fbpx
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

HRVATSKI SUDOVI RADE PROTIV GRAĐANA Dužnici umiru, a za suce koji odugovlače nema posljedica

Autor: Darko Petričić/7 Dnevno

Na hrvatskim sudovima postoji samo jedno pravilo: volja suca koji vodi predmet jedini je zakon koji funkcionira i koji se, najčešće, selektivno primjenjuje. Sudac ne odgovara za štetu koju svojom presudom nanese stranci, vodi postupak prema svojem nahođenju, odabire dokazne prijedloge suprotstavljenih strana prema svojem nahođenju, a eventualne štete koje napravi u svojem suđenju plaća država ili porezni obveznici.

Korumpiranog suca teško je maknuti s predmeta na temelju zahtjeva za izuzećem pa je sudbina oštećene strane potpuno u njegovim rukama. U takvim uvjetima, dok se čeka sveobuhvatna reforma pravosuđa, malim ljudima ostaje jedino rješenje da sudačke zloupotrebe parničnih, trgovačkih i drugih sudačkih postupaka obznane putem medija…

Desetak godina uobičajeno je trajanje sudskih parničnih postupaka na hrvatskim sudovima, a za to se vrijeme na istom predmetu izmijeni nekoliko sudaca, što zbog smrti, odlaska u mirovinu ili na drugo radno mjesto, pa postupci moraju krenuti ispočetka.

Upravo je nevjerojatno kako se na relativno jednostavnim slučajevima, zbog nesposobnosti, nekompetentnosti, neažurnosti ili podmitljivosti sudaca, parnični postupci mogu otegnuti unedogled, što uzrokuje enormne sudske troškove za obje strane, a stranka koja je izgubila svoj novac, zbog čega je i pokrenula sudski postupak, mora dodatno plaćati odvjetnike. Međutim, ishod je krajnje neizvjestan.

Zbog izrazite pravne nesigurnosti na hrvatskim sudovima, dugotrajnosti postupaka i neizvjesnosti ishoda zbog korupcije u pravosuđu, hrvatski sudovi postali su žarište kršenja ljudskih prava koja uzrokuju gubljenje povjerenja u pravnu državu. Ovaj problem nije od jučer, no bez obzira na redovne objave u medijima apsurdnih sudskih odluka, stanje u pravosuđu se ne mijenja usprkos tome što politika redovito najavljuje pravosudne reforme.




U konkretnom slučaju koji ovdje iznosimo pokazat ćemo kako se na banalnom, jednostavnom i očitom slučaju može na sudovima izgubiti više od 14 godina, pri čemu niži sudovi ne moraju poštovati presude višestupanjskih sudova.

Posebno su upitne presude na manjim sudovima u provinciji, zbog manje značajnih slučajeva i nezainteresiranosti medija. Međutim, i na tim sudovima, uostalom kao i u ostatku Hrvatske, strankama u postupku krše se ljudska prava koja se odnose na pravnu zaštitu ili pak na suđenje u razumnom roku. “Razumni rok” odavno je izgubio razum u bespućima hrvatskog pravosudnog labirinta…

Jednostavan slučaj

Slučaj Ivana Abaze iz Zagreba trebao je biti jednostavan i očit za sve, osim za sutkinje u Trogiru, odnosno na višem Županijskom sudu u Splitu. Naime, Abaza je prodao svoju nekretninu – kuću u Trogiru, pri čemu mu je kupac Ivan Pažanin isplatio jedan dio dogovorene cijene, dok je za ostatak napisao i ovjerio izjavu da je prodavaču Ivanu Abazi ostao dužan te da će ostatak od  50.000 DEM isplatiti u dogovorenom roku.




Kupoprodaja nekretnine obavljena je 2001. godine, međutim, u sljedećih nekoliko godina kupac ne isplaćuje preostali iznos. Na brojna upozorenja prodavača da se zatvore i podmire dugovanja, umjesto isplate, kupac 2006. godine tuži prodavača kao izliku da mu ne plati dugovani i dogovoreni iznos, navodno zbog nekompletne dokumentacije, i traži od njega da izvrši izmjere zemljišta i odredi granice parcele, iako je isplatom većeg dijela dogovorenog iznosa stupio u posjed nekretnine, odnosno uselio se u kuću i prihvatio postojeće stanje vezano uz nekretninu s pripadajućom okućnicom.

Tužba je evidentirana pod brojem P-537/06 kod trogirske sutkinje Ivane Karadže. Mjesec dana nakon tužbe kupca uslijedila je i tužba prodavača protiv kupca (P-586/06), Abaze protiv Pažanina, u kojoj se traži isplata duga i tu se na ovaj slučaj počinje spuštati pravosudna magla. Ovaj je predmet zaprimila i vodi ga sutkinja Divna Ivančev, također na sudu u Trogiru. Tužba je pokrenuta zbog isplate duga u iznosu od 50.000 DEM uz pripadajuće kamate i sudske troškove. Odgovor tuženika Pažanina na tužbu Abaze za naplatu duga bio je da zbog proteka vremena, i kada bi postojao navedeni dug, naplata nije moguća jer je nastupila zastara s obzirom na to da dug nije naplaćen u roku od pet godina! U sudskom zapisniku iz 2010. godine tuženik u parničnim postupcima potvrđuje nekoliko različitih iznosa dugovanja, da bi na kraju priznao stvarno dogovorenu cijenu za kupljenu kuću. Kupoprodajni ugovor, na inzistiranje kupca, sklopljen je na 170.000 DEM, iako je stvarno dogovorena cijena bila 220.000 DEM. Isplatio je 170.000, a ostao je dužan 50.000 DEM! Reklo bi se – ništa sporno.

Ovakvim iznošenjem obrane, tužitelj je vidio da je pogriješio kada je na molbu kupca Pažanina u kupoprodajni ugovor napisao manju cijenu kako bi kupcu smanjio osnovicu za porez na promet. Prodavaču je isplaćeno 170.000 DEM, onoliko koliko je napisano u ugovoru, a preostali iznos, koji je usmeno dogovoren i potpisan u obliku izjave kod javnog bilježnika, kupac je jednostavno ignorirao i stvorio petnaestogodišnje probleme prodavaču. U parničnom postupku, što nije novost na hrvatskim sudovima, sutkinja Ivančev prihvaća iskaze Pažanina i njegove kćeri – suvlasnice kupljene kuće, a Abazinovu dokumentaciju i Pažaninovo priznanje dugovanja sutkinja odbacuje i tako pogoduje suprotnoj strani.

Nijedno ročište

Iako je kupac Ivan Pažanin prvi podnio tužbu protiv Abaze, do danas, u 14 godina, nije sazvano nijedno ročište o tom predmetu, dok je za tužbu koju je prodavač Ivan Abaza podnio kasnije predmet već dva puta rješavan na Županijskom sudu u Splitu. Nepostupanje po tužbi kupca, smatra Abaza, nije slučajno i taj predmet čuva se “u rezervi” kako bi se tom tužbom poništila eventualna  presuda Abaze protiv Pažanina koja bi bila nepovoljna za Pažanina.




Sutkinja Ivančev na trogirskom sudu 19. 9. 2014. godine donosi presudu u korist kupca – dužnika, prema kojoj prodavač koji je ionako ostao oštećen za 50.000 DEM još mora platiti parnične troškove u iznosu od 43.000 kuna!

Abaza se žali na tu presudu Županijskom sudu u Splitu, a o njegovoj žalbi odlučuje sudsko vijeće u sastavu: Luka Grgat, predsjednik vijeća, te Andrea Borat Ivanišević i Boras Mimica kao članovi vijeća. Županijski sud u Splitu 10. 3. 2018. godine donosi rješenje kojim se ukida presuda Općinskog suda u Trogiru iz 2014. godine i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Dakle, nakon osam godina Abazin slučaj ponovno ide u Trogir kod iste sutkinje koja je donijela prethodnu presudu – Divne Ivančev.

Sutkinja Ivančev ponovno saziva rasprave, ljuta što joj je poništena presuda, i radi na svoj stari način. Konačno, 20. 3. 2020. donosi novu presudu u kojoj se djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, dosuđujući mu najmanji iznos koji su tužitelj i njegova kći naveli. Sutkinja Ivančev tako formalno prihvaća rješenje Županijskog suda iz Splita, ali svoju novu presudu formulira tako da maksimalno pogoduje tuženiku koji sam sebi određuje proizvoljni iznos duga. Na kraju, na prijedlog Pažanina dolaze do svote od 178.000 DEM, koja se do tada nigdje ne spominje, a i taj iznos je manji za oko 4000 DEM, koliko je sutkinja prethodno priznala. Stoga se Abaza pita je li sutkinji ostala razlika između dosuđenog i prethodno priznatog iznosa?

U apsurdnosti svoje presude sutkinja Ivančev otišla je tako daleko da je ignorirala čak i dokumente tuženika koji bi mu išli na štetu dosuđujući, u novoj presudi, najpovoljniji iznos za tuženika, a najnepovoljniji iznos za tužitelja. Sutkinja tako zanemaruje i ignorira ključni dokument – izjavu dužnika koju je vlastoručno potpisao, prema kojoj potvrđuje svoje dugovanje Abazi, što je konstatirano u sudskom zapisniku s ročišta.

Abaza smatra da ovakav način vođenja rasprave može imati objašnjenje i podlogu samo u korupciji zbog koje se očito pogoduje suprotnoj strani – tuženiku.

U novoj presudi sutkinja Ivančev malo ispravlja svoju prethodnu presudu i umjesto punog iznosa duga od, preračunato 25.500 eura, priznaje i dosuđuje, prema samo njoj poznatoj računici, 14.300 eura, uz napomenu da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. No ni taj iznos dužnik ne plaća.

Abaza se ponovno 16. ožujka 2020. godine žali na tu presudu Županijskom sudu u Splitu, no sada ondje vijećem predsjeda sutkinja Denis Pancirov Parcen, koja živi s bratom sutkinje Ivane Karadže iz Trogira, koja je prvotno zaprimila tužbu dužnika Pažanina. Ostali članovi vijeća su: Andrea Boras Ivanišević, sutkinja izvjestiteljica, i Boris Mimica kao član vijeća.

Novi sastav Županijskog suda u Splitu donosi rješenje kojim ukida rješenje trogirskog suda, ali i prethodno rješenje svojeg Županijskog suda u Splitu! Dakle, Županijski sud u Splitu poništava svoje prethodno rješenje, s tom razlikom što se promijenila predsjednica njegova vijeća – Denis Pancirov Parcen umjesto predsjednika Luke Grgata. Dakle, novi predsjednik suda – novo rješenje, dijametralno suprotno, na istom sudu! Vjerojatno neviđen slučaj u hrvatskoj sudskoj praksi.

Novim rješenjem Županijski sud u Splitu, očekivano, odbija žalbu tužitelja i poziva tuženika da podmiri samo dio duga, dok ga za ostatak oslobađa.

Nakon tog rješenja Abaza se podneskom obraća Županijskom sudu u Splitu, koje ga je donijelo, gdje im predočava sav apsurd tog predmeta. Nelogičnost se odnosi na kontradiktornost u žalbi dužnika – tuženika prema kojoj je zahtjev za isplatu duga u zastari, dok je tumačenje trogirske sutkinje oprečno. Naime, ona tvrdi da je tužba za naplatu potraživanja preuranjena!

Abaza smatra da su se sutkinje Ivana Karadža i sutkinja na Županijskom sudu u Splitu Denis Pancirov Parcen udružile protiv njega s namjerom da mu nanesu štetu.

Preminuli tuženik

Zanimljivo je spomenuti kako je u žalbenom postupku rješenje drugostupanjskog suda riješeno u samo šest mjeseci, iako je bila korona pa sudovi nisu radili punim kapacitetom, a osim toga, bilo je i vrijeme ljetnih praznika. Abaza smatra da je očito kako je netko intervenirao da se za vrlo kratko vrijeme donese nepovoljna presuda protiv njega. Inače se na rješenja u drugostupanjskom postupku čeka između 12 i 24 mjeseca.

U međuvremenu, dužnik Ivan Pažanin umire, a ni djelomično dosuđeni iznos, njegov dug, ne naplaćuje se. Tužitelju se za to vrijeme gomilaju troškovi. Sada je nastavak naplate pitanje ostavinske rasprave između nasljednika tuženika, pa se u skladu sa svim novim momentima ne nazire kraj ovoj sudskoj parnici.

Ovakvo postupanje sudova u Trogiru i Splitu može se objasniti fenomenom “malog mjesta” prema kojem će sudovi vrlo često donositi presude u korist “domaćeg” čovjeka jer se sudi na njegovu terenu, a na štetu stranke “izvana”.

Uza sve ove navedene komplikacije, koje čovjeku oduzimaju vjeru u postojanje minimuma pravde na hrvatskim sudovima, u ovom slučaju ostaje otvorena tužba pokojnog tuženika-tužitelja Ivana Pažanina iz 2006. godine koja nije aktivirana i za koju se ne zna što će biti s njom.

Kako bismo djelomično rasvijetlili ovu beskonačnu trakavicu, poslali smo novinarski upit Županijskom sudu u Splitu na koji nam je odgovorio predsjednik suda Bruno Klein.

U dopisu smo postavili pitanje predsjedniku Županijskog suda koja su se odnosila na: nepostupanje prvostupanjskog suda prema odluci Županijskog suda; odbacivanje zahtjeva za izuzećem sutkinje koja vodi ovaj predmet; nepokretanje ranije podnesene tužbe od protustranke te na dugotrajnost postupka.

Ogorčena pravda

Predsjednik Županijskog suda Klein, prema njegovu odgovoru, u ovakvom vođenju parnice nije vidio nikakve nepravilnosti ni nelogičnosti. Sličan odgovor dobili smo i od Općinskog suda iz Splita, koji je nadležan za trogirsku ispostavu. U odgovoru koji potpisuje savjetnica Marina Lovrić između ostalog navodi se da Abaza može pokrenuti određeni postupak ako smatra da sudovi ne odlučuju u razumnom roku, a na raspolaganju su mu redovni i izvanredni pravni lijekovi.

Dakle, novi sudski postupci i novi troškovi kako bi se naplatilo jednostavno, neosporno i od dužnika potpisano potraživanje. Abaza je ovakvim sudovanjem i ponašanjem sutkinja ogorčen. Tvrdi da su se tri sutkinje sudova u Splitu i Trogiru urotile protiv njega te da ga pogodovanjem suprotnoj strani žele iscrpiti i uništiti. Tvrdi da mu je ovim predmetom uništeno zdravlje, imovina i dostojanstvo, uz to što mu je nanesena ogromna materijalna šteta.

A kako se tek onda rješavaju kompliciraniji predmeti?

Autor:Darko Petričić/7 Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.