BRITANIJA NAKON BREXITA TRAŽI SPAS U NOVIM TRŽIŠTIMA: Nestašice na Otoku ponovno u fokus vraćaju povezivanje Londona s Kanadom, Australijom i Novim Zelandom

Autor: Adriano Milovan

Dok se prije nekoliko godina Velika Britanija pripremala za Brexit, mediji su upozoravali da bi na Otoku mogla zavladati nestašica roba i da će se nafta, lijekovi i hrana na kraju možda morati prevoziti i zrakoplovima RAF-a, britanskog ratnog zrakoplovstva. Brexit se u međuvremenu odigrao razmjerno bezbolno, no njegove prave posljedice počinju se osjećati tek sada, kada su police u brojnim britanskim trgovinama prazne, a nedostaje i goriva. Za sada još, doduše, nije intervenirao RAF, ali zato se u medijima sve češće spominje mogućnost da se u opskrbu britanskog tržišta neophodnim proizvodima uključi kopnena vojska.

Više je razloga zbog koji je na britanskom tržištu posljednjih tjedana zavladala nestašica roba. Dio krivice za to svakako snosi narušavanje opskrbnih lanaca, što je izravna posljedica krize izazvane pandemijom koronavirusa. Tu je i lavina poskupljenja do koje je dovelo divljanje cijena nafte i oporavak od korona recesije. No, glavni razlog ipak treba tražiti u nečem puno jednostavnijem – nedostatku vozača kamiona. Procjene RHA, britanske udruge cestovnih prijevoznika, recimo, govore da Ujedinjenom Kraljevstvu nedostaje oko 100.000 vozača kamiona.

Britaniji nedostaje radne snage, a posebno vozača kamiona

Dok je bila u EU, Britanija je problem nedostatka radne snage rješavala njenim uvozom iz ostalih, slabije razvijenih članica. Sada, nakon Brexita, međutim, uvoz radnika s kontinenta, pa tako i vozača kamiona ne ide tako lako jer Ujedinjeno Kraljevstvo više nije dio jedinstvenog europskog tržišta pa strancima za rad na Otoku trebaju radne dozvole i vize. Kako je pitanje velike imigracije u Ujedinjeno Kraljevstvo bilo jedno od ključnih u vrijeme referenduma o Brexitu 2016. godine, vlasti u Londonu nisu baš sklone većem uvozu radne snage. Britanski su mediji već objavili da su vlasti spremne odobriti samo 5000 viza za uvoz vozača kamiona, i to na samo dva ili tri mjeseca, što u prijevozničkim udrugama ocjenjuju nezadovoljavajućim te upozoravaju da nedostatak radnika, u ovom slučaju vozača, opasno prijeti oporavku britanskoga gospodarstva od koronakrize. Ne čudi stoga što se u javnosti sve češće spominje da bi britanski vojnici mogli zamijeniti nedostajuće vozače kamiona, iako u britanskoj vladi kažu kako tako nešto zasad nije u igri.

Iako su pregovori s Bruxellesom o izlasku Velike Britanije iz EU bili dugi i teški, dogovor je na kraju postignut i Ujedinjeno je Kraljevstvo početkom prošle godine napustilo Uniju, zadržavši slobodnu trgovinu s njom. Istodobno, Britanci su pregovarali o slobodnoj trgovini i s brojnim drugim zemljama. Prema podacima britanskih vlasti, London je dosad sklopio trgovinske sporazume sa 69 zemalja diljem svijeta, no dio njih još nije stupio na snagu. Toj brojci valja pridodati i sporazum s EU, koji se u glavnom dijelu tiče upravo nastavka slobodne trgovine s kontinentom, odnosno trgovine bez carina, kvota i ostalih prepreka.

Ipak, trgovinski sporazum kojem su se u Londonu najviše nadali, onaj sa SAD-om, Velika Britanija još nije sklopila. U takvoj situaciji ponovno se aktualizira ideja CANZUK-a, stvaranja ekonomskog i političkog bloka Velike Britanije s nekadašnjim dominionima – Kanadom, Australijom i Novim Zelandom. Iako je riječ o zemljama koje su razbacane diljem zemaljske kugle, zajednička povijest, isti jezik i kultura, u kombinaciji s činjenicom da je britanska kraljica šef sve četiri države, za mnoge su u Londonu sasvim dovoljni temelji za gradnju novog bloka država.

Naravno, moguće stvaranje takvog probritanskog bloka neće riješiti aktualni problem nedostatka vozača kamiona i opskrbe britanskih trgovina jer taj problem zahtijeva hitan odgovor. No, njegovo bi stvaranje Britaniji dalo sasvim solidne temelje na povratak na međunarodnu scenu na velika vrata. Uz to, vjerojatno bi spriječilo i ponavljanje aktualnog post-Brexit scenarija nestašica jer bi unutar novog bloka, ovisno o dogovoru među državama, slobodno cirkulirale robe, usluge i kapital, a možda i radna snaga.

Iako ih razdvajaju tisuće kilometara, ideja stvaranja novog bloka nije nerealna

„Ideje stvaranja takvog bloka su izvedive, bez obzira na udaljenost zemalja. Sve te zemlje su članice Commonwealtha, i to najbogatije, kulturološki i jezično su vrlo bliske, a imaju i isti pravi sustav. Stoga ideja stvaranja CANZUK-a ima šanse, pri čemu fizička udaljenost zemalja u današnje vrijeme ne predstavlja prepreku. Ta je ideja aktualna i zbog jačanja Kine, kao i zbog želje Britanije da se bolje pozicionira u suvremenom svijetu“, objašnjava za dnevno.hr makroekonomist Goran Šaravanja.




Svijet bi tako dobio još jednog velikog igrača. Drugim riječima, Britanija bi u kombinaciji s Kanadom, Australijom i Novim Zelandom mogla parirati SAD-u, EU, Rusiji, Kini i Japanu kao vodećim ekonomskim i političkim silama suvremenog svijeta.

Novi (za sada još uvijek samo zamišljeni) blok imao bi površinu veću od 18 milijuna četvornih kilometara, a prostirao bi se na tri kontinenta. Ako u kalkulacije uključimo i male, ali geostrateški značajne prekomorske posjede Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda, značaj CANZUK-a u suvremenom bi svijetu bio i veći. U njemu bi živjelo, prema sadašnjim procjenama, oko 137 milijuna ljudi, od čega polovica u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ekonomski gledano, CANZUK bi imao zajednički bruto domaći proizvod (BDP) od oko šest bilijuna američkih dolara, što je oko sedam posto svjetskoga BDP-a. Od četiri zemlje koje bi bile u njegovu sastavu, tri ulaze u rang najvećih svjetskih ekonomija. Preciznije, britansko je gospodarstvo, prema podacima Svjetske banke, 5. po veličini u svijetu, kanadsko je na 9. mjestu, a australsko na 13. Samo je Novi Zeland sa svojih pet milijuna stanovnika bliže sredini svjetske rang liste ekonomija i nalazi se na 48. mjestu. Inače, sve četiri zemlje vrlo su razvijene i bogate.




U multipolarnom svijetu karte se ponovno miješaju

Ipak, čini se da je ideja stvaranja CANZUK-a manje popularna u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, nego u Velikoj Britaniji. Jedan od razloga za to su i vrlo jake veze koje pojedine zemlje, poput Kanade, danas imaju sa SAD-om.
Primjerice, Kanada je sa SAD-om i Meksikom članica USMCA, zone slobodne trgovine Sjeverne Amerike, ranije zvane NAFTA. Osim toga, Ottawa je i politički snažno naslonjena na Washington. U slučaju Australije i Novog Zelanda, trgovinske i ekonomske veze tih zemalja sa SAD-om nešto su slabije od onih koje ima Kanada, ali zato njihova politička orijentacija na SAD nije upitna. I sama Velika Britanija snažno je vezana uz SAD, kako politički, tako i ekonomski, no glavni trgovinski partner i dalje joj je EU.

„Mislim da tu prije možemo govoriti o želji dijela Britanaca, posebno Engleza, koji bi htjeli vidjeti veću ulogu svoje zemlje u bivšem Carstvu, sadašnjem Commonwealthu“, ocjenjuje za dnevno.hr predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago.

Dodaje kako se u multipolarnom svijetu karte ponovno miješaju, a cilj nove partije karata je što bolje pozicionirati zemlju. U svemu tome je, ističe, vrlo važna uloga energetike i energetskih koridora. No, važno je i pitanje tko s kim trguje i politički surađuje, što se vidjelo i kod nedavne neuspjele prodaje francuskih podmornica Australiji.

„Danas je to sve znatno kompliciranije nego u vrijeme kada smo imali bipolarni ili jednopolarni svijet. Velika Britanija je izašla iz EU očekujući da će ih SAD dočekati raširenih ruku, no to se nije dogodilo, pa dvije zemlje još nemaju potpisan ugovor o slobodnoj trgovini. Međutim, Londonu je jako bitna i Kanada, ali i Australija. Britanija se želi što bolje pozicionirati u suvremenom svijetu“, ističe Bago.

S obzirom na snažnu povezanost sve četiri zamišljene članice CANZUK-a sa SAD-om, moglo bi se postaviti pitanje i zašto u cijelu priču o novom bloku ne uključiti i SAD. Washington, uostalom, blisko surađuje sa sve četiri zemlje. No, dio analitičara upozorava da bi povezivanje CANZUK-a sa SAD-om dovelo do snažne dominacije Washingtona u novom zamišljenom bloku, a s obzirom na veličinu i broj stanovnika najmoćnije zemlje svijeta te na njenu gospodarsku moć. U tom slučaju, vrlo je upitno što bi Velika Britanija uopće dobila stvaranjem tako proširenog CANZUK-a, posebno ako se uzme u obzir želja Londona da se nakon izlaska iz EU bolje pozicionira na međunarodnoj sceni.

Stvaranje CANZUK-a Hrvatskoj ne bi donio mnogo, nemamo što ponuditi tom tržištu

Na kraju, otvoreno je pitanje i što bi stvaranje probritanskog CANZUK-a značilo za Hrvatsku. Odgovor je: vrlo malo ili gotovo ništa. Hrvatska robna razmjena s Velikom Britanijom, Kanadom, Australijom i Novim Zelandom je mala, a naše je gospodarstvo ponajprije okrenuto Njemačkoj, Austriji i Italiji, kao i prema Zapadnom Balkanu. Osim toga, pitanje je i što Hrvatska može ponuditi tako bogatim i razvijenim tržištima kakvo su britansko, kanadsko i australsko, na kojima vlada vrlo jaka konkurencija.

„Hrvatska je u zadnjih 20-ak godina deindustrijalizirana i danas ima malo proizvodnje, a naš izvoz i uvoz okrenuti su prema EU. Nedostaje nam know-how i visokotehnološki proizvodi. Mi danas više ne možemo dosegnuti ta tržišta. Stoga stvaranje takvog bloka za Hrvatsku zapravo ne bi značilo ništa“, zaključuje Bago.

To, međutim, ne znači da Zagreb ne treba promatrati i analizirati što se zbiva na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni. Koronakriza je u velikoj mjeri izmijenila svijet i Hrvatskoj se sada otvara prilika privući dio proizvodnje koji su europske kompanije ranije dislocirale u Kinu i druge zemlje Dalekog istoka, a koja bi se sada dijelom mogla vratiti u Europu. Upravo u tome, zaključuju analitičari, Hrvatska treba tražiti svoju šansu.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.