fbpx

Besramna igra taštine u vodstvu udruge Franak

Autor: Luka Horvat / 23. listopada 2015. / 7dnevno

Ova je država prepuna gluposti, pa je nalazimo i u udruzi Franak, napuhanu poput glavnica kredita. Tečaj švicarca može se gledati kao mjera umišljenosti vodstva udruge Franak. Koordinator Denis Smajo dao je ostavku zbog pritisaka na Ustavni sud, a ostali članovi vodstva udruge učinili su to bez ikakvog smisla, zbog internog prepucavanja

Tjednik 7Dnevno dao je veliku podršku udruzi Franak. O slučaju Franak tjednik 7Dnevno izvješćivao je temeljitije i šire od drugih, a svi ti tekstovi ponovno su objavljeni na portalu dnevno.hr, kao i mnogi drugi na istu temu, uključujući priopćenja udruge Franak. Skoro svaki tjedan objavljen je objektivan komentar u svezi slučaja Franak. Tjednik se kroz niz svojih žestokih tekstova prkosno obračunavao s glavnim bankarima u zemlji, riskirajući tužbe i povratni udar snažnog bankarskog lobija.

Besmislena skupština UF

I, što se na kraju dogodilo? Tašto vodstvo udruge Franak radije je dalo kolektivnu ostavku nego da ispadne kako je Denis Smajo, sa svojim osobnim istupom, spasio famoznu konverziju. Sazivanje skupštine udruge bilo je posve promašeno, zasnovano na nečijim osobnim problemima. Nezadovoljni vodstvom udruge, na skupštinu su stigli i oni koji nisu pozvani. A pravu skupštinu udruge Franak praktično čine svi dužnici banaka s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Rečeno jezikom Partije, udrug Smajo postupio je frakcionaški, a moj je dojam da to nije puna istina, nego se nakon vanjskog neprijatelja pojavio i unutarnji, i taj najvjerojatnije nije bio sam koordinator Smajo.


Nekako mi zvoni na uzbunu trač da u vodstvu udruge Franak ima i onih koji nemaju kredit s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Takva osoba ne mora nužno biti agent suprotne strane, ali može postati povod za unutarnje sukobe. Tako se inducirala teza da su tužene banke u udrugu Franak ubacile lažne dužnike, koji su u bankama uredno proknjiženi, a zapravo na slučaju Franak zarađuju. To mi zvuči nategnuto. A da banke svih 55 tisuća frankovaca proglase lažnim? Došaptavanja “pouzdanih” rušila su zajedništvo, dok je na suprotnoj strani i u okupiranom dnevnom novinstvu izgrađeno organizacijsko jedinstvo protiv dužnika banaka s valutnom klauzulom CHF, koje je obuhvatilo i HNB.

Potrošeno aktualno vodstvo udruge Franak nije se moglo suzdržati još samo tri tjedna u interesu zajmoprimaca koje prezentiraju. Sliči nam na našu političku scenu, na kojoj se dnevno rađa nova personalizirana stranka, okupljena oko nekog bolesnog ega. Izdržati barem do 15. studenoga, kada bankama ističe rok za konverzijske ponude! Oko 55 tisuća nesretnika s valutnom klauzulom u švicarskom franku dalo je povjerenje i podršku aktualnom vodstvu, koje je neko vrijeme treniralo aktivizam na guranje, a onda je prevladala mamutska taština osoba skromnih sposobnosti.

Netko u ulozi voditelja udruge ili ureda mora shvatiti da je samo jedan od 55 tisuća dužnika banaka. Čak je i ostavka takve osobe u određenom smislu slika te udruge. Kada se podvuče crta, možemo zaključiti da su Božo Ivošević i Ivan Kontrec korektno prezentirali probleme dužnika banaka po valutnoj klauzuli CHF, da je profesor Ivan Lovrinović kvalitetno asistirao, i da se to trebalo nastaviti sve do 15. studenoga.

Na neki je način izdan i tjednik 7Dnevno

Tjednik 7Dnevno je na direktivu 2014/17/EU, upozorio hrvatsku javnost u 4 teksta, prvi put u broju 93 (Tvrtko Dolić, HDZ gubi izbore na slučaju franak, str. 22/23). Pored uvodno spomenutog teksta, okvir direktive objašnjen je i u tekstovima: Tko poštuje NDH treba glasovati za HSP, Prerano raspuštanje Sabora ugrožava dužnike banaka i Opstrukcija konverzije švicaraca praktično je državni udar – svi od istog autora i uz punu podršku redakcije.

Upozorenje na direktivu 2014/17/EU, namjerno je rasuto u različite teme, da ne promakne aktivistima udruge Franak, ministrima, sucima i ekonomskim analitičarima, ali svi oni očigledno troše svoje vrijeme i sklonosti na turske sapunice, pa su im, prirodno takvoj budnosti, iz te Turske stigle i izbjeglice, stotine tisuća nesretnika, kao slika onoga što bi se moglo dogoditi dužnicima s valutnom klauzulom CHF, a nakon toga i svim ostalim državljanima ove zemlje.




Mogu razumjeti da profesoru Ivanu Lovrinoviću promaknu svi ti tekstovi iz rujna, zbog njegovih velikih sveučilišnih obveza. Isto je tako moguće da je profesor Lovrinović pridržao vijest o spomenutoj direktivi za predizborno vrijeme, u smislu promocije koalicije Mosta. Razumljivo je da tekstovi u 7Dnevno promaknu i Ratku Boškoviću, ali nije jasno kako to da seriozni Bošković nije ranije saznao za taj tako važan okvir Unije, pa nam o toj direktivi pomalo iznenađen i zatečen piše u svome posljednjem komentaru od ponedjeljka. Ovdje napominjem da 7Dnevno uvijek korektno citira Ratka Boškovića, kada se obrađuje neka tema o kojoj se Bošković oglasio.

Dakle, uz domoljubnu i istraživačku ljubomoru imamo i aktivističku narcisoidnost. Tako se dogodilo da udruga Franak alarmira hrvatsku javnost glede direktive 2014/17/EU sa zakašnjenjem od godinu i pol! Nešto tu ne štima. Ako se aktualno vodstvo UF-a namjerava baviti drugim problemima, toplo im to preporučam. Ako su vodeći aktivisti UF-a znali za inicijativu, jesu li šutjeli o njoj namjerno, ne želeći da hrvatska javnost sazna koliko su pozitivni potezi ministra Borisa Lalovca uvjetovani novim direktivama Unije, a manje nekakvim strahom vladajuće garniture od posvađanog vodstva udruge Franak.

Osobno sam mišljenja da su nesretne dužnike banaka po valutnoj klauzuli u švicarskom franku uvažavali samo ministri Boris Lalovac i Gordan Maras, a ostali su u pozadini radili protiv svih potrošača u ovoj zemlji. Aktivisti udruge Franak dobivali su ponovljena upozorenja na direktivu 2014/17/EU, ali reakcije nije bilo. U svakom slučaju, zbog nedovoljnog praćenja novih smjernica Unije, kod nas je lakše posijana laž da se institucije Unije protive konverziji švicaraca, a u takvom neznanju trabanti “domaćih” banaka, inozemne matice, HNB i austrijski ministar financija – lako su radili pomutnju.




Aktualno vodstvo udruge Franak prilično je inertno za ovo naše vrijeme koje brzo teče. Njihova zaključanost u sebe same je smiješna, jer je slučaj Franak postao sistemski problem. Dogodilo se da država i banke žele riješiti problem, a neki članovi udruge Franak ponašaju se kao ovisnici o aktivizmu, pa intimno žele da se agonija produlji. To je navelo koordinatora Denisa Smaju da ignorira praznu raspravu unutar udruge i djeluje samostalno, u posljednji trenutak, u svezi potrebitog upozoravanja javnosti na lobističke pritiske na Ustavni sud da sruši konverziju švicaraca. Rezultat su nove polemike oko nekakve discipline, kao da je riječ o političkoj stranci.

Svaki dužnik po švicarskom franku ima pravo iznijeti svoj osobni stav, pa i pomoći osobnom inicijativom ako je udruga inertna. Nema razloga da se postojeće vodstvo udruge Franak ponaša kao da je nešto bitno riješilo. Povijesna presuda Radovana Dobronića, djelo je prethodnih postava! Vlada je donijela pozitivne odluke u svezi slučaj Franak u godini izbora, i vjerojatno bi ih donijela da UF ne postoji. Aktualni vrh udruge Franak nije tu da sebi radi zadužbinu, nego da opravda povjerenje članova udruge, ili da korektno odstupi, prepuštajući prostor onima koji će djelovati homogenije i kompetentnije, prepuštajući im sve popise i sve instrumente udruge.

Imamo tako jadnu situaciju da je 7Dnevno prvi ukazao na mnoge afere i deformacije u društvu, ali to ostali mediji ignoriraju, skrivajući se iza toga da ne žele reklamirati konkurenciju, a imamo i slučajeve te proklete domoljubne ljubomore. Svi žele biti nekakvi najveći Hrvati, koji su prvi upozorili naciju da ide u provaliju. Isto tako je, primjerice, Hrvatski tjednik, objavio brojne kvalitetne tekstove, na različite teme, ali su ih ostali mediji ignorirali – “da ne daju značaj desnici”. Ali, to je tekst o medicini! Nema veze, ignoriraj ga, jer je deset stranica u istom broju posvećeno domoljubima! Iza svakog ideološkog prozivanja i/ili ignoriranja krije se interesna skupina, ponekad i osobna taština “najvećeg domoljuba”.

Vraćanje povjerenja potrošača

Suprotno vjerovničkoj histeriji u Hrvatskoj, direktiva 2014/17/EU štiti potrošača. Nakon što se direktiva implementira u hrvatske zakone, kod svakog sljedećeg kredita, banke moraju omogućiti konverziju u valutu prihoda zajmoprimca ili njegove imovine, ili u domaću valutu. Strukture u RH zavjerenički su šutjele o direktivi da se ne nametne konverzija švicaraca u kunske kredite, što je zagovarao profesor Ivan Lovrinović. Direktiva zahtijeva zaštitu potrošača, odnosno zaštitu zajmoprimaca, napose od tečajnog rizika. Iako se direktiva ne primjenjuje retroaktivno, ona praktično određuje okvire za konverziju švicaraca.

Dakle, valutna klauzula nije ukinuta, ali je postala besmislena, što se svodi na isto. Zato nije jasno, zašto Ratko Bošković ide protiv preporuke suca Mislava Kolakušića da se valutna klauzula ukine? Zašto ostaviti odškrinuta vrata za nove špekulacije banaka? Zašto dodatno osiguravati vjerovnike, koji se uvijek debelo zaštite? Nema tu nikakvog rizika za banke – nije sve u hedgiranju, koje ne bi smjelo po sebi proizvoditi dobit. Tko pokriva hedgiranje i kako? Neka se poslovne banke upuštaju u razvojne i investicijske projekte, što bi trebao biti njihov smisao – račune mogu plaćati i u poštanskim uredima.

Što zajmoprimac dobiva glede kredita i konverzije s tekućim računima u istoj banci, odnosno banci kredita? Naime, ta “olakšica” neće se prenijeti u konvertirani kredit, niti u postupak konverzije. Izuzimajući povoljnije kredite za mlade, vidimo da stečena “prava” u bankama ne vrijede. Isto tako, Bošković pogrešno spominje direktivu 2014/17 kao reakciju na socijalne probleme, jer to može stvoriti dojam da se direktiva odnosi na samo socijalno ugrožene zajmoprimce, a zapravo zahvaća sve potrošače. Valutna klauzula u euru treba ostati samo ako uskoro ulazimo u eurozonu.

Naravno, novinari Jutarnjeg lista ostali su bez bankarskog streljiva, pa nam serviraju suprotne teze pojedinaca, koji su valjda prespavali europske i Božje direktive, krijući se iza floskule o pomoći samo socijalno ugroženim dužnicima banaka. Marina Klepo nam prezentira mišljenje odvjetnika Damira Jelušića iz Kraljevice, da zakonske izmjene Vlade za potrebe konverzija švicaraca krše Ustav RH u 11 različitih osnova, a zapravo su svi navedeni “argumenti” prazne parole. Socijalni pristup dužnicima banaka, zapravo je opaka prijevara, jer za socijalne probleme postoji zasebno ministarstvo.

Nitko ne smeta bankama da se za socijalno ugrožene dužnike pobrinu nakon konverzije, jer niti nakon konverzije njihovi krediti neće postati održivi. Ovdje ću naglasiti da ne postoje špekulativni krediti. Tko ih spomene, prirodno nije sklon promišljanju teme u svezi koje se oglašava, a može biti i posve kratke pameti. Naime, špekulanti kupuju stanove za gotovinu, jer tako dobivaju visoke popuste i još brzo mogu preprodati kupljeni stan, dok onaj tko kupuje stan na kredit, praktično plaća dva i nikako na njemu ne može zaraditi.

Je li i profesor Lovrinović podnio ostavku na svoju ulogu savjetnika UF-a?

U svezi profesora Lovrinovića, savjetnika udruge Franak, trebamo podržati treću opciju, ali se alternativa rasula. Tko će srušiti Most na Neretvi? Partizani ili Nijemci? SDP ili HDZ? I tko nam to stiže na Markov trg? Antifašisti poput Drage Prgometa ili Staljinova banda? Dobro, profesor Ivan Lovrinović oglasio se u svezi direktive 2014/17/EU u predizborno vrijeme, ali konsenzusa u koaliciji Mosta nema.

Gostujući u Nu2, naša nova nada Božo Petrov se u svezi slučaja Franak postavio suprotno profesoru Lovrinoviću. Spominjao je nekakvo rješenje za one koji su stradali zadužujući se za prvu nekretninu. A profesor Lovrinović je takav pristup praktično označio kao nedostatak inteligencije. Mnogi su se zadužili na roditelje zbog kreditne sposobnosti. Svi smo se bojali s kim će Petrov koalirati, a na kraju je problem – on sam. Na jednostavna “pitanja AS” nije znao odgovoriti jednostavno i koncizno, nego je najavio operativno improviziranje, poput konkurencije. Petrov će pokrenuti korijenite promjene tako što će ostati u Saboru! Koja je razlika ako ostane na saborskom balkonu?

Ako idemo tim (korektnim) putem, dobit ćemo prilično visoku “mostarinu”, jer će glasovi svih ostalih manjih opcija završiti u košaricama SDP-a i HDZ-a. Osim što Petrov loše interpretira profesora Lovrinovića, Most ide zajedno s Dragom Prgometom i njegovom “nezavisnom” listom. Prgomet i njegovi pojavljuju se kao nekakvi liberali Mosta, što je kopiranje trenutno glavnih koalicija. Mnoge Prgometove izjave na rubu su već dosadne pornografije humanosti.

Stipe Petrina pridružio se Mostu, nakon što je debelo iskritizirao tu stranku. Ako Most kopira konfliktne koalicije SDP-a i HDZ-a, ako se objedinjuju različite opcije, zašto Most nije išao na širu koaliciju s HSP-om i sa Živim zidom? Dakle, male vođe alternativne ponude vode sebične ambicije, a njihove koalicije ipak su kupus. I još traže punu podršku gratis.

Dosta nam je ljubavi, ovo je kapitalizam, svi smo na prodaju – kupite nas!

Autor:Luka Horvat / 23. listopada 2015. / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.