Hrvat progovorio o svom minusu: ‘Najviše me živciraju dušobrižnici koji mi sole pamet’

Dana 31. listopada u cijelom svijetu se obilježava Svjetski dan štednje. Iako podaci Hrvatske narodne banke (HNB) govore da je prosječna visina depozita po stanovniku na razini cijele Hrvatske iznosila 9.714 eura, puno je više onih naših građana koji ne uspijevaju uštedjeti ništa i koji iz mjeseca u mjesec žive od minusa jer im plaća nije dovoljna da bi pokrili sve troškove. Neka istraživanja pokazuju kako većina Hrvata nema ni 250 eura na računu, te kako ih svaki izvanredni trošak stavlja u minus.

Jedan Zagrepčanin koji je htio ostati anoniman nam je rekao kako je upravo on jedan od tih građana koji živi od mjeseca do mjeseca i nema novaca za nikakvu štednju.

Stigmatiziraju ljude koji imaju minus

“Žena i ja zajedno zarađujemo oko 1.600 eura mjesečno. Kada platimo kredite, režije, hranu, sve što treba za djecu, ne ostane nam previše”, kaže.

Na pitanje ima li što ušteđevine za crne dane, kaže kako u ovom trenutku ne može misliti o tome.

“Kada nam crkne neki uređaj ili trebamo što platiti za školu i vrtić, koristimo kartice. Minus više ne možemo jer smo ga ispucali do kraja”, govori.

Kaže kako mu ne smeta što živi od svog rada i koristi kredit kad mu treba, ali ga najviše živciraju dušobrižnici koji mu sole pamet i govore kako ne bi imao financijskih problema da samo pažljivije troši.

“To su uvijek oni kojima su roditelji kupili stan ili još uvijek žive u kući s mamom i tatom, pa im oni kuhaju i plaćaju račune, a ovi sa svojim novcima mogu raditi što ih je volja. Brzo im začepim usta kad kažem da imamo samo ono što smo sami zaradili, a ne da štedim na vrtiću tako što mi mama i tata čuvaju dijete. I onda mi se usuđuju govoriti da bih imao više novaca da smo djetetu organizirali rođendan doma, a ne u igraonici”, dodaje.

“Sve radimo kako bismo uštedjeli koju kunu. Peremo robu po jeftinijoj struji, kupujemo hranu na akciji, sami kuhamo, svaki euro preokrenemo dva puta. Onda mi netko ima tamo prigovarati što sam svom djetetu platio rođendan”, kaže pomalo ljuto.

Nije mu jasno zašto se stigmatiziraju ljudi koji imaju minus, umjesto da se glasno kaže da su plaće u Hrvatskoj male i nedovoljne da bi ljudi živjeli od svog rada.

‘Nije im jasno kako mi ovdje živimo’

“Imam prijatelje koji su otišli u Njemačku i Austriju i nakon godinu dana provedenih tamo nije im jasno kako mi ovdje živimo. Dok su bili u Hrvatskoj krpali su kraj sa krajem, a sada im nije jasno kako su mogli uopće tako živjeti. Da nemam stare roditelje i ja bih otišao, ovako se moramo snaći”.

Banka povukla potez koji se nikome neće svidjeti: Biti će pogođene tisuće ljudi

Kada smo ga upitali čemu se nada u novoj godini, kaže kako se već odavno prestao nadati nečemu boljem.

“Ne živimo mi ni tako loše dok smo zdravi i dok možemo raditi. Nismo ni bogatiji ni siromašniji od većine naših prijatelja. Da mi se vratiti unazad, završio bih neku bolju školu od koje se može bolje zaraditi. Valjda će moja djeca biti pametnija”, zaključuje svoju priču.