Foto: Pixabay

KOLIKO JE U HRVATSKOJ POTREBNO ZA NORMALAN ŽIVOT? Umirovljenica okrivila muža za sve: Jedva spajaju kraj s krajem

Autor: Ivana Jurišić

Britanska udruga za mirovine i doživotnu štednju je u svom najnovijem izvješću objavila kako par britanskih umirovljenika za skroman život treba 19.900 funti, odnosno 22.437 eura. Ako gledamo u našoj staroj valuti, svota se penje na vrtoglavih 169 tisuća kuna.

U taj skroman život spadaju stvari o kojima umirovljenici u Hrvatskoj mogu samo sanjati. Tako britanski statističari smatraju kako bi i umirovljenici koji imaju najskromnija primanja trebali moći sebi priuštiti tjedan dana odmora u Velikoj Britaniji kao i dugi vikend negdje drugdje barem jednom godišnje. Umirovljenici nešto boljih primanja, ali koji se nipošto ne kupaju luksuzu, trebali bi sebi priuštiti dva tjedna godišnjeg odmora negdje u Europi kao i barem još jedan dugi vikend. Za odjeću bi trebali potrošiti više od 650 eura godišnje.


Jedva spajaju kraj s krajem

Stvari su to o kojima hrvatski umirovljenici, čija je prosječna mirovina nešto više od 400 eura, odnosno 3,087 kuna, mogu samo sanjati.

Umirovljeni hrvatski vatrogasci, profesori, medicinske sestre, tvornički radnici koji su desetljećima vrijedno radili sada su sretni ako svakog mjeseca imaju dovoljno za hranu i plaćanje računa. U onoj omotnici koja se nalazi u kredencu u dnevnoj sobi čuva se novac ako slučajno pukne mašina. Luksuz je kupiti unuku čokoladu kada dođe u posjet.

U zemlji u kojoj je život s uvođenjem eura postao još i skuplji, umirovljenici jedva spajaju kraj s krajem. Jedina sreća u nesreći je što većina tih umirovljenika ima otplaćeni stan ili kuću pa pod stare dane ne moraju razmišljati hoće li ostati na ulici. Sve ostalo je ipak luksuz.

Naša sugovornica Antonija, koja je cijeli život provela radeći u ugostiteljstvu, smatra da je ona jedna od sretnijih hrvatskih umirovljenika.

“Ja i muž zajedno nešto manje od tisuću eura, od čega možemo pristojno živjeti. Imamo svoj stan i imamo dovoljno za hranu i režije. Sada za Božić potrošili smo 800 kuna za darove za unuke, što malo tko od naših prijatelja može”, kaže Antonija.

Ipak, za razliku od najsiromašnijih britanskih umirovljenika koji sebi mogu priuštiti odmor i vikend kako bi napunili baterije, Antonija nije godinama bila na odmoru.

“Ma, kakav odmor, to je za bogate ljude. Nama je ljetovanje otići brati smokve. U studenom se beru masline i tako se mi odmaramo, radeći na svježem zraku”, smije se simpatična Antonija.




Na cigarete mjesečno 900 kuna

Kaže kako bi joj život bio bolji da nema muža koji puši i koji svaki dan na cigarete potroši 30 kuna.

“Kad bi on prestao pušiti, možda bismo mogli i na ljetovanje”, kaže.

Veliki trošak je i pas koji je nedavno morao na operaciju za koju su, kako kaže, morali platiti tri tisuće kuna.

“Platili smo na rate, drugačije ne bismo mogli”, objašnjava Antonija.

Zabrinjava je rast cijena hrane za koju kaže kako je strašno poskupila.




“Pa nema mlijeka ispod eura. Čak i to danas moraš tražiti na akciji ako želiš svježe, a ne ono trajno koje je tko zna odakle došlo. Kruh je isto već došao skoro na dva eura”, dodaje Antonija.

Ona i muž koji žive u jednosobnom stanu za čije režije mjesečno potroše oko 180 eura. Najveći krivac za visoke režije je struja, na koju se i griju zimi. Na hranu mjesečno potroše oko 270 eura. Od ostalih troškova tu su kućni ljubimac za kojega mjesečno ode i 70 eura kao i gorivo na koje ode 60 eura mjesečno kada idu na selo. Na sve to treba dodati i tehnički pregled jednom godišnje na koji ode nekoliko stotina eura, a za koji moraju skupljati cijelu godinu. I sama kaže jednom kada ovaj auto ode, za novi više nemaju novaca.

U ljekarni potrošila više od 15 eura

Dosta novaca ode i na poljoprivredu, na gnojivo i na sve ostalo što je potrebno na selu. Antonija i njezin muž sami rade maslinovo ulje, vino i beru smokve, a sve to košta.

I ona i suprug su bolesni te svaki mjesec bar 400 kuna potroše na lijekove.

“Najgore je zimi. Neki dan sam samo za analgetike i sirup protiv kašlja u ljekarni dala više od 15 eura”, kaže ona.

Za sebe smatra da je sretna jer još uvijek može kupiti cipele kada joj zatrebaju nove i jednom mjesečno otići na frizuru.

“I to ću sad smanjiti jer je digla cijene za 60 posto otkako je došao euro”.

Za kraj je pitamo, koliko bi joj trebalo za normalan život.

“Pa i umirovljenici su ljudi. Bilo bi lijepo koji put s prijateljicama otići na večeru ili negdje na odmor, ali o tome sa svojom mirovinom mogu samo sanjati. Ali ne smijem se žaliti, meni je još i dobro”, zaključuje optimistično simpatična umirovljenica.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.