Foto: Damjan Tadic / CROPIX

IZRAČUNALI SU CIJENU HRVATSKOG IZLASKA IZ EU: Vladajući uvećavaju koristi! Bruxelles ipak nije utočište iz snova, brojke su iznenađujuće

Autor: Ratko Bošković/7dnevno

Kako bi se to na nju odrazilo, kakve bi posljedice pretrpjela, koliku bi cijenu platila, bi li joj koristi bile veće od štete… kada bi Hrvatska izašla iz Europske unije? Naravno, ugovor o pristupanju Hrvatsku obvezuje, ali da se svaki ugovor može i razvrgnuti, pokazao je “brexit”, a ne prođe ni jedna godina da neka članica ne zaprijeti izlaskom iz EU-a, tako da se to pitanje ne može smatrati samo retoričkim.
Naposljetku, ako bi mogla precizno doznati što bi izgubila izlaskom, Hrvatska bi znala i što dobiva ostankom, a nije naodmet s vremena na vrijeme na to se podsjetiti. Za Hrvatsku je također važno da zna što je, kao nova članica, prije samo dva mjeseca, dobila ulaskom u šengensku zonu i područje eura, odnosno što bi izgubila istupanjem iz tih integracija.

A da sve ne bi ostalo samo na spekulaciji, pobrinulo se ovih dana troje analitičara iz vodećih europskih think-tankova: Gabriel Felbermayr iz Austrijskog instituta za ekonomska istraživanja, Jasmin Gröschl iz instituta CESifo te sa Sveučilišta u Muenchenu, te Inga Heiland, suradnica Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu, Sveučilišta u Kielu i Oslu, briselskog CEPS-a te također vodećeg njemačkog CESifo & ifo instituta.
Cijenu izlaska iz Europske unije, odnosno korist od ostanka, troje ekonomista nije precizno istražilo i izračunalo samo za Hrvatsku nego za sve zemlje članice, a rezultate njihova istraživanja pod naslovom “Kompleksna Europa: Kvantificiranje cijene dezintegracije” ovih dana objavio je bilten econPOL – Policy Brief instituta CESifo. No što bi to Hrvatska uopće napustila i izgubila ako bi izašla iz Europske unije ili ako bi se EU sam raspao voljom većine svojih članica?

Transakcijski troškovi

Europska unija kao supranacionalna organizacija zapravo je zbirka cijelog mnoštva manjih integracija koje su nastajale s vremenom, korak po korak, pa bi članice iz njih (barem hipotetski) jednako tako mogle i istupati, odnosno, one bi se mogle i gasiti pojedinačno, neovisno o ostalima. Evo što bi to otprilike značilo, koje bi se podintegracije u Europi raspale, kojim redom i kako su njihovo eventualno ukidanje u kratkim crtama opisali autori biltena instituta CESifo.

Kolaps europske carinske unije. Umjesto trgovine oslobođene plaćanja carina, zemlje članice Europske unije nametnule bi jedna drugoj plaćanje carina predviđenih za najpovlaštenije partnere (eng. most-favored ili MFN tariffs), koje sada imaju za treće zemlje po pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Raspuštanje Europskog zajedničkog tržišta značilo bi uspostavu trgovinskih barijera koje nisu carinske za unutareuropsku trgovinu. Ne-carinske prepreke (eng. NTB) na unutarnjem tržištu sada su uklonjene, primjerice, uzajamnim priznavanjem nacionalnih normi i standarda ili usklađenim zajedničkim pravnim okvirom za politiku konkurencije.

Ukidanje područja eura ili eurozone dovelo bi do nastanka transakcijskih troškova za zemlje članice monetarne unije jer bi im se vratile tečajne razlike. Hrvatska je članica eurozone od prvoga dana ove godine.
Raskidanje Šengenskog sporazuma obnovilo bi granične kontrole u području Schengena. Za Hrvatsku to bi značilo povratak granične policije na granice s Mađarskom i Slovenijom te u morskim i riječnim lukama, skupa s kolonama automobila, autobusa i kamiona na njima.

Obustava svih regionalnih sporazuma o slobodnoj trgovini (eng. RTA) između Europske unije i trećih zemalja, koji su stupili na snagu 2014. godine, ukinula bi sporazume s Južnom Korejom, Meksikom, Norveškom, Turskom i Švicarskom. (Kao referencu za izračun troška autori su koristili sporazum s Južnom Korejom.)




Kolaps svih započetih koraka na širenju europskih integracija obuhvatio bi i sporazume o slobodnoj trgovini sa zemljama kandidatima, te, naposljetku…

Totalni raspad Europske unije značio bi prekid svih neto fiskalnih transfera među zemljama članicama, poput onih uspostavljenih s europskim strukturnim i poljoprivrednim fondovima.

Rastakanje Europske unije najteže bi posljedice ostavilo na proizvodnju i trgovinu. Pritom bi nove članice bile pogođene puno jače nego stare: u novima bi proizvodnja pala za 9,1 posto, a u starima za 5,3 posto. Zatim, učinak raspuštanja zajedničkog tržišta bio bi veći nego svih ostalih dezintegracijskih procesa zajedno. Ali ne bi svi bili na gubitku: europske države koje nisu članice Europske unije zabilježile bi pritom porast proizvodnje od oko 0,1 posto.




Pad trgovine

Zanimljivo je i to da bi raspuštanje Europske unije ostavilo manje posljedice na nacionalnu dodanu vrijednost nego na apsolutni pad proizvodnje. Razlog: ponovno uvođenje trgovinskih barijera natjeralo bi industriju da proizvodi robu s većom dodanom vrijednošću, što znači da bi i gubitak blagostanja bio manji.

Najgore posljedice za zemlje članice ostavilo bi ukidanje europskog zajedničkog tržišta, ono bi prouzročilo pad unutareuropske trgovine za golemih 14 posto. Ponovno bi lošije prošle nove nego stare članice. Raspuštanje carinske unije i područja eura države članice također bi skupo platile, ali manje nego ukidanje zajedničkog tržišta. Ukupno, kad bi se sve podintegracije EU-a raspustile i ugasile, nove članice ostale bi bez golemih 23 do 27 posto svojega izvoznog tržišta, a stare bez 25 do 31 posto. I za jedne i za druge bila bi to prava katastrofa.

A kako bi se napuštanje (ili raspuštanje) zajedničkog tržišta Europske unije odrazilo na osobnu potrošnju u zemljama članicama, odnosno na životni standard njihovih građana? Prema izračunima Felbermayra, Gröschla i Heilandove, najgore bi prošle male zemlje, Malti bi se potrošnja smanjila za 14,6 posto, Luksemburgu za 13,5 posto, no teške posljedice pretrpjela bi većina članica, od mađarskih 8,2 do slovenskih 6,8 posto. Učinak na blagostanje najvećih gospodarstava bio bi najmanji, Njemačka bi ostala bez 3,6 posto, Francuska bez 3,0 posto, a Italija bez 2,7 posto osobne potrošnje.

Ukidanje carinske unije i njezina zamjena nacionalnim carinama i za robu europskih država napravila bi puno manju štetu blagostanju nego raspuštanje zajedničkog tržišta. Najveće gubitke imala bi Irska (0,4 posto) te Češka, Luksemburg, Poljska i Slovenija (po 0,3 posto). Zanimljivo je da bi raspuštanje europske carinske unije u nekoliko europskih zemalja povećalo dohotke, a s njima i potrošnju: to su Cipar, Malta, Portugal i Grčka.

Predvidljivi gubici

Ukidanje područja eura ili eurozone imalo bi negativan učinak na sve zemlje članice, ali statistički značajan samo na dvije: na Luksemburg, koji bi zabilježio pad potrošnje od 2,52 posto i Njemačke sa 0,7 posto. To vrlo slikovito govori kako samo Luksemburg i Njemačka imaju mjerljive koristi od eura. Ni države izvan eurozone ne bi bile pogođene ukidanjem eura. Izlazak iz Šengenskog sporazuma, pak, ne bi skupo stajao samo njegove potpisnice nego i ostale europske države. Predvidljivi gubici za sve bili bi statistički značajni, od 4,2 posto za Estoniju, do 0,75 posto za Francusku. Najviše bi izgubile periferne i siromašnije zemlje članice poput Mađarske, Slovačke, Češke i baltičkih država, no zbog velike ovisnosti o unutareuropskoj trgovini puno bi izgubile i manje, ali bogatije ekonomije Austrije, Belgija, Nizozemska, Portugal, Poljska, Slovenija, Švicarska te nordijske zemlje.

Prema najgorem zamislivom scenariju, koji uključuje kolaps svih podintegracija i potpuno raspuštanje Europske unije, gašenje svih njezinih funkcija i zadaća, sve zemlje članice pretrpjele bi značajne gubitke na realnoj potrošnji. Ali sa značajnim razlikama. Realna potrošnja, što znači i razina blagostanja, najviše bi pala u malim gospodarstvima, na Malti golemih 19,4 posto te u Luksemburgu 18,1 posto. Jako loše prošao bi i životni standard novih članica, doživio bi kolaps u rasponu od 9,9 posto u Češkoj do 11,8 posto u Estoniji. A kad bi se tomu dodali i neto transferi, u Mađarskoj, Litvi i Bugarskoj, u kojima transferi europskoga novca dosežu i pet posto realnog dohotka, pad blagostanja bio bi dvaput veći.

S prestankom prelijevanja novca iz bogatije u siromašnije države ne bi se spasili ni oni koji više daju nego što primaju: Njemačka bi, primjerice, bila na dobitku 0,2 postotna boda, ali bi s kolapsom Europske unije općenito izgubila 5,2 posto blagostanja.

A kako bi s ukidanjem carinske unije, zajedničkog tržišta, područja eura i Schengena prošla Hrvatska?
Kako su Gabriel Felbermayr, Jasmin Groschl i Inga Heiland izračunali, ukidanje carinske unije Hrvatska ne bi ni osjetila, izgubila bi samo 0,08 posto potrošnje iz 2014.

Jasni izračun

Nestanak zajedničkog tržišta Hrvatska bi platila puno, puno skuplje, čak 5,12 posto blagostanja. Ni raspuštanje eurozone Hrvatska ne bi ni osjetila, stajalo bi je samo 0,10 posto potrošnje, dok bi joj s nestankom Schengena gubitak bio osjetno veći, oko 1,41 posto životnog standarda.

Ukidanje svih šest europskih glavnih integracija koje čine okosnicu Europske unije stajalo bi Hrvatsku 6,51 posto njezine realne potrošnje iz bazne 2014. godine, a kad bi se tomu pridodali i svi transferi iz Europske unije, blagostanje hrvatskih građana bilo bi manje za 7,63 posto. U današnjem novcu, to bi bilo oko četiri i pol milijarde eura od ukupno 58,2 milijarde eura hrvatskog BDP-a iz 2021. godine.
Prema tom rezultatu, ne samo da su za blagostanje hrvatskih građana europska carinska unija i eurozona praktički irelevantni nego Hrvatska sa svim blagodatima Europske unije spada u trećinu zemalja članica koje od Europske unije imaju najmanje koristi, po čemu stoji uz bok najbogatijim članicama Austriji, Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Hrvatskoj najviše vrijede europsko jedinstveno tržište i novac koji joj EU direktno daruje za razvoj i sustizanje bogatijih članica, a nešto malo (tek 1,41 posto) bogatstvo joj povećava i Schengen. Hoće li se to s vremenom promijeniti, s obzirom na to da je Hrvatska samo dva mjeseca članica Schengena i eurozone, ostaje nam vidjeti.

U svakom slučaju, “analiza pretpostavljenog retrogradnog kretanja europskog integracijskog procesa zemljama članicama Europske unije nanijela bi znatne troškove. Najteži udarac proizvodnji, trgovini i dohotku pojedinih zemalja nanijelo bi raspuštanje europskog zajedničkog tržišta. Ako bi i ostale integracije bile ukinute, šteta bi bila manja, ali ne smijemo podcijeniti gomilanje troška iz godine u godinu nakon prvotnog dezintegracijskog šoka”, zaključuju ekonomisti Gabriel Felbermayr, Jasmin Gröschl i Inga Heiland.

Za Hrvatsku bismo mogli zaključiti da su joj koristi od članstva u Europskoj uniji začuđujuće male, puno manje nego što se to u politici i javnosti pretpostavlja, ali su ipak mjerljive, a cijena napuštanja ili raspuštanja Europske unije ili bilo koje od njezinih glavnih podintegracija bila bi za Hrvatsku ipak značajna.

Autor:Ratko Bošković/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.