Foto: Goran Sebelic / CROPIX

IMOVINA SE ODVOZI U SLOVENIJU! Slom još jedne kultne tvrtke: Jeste li svjesni koliko ste ovo platili?

Autor: Iva Međugorac

Čerupanje preostale imovine, tako se među upućenima opisuje ono što se ovih dana događa u pulskom TESU- Tvornici električnih strojeva i uređaja u stečaju. Riječ je o tvrtki koja se u problemima našla u isto vrijeme kada i njen vlasnik Uljanik d.d., a sada joj je prijeko potreban strateški vlasnik koji bi morao stabilizirati poslovanje i ove tvrtke, ali i pulskog škvera koji nikako da dočeka donošenje novih poslova.

Tvrtka koja je bila ponos Pule

U TESU je trenutno stanje kaotično, iako je ova tvrtka u svojim najboljim godinama bila ponos Pule, a na kaotično stanje upozoravaju i u lokalnim istarskim medijima uspoređujući ovu tvrtku sa zagrebačkom tvornicom Rade Končar. Kako piše Glas Istre proizvodnja električnih strojeva i opreme je u Uljaniku startala još 1952. godine, a TESU je u međuvremenu razvio niz proizvodnih temelja na vlastitoj tehnologiji i znanju te je na taj način postao najpoznatiji pa ujedno i jedan od vodećih proizvođača strojeva za zavarivanje koji je ujedno bio utemeljen na vlastitoj tehnologiji, ali i na znanju.

Umjesto da se tehnologija razvijala sad se imovina TESU-a rasprodaje i odvozi u susjednu Sloveniju. S uništenjem brodogradilišta Pula je, kažu to dobro upućeni, počela gubiti svoju pravu vizuru, što uostalom odavno i nije neka novina. Da je situacija po pitanju Uljanika 1856 najblaže rečeno monotona moglo se naslutiti i početkom svibnja kada se na javnu dražbu za prodaju Uljanika nije prijavio nitko. Preduvjet za sudjelovanje na dražbi bila je uplata dva milijuna eura jamčevine čime se kupovala mogućnost pristupu dražbi za 54,77 posto udjela u novom Uljaniku s početnom cijenom od 20,73 milijuna eura. Kako se takav scenarij nije dogodio tako Uljanikova sudbina ostaje neizvjesna.


Kako je država ‘spašavala’ brodogradnju? 

Neizvjesno zato nije to da je država Uljanik grupi čiji su dio i brodogradilište Uljanik kao i 3. maj izdala 960,7 milijuna dolara jamstava i 847 milijuna potpora. Ta dva brodogradilišta dio su iste grupe pošto je država kao što je poznato još 2013.godine prodala 3.maj Uljaniku za svega jednu kunu uz obećanje kako će Uljanik grupi isplaćivati subvencije za 3.maj. Subvencije brodogradnji su od 1992.godine pa do 2015. godine iznosile 30 milijardi kuna, a ako se usporedi vrijednost subvencioniranja brodogradnji s BDP-om po stanovniku nije teško zaključiti da je subvencioniranje brodogradnje stajalo tako da se stječe dojam da jedan dio ljudi odnosno njih oko 375 tisuća u Hrvatskoj tijekom jedne godine nije postojao.

Iako je Uljanikova sudbina sada neizvjesna, ono što nije nimalo neizvjesno jest to da Slovenci posljednjih godina pokazuju sve veći interes za ulaganja u Hrvatsku pa su tako primjerice profitirali i na šibenskom brodogradilištu pošto je Ministarstvo prometa još 2019. godine temeljem odluke Vlade sklopilo ugovor o prijenosu koncesije pomorskog dobra luke posebne namjene brodogradilište Šibenik s koncesionara NPC Remonto Brodogradilište Šibenik u stečaju na novog koncesionara, odnosno na Iskru brodogradilište 1 d.o.o. Slovenska Iskra preuzela je Elku, a njihov Petrol Crodux, jednako tako Bing Banc je preuzeo Santa Domenicu, ali je isti tako i sa hrvatske strane bilo preuzimanja po Sloveniji pa je tako CIAK Grupa kupila Potokar, M San Alterna distribuciju, a Stanić Beverages brendove pića Sola i Zala od Pivovarne Laško Union.

Slovenci zainteresirani za ulaganja u Hrvatsku

Službena statistika kaže kako su slovenska ulaganja u našu zemlju lani unosila basnoslovnih 225 milijuna eura, a hrvatske tvrtke istodobno su te 2022. godine zabilježile negativna ulaganja, točnije rečeno povlačenja sredstava u Sloveniju u iznosu većem od stotinu milijuna eura. Ipak, treba spomenuti kao je prije toga u 2021. godini u Sloveniju bilo 600 milijuna eura od strane hrvatskih tvrtki, dok je s njihove strane u Hrvatsku zabilježeno 450 milijuna ulaganja.

Dok u Hrvatskoj na slovenske investicije rijetko tko reagira, u Sloveniji su političari nastrojeni na zaštitu nacionalnih interesa pa se tako svojedobno negodovalo kada je Agrokor pokušavao preuzeti najveći trgovački lanac u toj zemlji, Slovenci nisu bili oduševljeni ni kada je Dukat preuzeo Ljubljanske mlekare, ali ni onda kada je Podravka kupila Žito pri čemu se upozoravalo da bi hrvatska strana mogla zavladati njihovom prehrambenom industrijom. S vremenom ipak i ova slovenska negodovanja postepeno splašnjavaju pa se biznis po svemu sudeći nesmetano odvija na obje strane.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.