IDETE U MIROVINU ZA PET ILI MANJE GODINA? Ekonomski stručnjak savjetuje kako podebljati svoj novčanik

Umirovljenici su ovog tjedna dobili svoje usklađene mirovine, što znači da su s prosječnom hrvatskom mirovinom dobili šezdesetak kuna više. Što to znači u zemlji u kojoj su cijene hrane i energenata sve više, znaju upravo oni koji su najranjivija skupina u našem društvu. Kad se izračuna povećanje cijena hrane, ispada da su više u minusu, nego u plusu, čak i s ovako povećanim mirovinama.

Nažalost, za sadašnje umirovljenike je kasno, ali to ne znači da je kasno za one koji tek trebaju u mirovinu za koju godinu ili za one koji su tek započeli svoj radni vijek i imaju sreće pa mogu dio plaće odvojiti i na štednju. Podaci HNB-a pokazuju da građani Hrvatske štede, i to štede dosta, ali taj novac uglavnom drže u depozitima u bankama. Kratak pogled na kamate na oročenja u bankama nam pokazuje da s time ne rade uslugu nikome osim banci, jer uz inflaciju od 2,7 posto svake godine toliko gube.

Svoju budućnost u svoje ruke

Što napraviti kako bi taj novac, naša štednja, radio za nas, a ne za nekoga drugoga pitali smo ekonomskog analitičara Andreja Grubišića:

“Nažalost, naš sustav, koji generira prosječnu mirovinu od 300 eura je po svim pokazateljima loš sustav”, kaže Grubišić.

“U ovih 30 godina što imamo naš mirovinski sustav, imamo to što imamo – prosječnu mirovinu od koje umirovljenici ne mogu živjeti. I onda se tu javljaju kritičari drugog mirovinskog stupa koji ne da ga ne žele liberalizirati, već žele sve prebaciti u prvi stup. Ne razumiju da samo investicije stvaraju novac i da država ne može stvoriti novac po duhu svetom”, uvjeren je Grubišić.

Ekonomski analitičar kaže da je zbog toga vrijeme da budućnost svoje mirovine uzmemo u svoje ruke. Koliko ćemo uložiti u našu buduću mirovinu, ističe Grubišić, ovisi o tome kada idemo u mirovinu i kolika je naša tolerancija na rizik:

“Ako u mirovinu idete za pet godina ili manje, držite se konzervativne strategije ulaganja. Za vas su depoziti, državne i korporativne obveznice. Također, ako idete u mirovinu za pet ili manje godina, ali imate ušteđevinu koju možete investirati u agresivnije instrumente i spremni ste tolerirati činjenicu da tih 100 kuna koje ste uložili možda neće biti 110, već 90 kuna, onda uložite u dioničke fondove, dionice, private equity fondove ili nekretnine”, kaže Grubišić.

Za one koji u mirovinu idu za 15 ili 20 godina ekonomski analitičar savjetuje da jedan dio svojih raspoloživih sredstava investirate u agresivnije i propulzivnije investicijske klase poput private equity i dioničkih fondova.

Ulaganja se isplate na dulji rok

“Unatoč činjenici da će biti fluktuacija gore-dolje, na dugi rok će se takvo ulaganje najvjerojatnije isplatiti”, kaže.

Grubišić ističe kako je u investiranju najveći saveznik vrijeme i strpljenje:

“Vas ne zanima ono što će biti sutra ili za godinu dvije, već što će biti za 20 godina te možete sebi priuštiti određeni rizik”.

Ipak, ekonomski analitičar upozorava da bez obzira na to što odlučimo, nikad ne ulažete novac koji vam je potreban za svakodnevan život:

“Novac koji vam je potreban za režije, hranu, odjeću za djecu, to se ne ulaže. Uvijek imajte i mali crni fond koji je tu kad vam iznenada zatreba veća količina novaca”.

U svakom slučaju ne savjetuje štednju kao najbolji način očuvanja vrijednosti novca:

“Kako su centralne banke tiskale puno novaca, sad imamo realan negativan prinos na štednju te se štednja ne isplati”, kaže.

“Bez obzira na to što odlučili, svaku svoju odluku provjerite i do 100 puta ako treba, i nikad ne ulažite novac koji vam je potreban za svakodnevne troškove”, zaključuje.