GOTOVO JE! SRBIN PREUZIMA NAŠ KRAŠ! BRAĆA PIVAC IZDALI RADNIKE? Svemu je kraj: Kralj slatkiša iz Beograda preuzima hrvatsku tvornicu!

Antisrpska velepodvala – tako su svojedobno mediji u Srbiji izvještavali o zagrebačkom Krašu u trenutku kada su tu kompaniju, uz blagoslov prokuristice Marice Vidaković, preuzela bogata vrgoračka braća Pivac. Bunt srpskih medija izazvalo je to što su hrvatska braća preuzela kompaniju na štetu njihova tajkuna Nebojše Šaranovića, koji po svemu sudeći od zagrebačkog konditorskog diva nije digao ruke.

Naime, upućeni svjedoče kako kriza u Krašu nikada nije bila izraženija, pod palicom braće Pivac kompanija je ušla u probleme s proizvodnjom, ali i probleme s radnom snagom pa sve teže nalaze svoj prostor na tržištu. O valu otkaza, kao i nizu drugih problema koji guše poslovanje Kraša, naš je tjednik pisao prije dva mjeseca, kada se saznalo da su braća Pivac, koja suvlasništvo nad Kraševim dionicama dijele sa Šaranovićem, upravo njemu prepustila distribuciju Kraševih proizvoda u Srbiji, što su učinili bez ikakve potrebe jer je Kraš u Srbiji ionako godinama prisutan. No da ta odluka nije tek jedna u nizu pogrešnih poslovnih strategija, potvrđuju zabrinuti djelatnici koji kažu da Šaranović od početka iduće godine od Pivaca potpuno preuzima Kraš, za što ljudi srpskog tajkuna upravo rade posljednja dubinska snimanja.

Mogućnost gašenja

Zaposlenici strahuju da će preuzimanje dovesti u pitanje njihova radna mjesta, spustiti cijenu rada i narušiti kvalitetu proizvoda, dok oni najskeptičniji ne odbacuju mogućnost gašenja tvornice na Ravnicama te preseljenje pogona u Srbiju. Da priča uistinu ide u tom smjeru, potvrđuju zaposlenici Kraša u susjednoj BiH koji su nas nedavno kontaktirali. Kako naglašavaju, pred njihovim očima odvija se propadanje Kraša, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.

Problem je, naravno, slojevit jer s propadanjem Kraša u BiH gasi i najveće Kraševo izvozno tržište. Kraš trgovina d.o.o. BiH donedavno je imala 75 zaposlenika, međutim, od polovice veljače ondje radi samo sedam ljudi koji vjeruju kako i njima u idućih nekoliko mjeseci slijede otkazi, nakon čega bi Kraš trajno trebao zatvoriti vrata u BiH. Razvidan je takav crni scenarij i iz toga što je preko noći 68 ljudi ostalo bez posla, isplaćene su im mizerne otpremnine, odnosno 50 posto plaće za godine staža provedene u Krašu te maksimalno šest plaća, a sve to suprotno je onomu što su Pivci najavljivali kada su ušli u Kraš, ističući da u idućih desetak godina neće ništa mijenjati.

Kraš BiH, jedan od najjačih Kraševih tržišta, nije poslovao u minusu pa je radnike zatekao val otkaza, baš kao što su se zaprepastili i kada se saznalo da je distribucija prepuštena kompaniji Nelt, kako na bosanskohercegovačkom, tako i na drugim regionalnim tržištima. Idući korak koji bi trebao uslijediti rasprodaja je Kraševe imovine koja je među ostalima pripadala i njihovim trgovinama u Bosni i Hercegovini. Sudbina kojoj svjedoče naši sugovornici iz BiH uskoro bi mogla snaći i zagrebački Kraš, koji radnici napuštaju progovarajući o nehumanim uvjetima rada i o upitnoj opstojnosti zagrebačkog Kraša, koji je donedavno slovio kao jedna od rijetkih korporacija koje u Hrvatskoj uspješno posluju.

Brojne afere

Kad je o poslovanju riječ, braća Pivac u našoj su zemlji uglavnom poznata po mesnoj industriji, a da je Kraš za njih bio prevelik zalogaj, potvrđuju napisi o brojnim aferama koje su se povezivale s njihovim uvoznim mesom upitne kvalitete. Tako je, primjerice, upravo njihov PPK povezivan sa slučajem salmonelom zaražene piletine, a ista tvrtka uvezla je poljska jaja od kojih je prije nekoliko godina zaražena peteročlana obitelj iz Bregane, čiji je sin od posljedica zaraze preminuo u petoj godini.

Mesna industrija Pivac jedan je od najvećih uvoznika hrane u našoj zemlji, što i nije čudno s obzirom na to da je obiteljska tvrtka iz Vrgorca postojana više od 60 godina, međutim, poslovni procvat počeo je prije 15-ak godina, kada su preuzeli kliški Dalmesso, a potom i Karlovačku mesnu industriju. Nedavno su svoje poslovno carstvo obogatili čakovečkom Mesnom industrijom Vajda. Pivci danas imaju 200-tinjak mesnica diljem Hrvatske, što je jasan pokazatelj oporavka nakon afere meso, kada je protiv vlasnika tvrtke podnesena anonimna predstavka u kojoj se govorilo da u Pločama u nezadovoljavajućim uvjetima skladište meso.

U toj se predstavci tvrdilo kako je skladište mesa smješteno nedaleko od alumiija rude te da ne ispunjava minimalne tehničke uvjete. Navodno je Pivcima tada na ruku išla veza s Mladenom Barišićem, ali i s Lukom Bebićem, koji su ga štitili od inspekcija, no Vrgorčani su tada ostali pri svome, tvrdeći da im netko podmeće. Iako su se od ove afere nastojali distancirati, manje glasni bili su kada se njima bavilo “Provjereno” u kojem se prije nekoliko godina tvrdilo kako Gradu Vrgorcu duguju 15 milijuna kuna komunalija, ali i da grad godinama tolerira njihov bespravno izgrađeni pogon. Miljenko Pivac te je napise demantirao i nastavio širiti biznis sve do Kraša, koji će uskoro ipak pripasti Srbinu Šaranoviću, u čijem je vlasništvu ciparska grupacija Kappa Star Limited.

Vlasnik Jaffe

Premda je u Srbiji Šaranović poznat ponajviše kao kralj papira, bez problema si može dopisati i status kralja slatkiša jer uz tvornice Umka, Papir servis i Geomašina, u svojem portfelju posjeduje i tvornicu koja je na Balkanu najpoznatija po Jaffa keksima. U središte hrvatske javnosti došao je kada su se mediji raspisali o “tajanstvenom kupcu Kraševih dionica” koji se skrivao iza skrbničkog računa RBA banke. Detaljnijim uvidom u Šaranovićevu biografiju tada se saznalo kako je on jedan od najbližih suradnika Miroslava Miškovića, s kojim je osnovao Delta Holding koji je poslovao na regionalnom, ruskom, ali i tržištu EU-a.

Međutim, za Šaranovića je Kraš atraktivan baš zbog Jaffe pa je tako, prema vlastitim procjenama, u kupnju dionica uložio više od 45 milijuna eura, nastojeći time postati slatki regionalni div. Šaranovićeva prva iskustva s hrvatskim tvrtkama na srpskom tlu povezana su s njegovim papirnim biznisom, pa je tako kompanija Pan papir, industrija hrvatskog poduzetnika Marinka Mikulića, 2005. godine za oko dva milijuna eura kupila 70 posto beogradske Fabrike hartije, smještene tik uz Šaranovićevu Avala Adu, a srpska agencija za privatizaciju tada je prozivala Mikulića da nije ulagao u proizvodnju i opremu tvornice pa nakon samo dvije godine raskidaju ugovor o privatizaciji s hrvatskim poduzetnikom. Već iduće godine raspisuje se natječaj za prodaju Fabrike hartije Beograd, koju za 1,75 milijuna eura kupuje Šaranović koji kasnije većinski udio Fabrike i Avala Ade prodaje irskoj kompaniji Smurfit Kappa Gropu za 133 milijuna eura.

Iz srpskih medija moguće je iščitati kako je Šaranovića poduzetnička karijera krenula ratnih 90-ih, kada je bio jedan od četvero privatnika u tvrtki Delta koju je osnovao Mišković. S vremenom, Šaranović u Miškovićevoj tvrtki postaje komercijalni direktor, a kao anegdota se prepričava njegova prodaja kineskih dječjih igračaka koju je kupcima prezentirao u kupaonici beogradskog hotela Slavija u kojem je bilo sjedište kompanije.

Ključni operativac

Šaranovićev poslovni talent eksplodirao je devedesetih godina prošlog stoljeća u Rusiji, kamo je Mišković preselio dio svojeg poslovanja, ondje Šaranović stasa u “zvijezdu Deltina ruskog biznisa” i ključnog operativca za širenje biznisa. Njegov najveći doprinos prvom velikom poslu Delte u Rusiji bio je posao vezan uz kupnju Balkanskog celuloznog kombinata 1994. godine, i to tako što je s Miškovićem od vrata do vrata obilazio male dioničare ne bi li se domogao većinskog paketa.

Nakon te suradnje s Miškovićem i poslovnih uspjeha koje je ostvario, Šaranović uz optpremninu napušta Deltu i pokreće svoju kompaniju Kappa Star, upuštajući se u posao s ambalažnim papirom. Srbi smatraju da mu je upravo Mišković kasnije pomogao pri kupnji Jaffe, a sada bi mu pri kupnji Kraša u pomoć trebala priskočiti vrgoračka braća Pivac, s kojom je do prije nekoliko godina vodio pravi poslovni rat zbog kojeg je Hrvatska u susjednim medijima proglašena neprijateljskom zemljom u kojoj Srbima zbog politike ulazak nije dopušten, premda je takvo što miljama daleko od istine. Srpski tajkuni i bez Šaranovića godinama ulažu u našu zemlju, baš kao što Hrvati svoja poslovna carstva granaju po Srbiji. Pravila igre u tim odnosima ne određuju ni ratovi ni politike ni ideologije, već isključivo novac.