Kad te zeznu poznanici: Žena otišla u Njemačku raditi, a onda pakao

Dušica, mlada žena iz Srbije, podijelila je svoje iskustvo s radom u Njemačkoj, gdje je na žalost naletjela na brojne poteškoće. Njezina priča počinje u svibnju 2019. godine, kada je na slavi svojih roditelja susrela rođakinju Draganu, koja joj je rođakinja Dragana ponudila posao u dalekoj Njemačkoj.

“Zahvaljujući Bogu, vratila sam se živa. Što se tiče zdravlja, još nisam potpuno sigurna, moram to potvrditi, ali želim podijeliti svoju priču kao pouku drugima”, rekla je Dušica za Alo.

Njezina priča počinje u svibnju 2019. godine, kada je susrela rođaku koja joj je ponudila, činilo joj se, jedinstvenu priliku.

“Na slavi sam srela svoju rođaku Draganu. Ona mi je rekla da njezina kuma Sanja i njen suprug, po struci inženjer strojarstva, žive u Njemačkoj i da im je potrebna pomoć oko djeteta. Dijete koje bih čuvala imalo je dvije godine, a osigurali bi mi plaću, hranu, smještaj, kao i troškove puta i osiguranje. Oklijevala sam isključivo zbog terapije koju primam na Institutu za reumatologiju u Beogradu.

‘Sanjin suprug je platio kartu’

Razmišljala sam o tome, dok je Sanja inzistirala da krenem i ostanem šest mjeseci, iako s srpskim pasošem imam pravo boravka najviše 90 dana u komadu. Uvjeravala me je da ne trebam brinuti jer ona navodno ima neke veze na graničnom prijelazu u Hrvatskoj, kao i da će ona snositi troškove eventualnih kazni koje bih mogla dobiti. Nakon što sam svojoj doktorici objasnila situaciju, odobrila mi je da otputujem na tri mjeseca”, ispričala je ona.

Nakon detaljnog razgovora s Sanjom dogovoreno je da Dragana dođe u Njemačku krajem kolovoza i ostane do početka listopada, a zatim svi zajedno autom dođu u Srbiju na sedam dana, gdje će svi završiti svoje obaveze. Sanja je napomenula Dušici da ona i suprug mjesečno zarađuju oko 10.000 eura, pa financije nisu problem.

“Dan mog polaska smo potvrdili 18. kolovoza, i to tako što mi je Sanjin suprug rezervirao i platio kartu za 25.8. na stajalištu kod Sava Centra, s polaskom u 00:05. Poslali su mi kartu mejlom i više puta naglasili da je polazak u nedjelju navečer. Ni ja, kao ni oni, u toj gužvi, nismo uočili da je karta za subotu, a ne nedjelju navečer, a ja sam uplatila i osiguranje od 4.000 dinara za što su mi oni obećali da će mi refundirati. Tek kada sam pokušala ući u autobus, vozač mi je ukazao na to da moja karta vrijedi za prethodni dan. Pokušala sam kontaktirati Sanju, ali ona više nije bila dostupna na mreži, pa sam se vratila kući.

Nitko neće raditi, a zaradi se i 100 eura za 10 minuta: Neki kažu da je to bezobrazluk

‘Kuhala sam iako to nije bio dogovor’

Sanja je poruke vidjela tek sutra ujutro. Sanjin suprug opet mi je rezervirao kartu za Mannheim. Tako sam 26.8. opet krenula na put, iz Beograda preko Zagreba pa do Njemačke”, kaže Dušica.

Nakon mnogo presjedanja i kašnjenja zbog redova vožnji autobusa Dušica je napokon jedva stigla u Ludwigshafen, što je bio konačni cilj. Stigla je oko pola tri ujutro, a na stanici ju je dočekao Sanjin suprug.

“Svi su spavali i on je odmah otišao da spava. U njihovoj spavaćoj sobi je velika kupaona. Dakle, nema tuširanja dok ne ustanu, a ja sam umorna i znojava sa puta, dok je vani 30 stupnjeva.

U malom hodniku je manja kupaona kojem sam imala pristup, a koje ima samo umivaonik i WC. Nakon tri dana konstantnog sjedenja, napokon sam se makar malo oprala, u nadi da ću se ujutro istuširati i malo doći k sebi. U pola devet su svi ustali, međutim, odmah su nastavili sa svojim obavezama, pa nije bilo vremena da obavim ono što sam planirala. Sanja je ispratila starijeg sina od 10 godina na ekskurziju, a ja sam odmah preuzela brigu o mlađem, zbog kojeg sam i došla.

Tek oko tri popodne uspjela sam konačno i ja okupati. Sanja i njen suprug žalili su mi se na prošlu dadilju koja ih je svakog časa zvala telefonom i molila da izađu s posla. Kod mene, njihov sin Ivan imao je vrhunski tretman i uvijek sam znala kako ga smiriti, nahraniti i sve ostalo. Radila sam i mnoge druge stvari koje mi nisu u opisu posla.

Kuhala sam iako to nije bio dogovor. Sve u svemu, imala sam dnevno oko dva sata slobodnog vremena i to sam uglavnom provodila sjedeći na stepenicama zgrade, plačući i odbrojavajući dane do povratka u Srbiju – kaže Dušica, dodajući i da je dogovor bio da će ona spavati na kauču u dnevnoj sobi.

Međutim, ispostavilo se da cijela obitelj tamo boravi sve do odlaska na spavanje, oko ponoći, što je stalno iscrpljivalo Dušicu.

Prvi ozbiljan sukob nastao je kada se Dušica požalila Sanji na loš tretman koji dobiva od njenog starijeg sina.

‘Izlazi iz stana’

“Ti si znala da imam dvoje djece i da moraš brinuti o njima? – rekla mi je i ostavila me u šoku jer smo se jasno dogovorile da je moja obaveza samo mlađi, Ivan. Kada sam joj to rekla, viknula je na mene.

“Odmah idi! Izlazi iz stana!”, uzviknula je.

Maja preselila u Ameriku i iznenadila priznanjem o plaćama: ‘Auuu sestro vraćaj se kući’

“To sam i željela učiniti, ali Sanjin suprug me molio da ih ne ostavljam na cjedilu pa sam popustila. Nekoliko dana kasnije, saznala sam da je moj suprug imao tešku prometnu nesreću, ali na sreću, ostao je živ. Sanja se uopće nije uznemirila zbog toga, već je samo hladno komentirala: “Pa eto, bar je živ.” Ostala sam frapirana”, priča Dušica.

“Sanja je iz mene iscijedila i posljednji atom energije, a onda smo konačno sjeli u auto i krenuli kući. Zasvijetlilo mi je kad sam došla do Srbije. Radila sam za plaću od 500 eura, daleko ispod tržišne cijene, jer je ona mislila da sam siromašna. Daleko od toga, bojim se da se iz ove priče vidi tko je zaista siromašan. Na kraju, ostali su mi dužni oko 150 eura. Kada sam ih kulturno pitala putem Vibera za to, prvo me je blokirao Sanjin suprug, a zatim i Sanja par dana kasnije”, zaključuje Sanja.

Odlučila je podijeliti svoju priču s drugima kako bi skrenula pažnju na opasnosti rada na crno u inozemstvu, čak i kada se radi o poznatim osobama.