Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

DAVOR ŠTERN O BUDUĆNOSTI I ELEKTRIČNIM AUTOMOBILIMA: ‘Europska unija punom brzinom ide u krivom smjeru, a najskuplju cijenu će opet platiti građani’

Autor: Ivana Jurišić

Kad je riječ o energetici, u Hrvatskoj malo tko o njoj zna više od Davora Šterna. Jedan od najbogatijih ljudi u državi, svoju karijeru je započeo na polju u Ivanić-Gradu, da bi od 1997. do 2001. godine bio generalni direktor INA-e, a potom 2010. i 2011. godine i predsjednik Nadzornog odbora. Tijekom 1990-ih bio je i ministar gospodarstva u Vladi Zlatka Mateše.

Sa Šternom smo za Dnevno.hr razgovarali o kretanjima na naftnom tržištu u svijetu, zašto Hrvatska treba nacionalnu energetsku kompaniju i je li pametno budućnost obnovljivih izvora energije dati u ruke stranim investitorima.

Cijena nafte na svjetskim tržištima je na kraju 2020. godine bila 48 dolara po barelu, da bismo prošlu godinu završili sa 76 dolara. U ovoj godini cijena je bila toliko visoka da je Vlada Andreja Plenkovića morala zamrznuti cijene goriva. Trebamo li se bojati viših cijena u ovoj godini kad znamo da mnogi analitičari previđaju rast i do 100 dolara?

Svi bi proizvođači htjeli da im je cijena nafte 100,120 dolara. To je normalno da se trči za profitom. Od rasta cijene nafte mene puno više zabrinjava trend korelacije između cijena nafte i naftnih derivata. U prošlosti se pad ili rast cijena nafte uvijek odražavao na pad ili porast cijena derivata, ali danas danas to više nije tako, pa vidimo da kad cijena nafte padne, derivati baš i ne. U isto vrijeme su proizvođači naftnih derivata, ne u proizvodnom segmentu nafte, već u provedbenom dijelu rafinerija, opterećeni razno raznim davanjima. Sve je to rezultat želje za dekarbonizacijom koja po meni ide daleko prebrzim smjerom i u pogrešnom smjeru.

Što mislite pod time da dekarbonizacija ide u pogrešnom smjeru?

Europa je donijela niz propisa koji forsiraju proizvodnju električnih automobila, a u isto vrijeme ne vide da nijedna zemlja u Europi, uključujući i bogatu Njemačku, nije još uvijek spremna za uvođenje većeg broja takvih vozila. Prije svega moramo biti svjesni da nema dovoljno električne energije za jedan takav eksperiment, a da ne govorimo da taj cijeli proces sa sobom nosi više cijene električne energije. Jer kad se davanja iz fosilnih goriva prebace na električnu energiju, cijena iste će odletjeti u nebo. O nedostatku infrastrukture da i ne govorimo. Zamislite sad da u Zagrebu za desetak godina nema više dizelaša, sve su električna vozila. Pa gdje će se oni puniti? Spremamo se na jedan košmar. Isto tako, cijena goriva će skočiti, jer će proizvodnja pasti.

Visoka cijena obnovljivih izvora

Hrvatska bi prema strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. godine trebala ostvariti cilj od 36,6 posto udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije. Je li taj broj ostvariv?




Moguće je da dođemo do te brojke, ali pitanje je koju ćemo cijenu platiti za to. Pogledajte što se nedavno dogodilo u Srbiji kada im je trećina elektroenergetskog sustava ispala iz pogona, što je vladu prisililo na izvanredne mjere i skup uvoz struje. Ne može se ništa raditi na silu, već postupno i promišljeno, ali bojim se da to nije tako. I to nije samo kod nas, već i u Europi koja olako donosi i propise pod pritiskom zelenih i koja svoje dobre namjere želi provesti u što kraće vrijeme. Dogoditi će nam se da ćemo zbog toga svi platiti ceh.

Ne možete provesti dekarbonizaciju u polovici svijeta, a u drugoj polovici ne. Dok se to ne dogovori na jednoj globalnoj razini, i to ne samo deklarativno kao što je slučaj na tim njihovim skupovima, neće se dogoditi ništa. O plinu još nisu ni počeli razgovarati, a kada proizvođači struje počnu naplaćivati još veće cijene za svoju skuplju električnu energiju, onda će poskupjeti i plin, koji je još uvijek vodeći energent u proizvodnji električne energije.

Budući da struja proizvedena s pomoću energije vjetra ili solarne energije nije uvijek dostupna u potrebnim količinama, što se radi na tome da bi u skladištima uvijek bilo dovoljno energije za kućanstva i gospodarstvo?




Hrvatska je u dobroj poziciji da izgradnjom reverzibilne hidroelektrane stvori jedan jak sustav skladištenja te energije. Tu bi se mogao napraviti jedan veliki iskorak u odnosu na Europu i pokazati kako se to radi, ali za to svi čimbenici trebaju biti ujedinjeni, a ne da svaki lokalni šerif može započeti s izgradnjom takvog jednog sustava.

Vlada je u četvrtak zadužila Ministarstvo gospodarstva da radi utvrđivanja ništetnosti izmjene ugovora o odnosima dioničara u Ini i ugovora o plinskom poslovanju (iz siječnja 2009.) pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom pokrene reviziju protiv arbitražnog pravorijeka koji je 23. prosinca 2016. donio Arbitražni sud osnovan prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL). Ima li u današnjem svijetu koji se okreće obnovljivim izvorima trošiti toliki novac na Inu?

Ina u ovim sadašnjim uvjetima, evidentno gubi na važnosti i na vrijednosti. Pogledajte samo rafinerije. Jedna ne radi, za drugu je upitno kada će proraditi i kako će proradit. Domaće nafte je sve manje, odvozi se u Mađarsku i Slovačku ne preradu, i u takvim uvjetima bacati novac hrvatskih poreznih obveznika na Inu nema smisla.

Ina je u posljednjim desetljećima postala jedno obično trgovačko društvo. Otkupljivati jednu takvu tvrtku, koja se bavi robom koje za petnaestak godina neće biti, nema nikakvog smisla. Bilo bi dobro za nam vladajući objasne zbog čega se odlučuju na takav potez koji nema nikakvu računicu. U otkupu Ine ja ne vidim nikakvog ratia ni smisla, ali kako je Plenkovićeva Vlada dobila mandat da upravljaju zemljom to je njihovo pravo i obveza. Nama je potrebna nova nacionalna energetska kompanija, a na Inu, barem onakvu kakva je bila, treba zaboraviti.

Država na prvom, profit na drugom mjestu

Od čega bi se sastojala jedna takva nacionalna energetska kompanija i ne bi bi li bila direktna konkurencija HEP-u?

Nova nacionalna energetska kompanija bi objedinjavala postojeće ili novoizgrađene vjetroelektrane, solarne elektrane, uređaje za proizvodnju vodika, geotermalnu energiju, sve vidove energije koji se smatraju obnovljivima. U isto vrijeme bi se unutar te kompanije u suradnji sa HEP-om trebalo ulagati u sustave  skladištenje električne energije koja bi se dobila na taj način. Ponekad zaboravljamo da su sunce, vjetar i geotermalna energija resursi države. Hrvatska je već propustila iskoristiti rentu na rudno blago. koncesije na ugljikovodike, plin i naftu, a to je nešto što ne smijemo dogoditi da se ponovi. Država bi stanovnicima trebala dati garanciju da će biti opskrbljeni nečim bez čega se život ne može zamisliti, a to je energija, a ne da pojedinačni interesi riskiraju sudbinu cijele države.

Koliko bi jedna takva kompanija koštala hrvatske porezne obveznike?

Teško je reći točno. Za njezino osnivanje treba samo odluka vladajućih. Već imamo agenciju za ugljikovodike koja se može proširiti na agenciju za obnovljive izvore energije.  Temelji takve jedne kompanije sa stručnim ljudima, čvrstom upravom i nadzornim odborom bi trebala stvoriti njezinu jezgru. To trebala biti neka mega kompanija, ali bi trebala objediniti hrvatske energetske interese.

Premijer je prije manje od mjesec dana svečano pustio u probni rad Vjetroelektranu Senj, koju je ulaganjem ukupno oko 200 milijuna eura u okolici Senja i Brinja izgradila kineska tvrtka Norinco, što je ujedno i najveće kinesko ulaganje u čistu energiju u Hrvatskoj. Trebamo li se bojati stranih investicija u obnovljive izvore energije? Ne bi li bilo bolje da to prirodno bogatstvo ostane u hrvatskim rukama?

Ja nisam protiv stranaca i njihovih ulaganja, ne može stranac iznijeti svoje vjetroelektrane iz Hrvatske i ostaviti nas bez njih. Ali, ugovori koji se sklapaju s takvim investitorima moraju omogućiti državi da sudjeluje u upravljanju i donošenju strategije za takve kompanije i istovremeno sa strancima dogovoriti da će se krizne situacije rješavati prvenstveno u korist države, a njihov profit je tu na drugom mjestu. Stranci će i uz tako stroge uvjete dolaziti, jer imaju svog interesa. U jednom trenutku će možda nešto manji profit, ali dugoročno to sigurno za njih neće stvarati neki veliki problem jer su cijene sada iznimno visoke, a bojim se da će tako ostati. Uostalom, suradnja s državom u jednoj takvoj kompaniji njima jamči stabilnost.

Obnovljivi izvori energiju su velika šansa Hrvatskoj da se makne s dne Europe. Ako se osnuje nacionalna energetska kompanija, i građanima i onima na vlasti treba biti jasno da smo svi mi dioničari jedne takve kompanije i treba nam biti u interesu gledati dugoročni interes države. Tu prije svega mislim na političare koji uglavnom gledaju samo do sljedećih izbora, zaboravljajući na budućnost.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.