u Hrvatkskoj susreće nema objektivnih razloga za ponovnom uvođenju ambalažnih naknada ili određivanju trošarinskih pravila na štetu domaće proizvodnje, a u korist uvoznika elektroničkih cigareta. Gotovo je nevjerojatno da se vodi politika koja je protivna interesima vlastite proizvodnje, a ide u korist uvoznika kao što je slučaj sa trošarinama na duhanske proizvode. Tu se ne radi o borbi multinacionalnih kompanija već o interesima domaće proizvodnje. Puno takvih „malih“ poteza dovodi do nekonkurentnosti hrvatske proizvodnje, u ovom slučaju u prehrambenoj industriji, a posljedice su odmah i direktno vidljive i na domaću poljoprivredu. Hrvatske prehrambene tvrtke su ulaskom u EU dobile ogromnu konkurenciju europskih zemalja -uglavnom velikih gospodarstava koja pružaju svojim tvrtkama platformu tržišta veličine cijelog kontinenta”, navodili su iz Smartera.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.