fbpx
Foto: Pixabay

KAKO JE RAD OD KUĆE UTJECAO NA HRVATE: ‘Da nije bilo pandemije propustio bih prve korake svoje kćeri, a i svakog dana uštedim dva sata na putovanju’

Autor: Ivana Jurišić

Pandemija je od ožujka prošle godine u potpunosti promijenila način na koji radimo. Istraživanje objavljeno u kolovozu je pokazalo kako bi se polovica građana EU odlučila za kombinirani rad – nekoliko dana u uredu, nekoliko dana od kuće. U Hrvatskoj je taj postotak nešto manji, 45 posto, ali i ta brojka pokazuje kako su građani prihvatili rad od kuće kao nešto posve normalno i kao nešto o čemu se poslodavci morati razmišljati kada zapošljavaju nove ljude.

Najnovije istraživanje PwC je pokazalo kako je rad na daljinu i hibridni rad omogućio kratkoročno povećanje produktivnosti na većini radnih mjesta. Istraživanje je proveden na stavovima 4000 poslovnih rukovoditelja i rukovoditelja ljudskih potencijala iz 26 zemalja i regija te 28 industrijskih.

Iz PwC-a navode kako je povećanje produktivnosti i učinkovitosti možda narušilo dugoročno povjerenje zaposlenika jer samo 31 posto anketiranih voditelja poslovanja i ljudskih resursa snažno vjeruje da njihova organizacija gradi visoku razinu povjerenja između radnika i njihovih izravnih nadređenih. Naime, gotovo tri četvrtine (74 posto) nije u cijelosti uvjereno da se zaposlenici mogu dovoljno dobro nositi s količinom posla kako bi mogli potpuno iskoristiti osobno vrijeme.

Trećina radi od kuće

Dok je prije pandemije u Hrvatskoj samo 1,9 zaposlenih radilo od doma, u pandemiji je taj broj narastao na gotovo trećinu. Jedan od njih je 39-godišnji Ivan koji je odmah na početku pandemije u ožujku prošle godine počeo raditi od kuće i od tada se nije vratio na posao:

“U početku je bilo malo teže doći do informacija, ali to je trajalo samo dok se cijeli tim nije uigrao i sada su rezultati jednaki kao i kad smo radili na poslu”, priča Ivan.

“Rad od kuće mi je pružio priliku da više vremena provodim s obitelji i svaki dan uštedim 2-3 sata koje bi inače proveo na putu do posla i nazad. Da nije bilo pandemije, propustio bih prve korake svoje kćeri i puno toga drugoga. Doduše, ja sam imao sreće jer doma imamo radnu sobu, a supruga u to vrijeme nije radila pa sam se mogao u potpunosti posvetiti poslu. U drugačijim okolnostima, ni to iskustvo vjerojatno ne bi prošlo tako dobro”.

S njim se slaže i Antun Palanović, s katedre za psihologiju rada i ergonomiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji kaže kako rad od kuće može biti super ako se zna red, ali se bez toga lako može pretvoriti u kaos:

“Rad od kuće je i za poslodavce i radnike još uvije nešto novo i biti će potrebno puno istraživanja kako bismo naučili sve o tome kako takav način rada utječe i na zaposlenike i na tvrtku”, kaže.




Individualan pristup radniku

Napominje kako se tijekom istraživanja provedenog na katedri za psihologiju rada i ergonomiju otkrili kako je najvažnije kako ljudi strukturiraju vrijeme:

“Često se dogodi da se obiteljske obveze upletu u rad od kuće. Osobito je to problem ženama koje u našem društvu tradicionalno obavljaju više kućanskih poslova i više se brinu za djecu”, ističe Palanović napomenuvši kako je najveći problem kada osoba koja radi od kuće nema vlastitu sobu u koju se može odvojiti od ostatka obitelji.

“Obitelji u Hrvatskoj uglavnom žive u stanovima od 60 do 80 kvadrata gdje se teško mogu odvojiti od ostatka obitelji, osobito ako su djeca doma ili ako pod istim krovom živi nešto šira obitelj. Problem je i ako žena i muž moraju istovremeno raditi od kuće, osobito ako su tu još i djeca”.

Palanović ističe kako rad od kuće može biti super ako se zna neki red, ali i kako će u budućnosti trebati puno raditi s tvrtkama i pojedincima kako bi se napravilo ono najbolje.




“Potreban je individualan pristup radniku. Dok neki postižu najbolje rezultate radeći od kuće, za druge je najbolja kombinacija, nekoliko dana kod kuće, nekoliko dana na poslu. Ima i onih koji najbolje rezultate postižu u tvrtki, među drugim zaposlenicima, i za takve bi rad od kuće bio više kazna nego nagrada”, napominje Palanović.

I Peter Brown, globalni suvoditelj aktivnosti za ljude i organizaciju iz PwC-a UK, kaže kako se rukovoditelji trebaju uključiti i slušati svoje ljude te biti odgovorni za rješavanje problema izgaranja zaposlenika i želje da ljudi rade u organizacijama koje žive u skladu s njihovom vlastitom svrhom, vrijednostima i kulturom jer je to ključno za zadržavanje i motiviranje zaposlenika.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.