fbpx
Foto: Wochit/ Jim WATSON / AFP

IZA KULISA PANDEMIJE, POČINJE NOVI HLADNI RAT: I Hrvatska tu ima svoju šansu

Autor: Adriano Milovan

Oporavak svjetskoga gospodarstva od koronakrize nije donio popuštanje napetosti između Washingtona i Pekinga. Upravo suprotno, intenzitet sukoba između SAD-a i Kine posljednjih se mjeseci pojačava, što svijet gura, kako ocjenjuju analitičari, u novi hladni rat.

Rivalstvo između SAD-a i Kine traje već desetljećima, a u njegovim je temeljima borba za političku i ekonomsku prevlast u svijetu. Toga je itekako bio svjestan bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je vukao poteze čiji je cilj bio suzbiti jačanje Kine. Istim putem nastavlja i njegov nasljednik u Bijeloj kući Joe Biden. No, ni Kina ne sjedi skrštenih ruku: u nastojanju da poveća svoj utjecaj u svijetu, Peking se okrenuo izgradnji odnosa s Moskvom i širenju svojih (najprije ekonomskih, a potom i političkih) interesa u zemljama Azije i Afrike, ali i Europe.

Kako sada stvari stoje, američko-kineski sukob daleko je od završetka. Prije bi se moglo reći da nas u narednim godinama čeka njegova eskalacija, pri čemu dvije strane već sada pripremaju teren za bolje startne pozicije u ključnoj fazi. S jedne strane, SAD se strateški povezuje s Velikom Britanijom i Australijom te jača podršku Tajvanu. S druge strane, Kina nastoji izgraditi novi „put svile“ prema Europi, povećati svoju prisutnost u Africi i popuniti ispražnjeno mjesto koje je povlačenje Zapada iz Afganistana ostavilo u toj zemlji. Radi se o novom sukobu titana.

„U današnjem svijetu imamo tri velika bloka. Jedan predstavlja Kina koja je znatno bolje od drugih prošla kroz koronakrizu, a ima i ogromne resurse. Drugi je SAD koji je u koronakrizi imao određenih problema, ali relativno se brzo oporavio. Treći blok je EU koja je u zdravstvenom, a pogotovo u ekonomskom pogledu, najgore prošla u krizi koju je izazvala pandemija koronavirusa. Moje je mišljenje da je upravo to bio trenutak u kojem je Kina po svim ekonomskim pokazateljima definitivno pretekla EU“, ocjenjuje za dnevno.hr Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.

Dodaje kako su na novu podjelu karata u svijetu odrazio i Brexit. Naime, Velika Britanija je ofenzivi jačanja svog utjecaja u svijetu, a taj cilj pokušava ostvariti jačim vezivanjem uz SAD. Washingtonu to odgovara jer na svoju stranu dobiva vrlo snažnu državu i veliku ekonomiju, a što, u kombinaciji s Kanadom i Australijom, ali i zemljama Latinske Amerike te pojedinim drugim državama, stvara vrlo snažan proamerički blok u suvremenom svijetu.

Mogući sukobi

No, saveznike traži i Peking. Kako će se odvijati daljnje odmjeravanje snaga Kine i SAD-a i kakvo će ono biti, teško je prognozirati. Najizglednije je, smatraju analitičari, da će se povremeno događati kontrolirani sukobi niskog intenziteta u zemljama i regijama bliže Kini, poput Tajvana i Afganistana.

EU, s druge strane, sve više ostaje po strani, okrenuta sebi i svojim problemima i unutarnjim podjelama. Osim toga, Lovrinčević upozorava da EU nedostaju neka bitna obilježja svjetskog lidera, poput jedinstvene valute, s obzirom na to da euro nije platežno sredstvo u cijeloj Uniji, ali i zajedničke kulturološke i jezične osnove te vojske, što SAD i Kina imaju.

„To sve ukazuje da će EU biti gubitnik svjetskih procesa u srednjem roku, a da glavni igrači ostaju SAD i Kina“, upozorava Lovrinčević.
Dodaje kako nove prognoze svjetskih institucija pokazuju da bi kumulativan gospodarski rast u eurozoni, što nije EU u cjelini, ali je njen najveći dio, u razdoblju od 2020. do 2022. godine trebao iznositi samo 3,5 posto, što je posljedica velikog pada gospodarske aktivnosti u prošloj godini. Istodobno, kumulativan rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) u te tri godine u SAD-u bio trebao iznositi 6,5 posto, a u Kini čak 16,5 posto, s obzirom na to da je Kina i u prošloj, korona godini imala rast bruto domaćeg proizvoda (BDP).




Sve to, naravno, ne znači da EU treba otpisati. Naprotiv, EU ostaje vrlo jak faktor na svjetskoj sceni. No, njen značaj u suvremenom svijetu nije više kakav je nekad bio, posebno nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo izašlo iz Unije. Potvrdu toga daje nam i aktualna „podmornička kriza“, koja je poljuljala odnose Francuske s novom koalicijom SAD-a, Australije i Velike Britanije. To nas opet vraća na pitanje odnosa SAD-a i Kine kao ključnih sila današnjeg svijeta.

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), kinesko je gospodarstvo u prošloj godini poraslo 2,3 posto, dok se u ovoj godini očekuje rast kineskog BDP-a od 8,1 posto. Istodobno, američko je gospodarstvo lani potonulo 3,4 posto, a u ovoj godini u međunarodnim financijskim institucijama očekuju rast američkog BDP-a od 5,1 posto.

Kina je, naravno, još daleko od toga da pretekne SAD u gospodarskim terminima, ali sve se više približava najmoćnijoj zemlji svijeta. Primjerice, američki je BDP lani, prema podacima Svjetske banke, iznosio oko 20,9 bilijuna dolara, što je nešto manje od četvrtine ukupnog svjetskog BDP-a, dok je kineski BDP iznosio oko 14,7 bilijuna američkih dolara, što Kinu po veličini ekonomije svrstava na drugo mjesto u svijetu. Ipak, SAD ostaje neusporedivo bogatiji od Kine: dok je kineski BDP po stanovniku, prema podacima Svjetske banke, oko 10.500 dolara, u SAD-u je BDP per capita preko 63.500 dolara.




Pojednostavljeno, SAD ostaje srce svjetske ekonomije, posebno u segmentu financija i diktiranja trendova. No, Kina se istodobno preobrazila u veliku svjetsku tvornicu i opasno puše za vratom rivalu s druge strane Pacifika.

„Novi ‘normalni’ odnosi između Kine i SAD-a su počeli kao trgovinski rat, a pretvorili su se u novi hladni rat. Antikineski ekonomski sentiment neće se promijeniti ni s Bidenom. To EU ostavlja u boljoj poziciji da s Kinom postigne kompromis“, poručuje za dnevno.hr Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM).

Hrvatska mala, ali ima svoje adute

Dodaje kako je trgovina Kine i SAD-a trenutno na najvišim razinama u povijesti, ali da SAD ipak nije toliko vezan s Kinom jer je samo do dva posto američkih ulaganja išlo u Kinu. U odnosima Washingtona i Pekinga problem je i kinesko kopiranje američkih inovacija. S druge strane, EU je puno integriranija s Kinom, a kako je u odnosima Bruxellesa i Pekinga i manje otvorenih pitanja, to je i prostor za postizanje kompromisa veći, napominje naša sugovornica.

„Američki antikineski sentiment za Europu će stoga biti prilika da postigne ujednačenije odnose s Kinom“, smatra Pribičević.
No, s EU je problem njena podijeljenost koju je Covid kriza samo produbila. Lovrinčević tako ističe da unutar Unije već sada imamo dva prilično snažna bloka – profrancuski, koji okuplja velike, ali ekonomski ne pretjerano uspješne članice, i skandinavski, koji okuplja manje, ali zato ekonomski uspješne države. Njemačka kao najveća ekonomija EU zasad je negdje u sredini i čeka se rezultat predstojećih izbora da bi se vidjelo u kojem će pravcu Berlin krenuti.

Što se Hrvatske tiče, novo miješanje karata u svijetu njoj bi čak moglo donijeti i određene koristi. Naravno, pod pretpostavkom da Zagreb dobro odigra svoju (vrlo malu) ulogu u novoj partiji političko-ekonomskog pokera. Hrvatska je članica EU i NATO-a, ali to joj dosad nije ipak bio veći uteg u razvoju odnosa i s drugim velikim igračima na svjetskoj sceni, poput Kine i Rusije. Stoga analitičari smatraju da bi Zagreb i u narednom razdoblju trebao – balansirati.

„Za Hrvatsku to otvara nove mogućnosti za rast izvoza u Kinu koja ima ogromno tržište. Nije tu riječ samo o IT sektoru, nego i o industriji, uslugama i turizmu. To bi onda značilo i više poslova i radnih mjesta kod nas“, napominje Pribičević.

Važan novac iz EU fondova

Lovrinčević, pak, upozorava da Hrvatska treba novac iz fondova EU koji treba povući u što je moguće većoj mjeri. No, ističe i kako raspolažemo resursima koji su po prirodi internacionalni, a ne samo europski, poput luka, prometnica i turizma. Između „europeizacije“ i „internacionalizacije“ tih resursa, Hrvatska bi, kaže naš sugovornik, trebala izabrati „internacionalizaciju“ jer će ih tako bolje iskoristiti.
„Morat ćemo vješto balansirati između EU, SAD-a, Kine i Rusije, a sada i Velike Britanije. To, uostalom, rade i druge zemlje u regiji, koje nemaju takve internacionalne resurse kao Hrvatska, pa moramo i mi i tako izvući najveće koristi“, zaključuje Lovrinčević.

Hrvatska će, dakle, u cijeloj priči morati voditi računa o tome da ima obveze prema EU i NATO-u, čija je članica, ali i da treba razvijati odnose, posebno ekonomske, i s drugim važnim zemljama svijeta, među kojima je i Kina. EU će, s druge strane, morati poraditi na dubljoj integraciji i na jačanju svoje pozicije u svijetu. U svemu tome i Hrvatska će dati svoj doprinos. Jačanje EU i razvoj odnosa sa svima mogao bi se u konačnici pokazati i kao najbolji put za preživljavanje novog hladnog rata, kako za Hrvatsku, tako i za Uniju u cjelini.

Autor:Adriano Milovan
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.