Ako ne bude kupaca, radnici preuzimaju 3. maj

Nije ovo poruka da ne želimo privatne vlasnike. Mi samo Vladi želimo ponuditi drugu mogućnost u slučaju da prodaja škvera ne uspije - kaže inženjer Roland Sušanj.

Dvadeset godina divljeg kapitalizma, koji je uništio na stotine tvrtki i na burzu potjerao na tisuće radnika, nanovo je u riječkom brodogradilištu probudio duh samoupravljanja. Očajni radnici će, naime, od države tražiti vlastiti škver na pet godina najma ako 19. travnja ne bude ozbiljnih kupaca za brodogradilište, piše Slobodna Dalmacija.

– Ne znamo što će Vlada reći na ovakav prijedlog, tek ga sada detaljno razrađujemo, ali to je naš plan B ako 19. travnja konstatiramo da ozbiljnih kupaca jednostavno nema – kaže Roland Sušanj, mladi inženjer, inače radnički predstavnik u NO-u riječkog brodogradilišta, koji je zajedno s kolegom Nikšom Moretijem kreator ove ideje.

Napokon veselje u škveru

Rodila se prije samo sedam dana i u međuvremenu dobila masovnu podršku trećemajaca. Optimizam koji je odavno napustio hrvatske škverane nakratko se probudio na zboru radnika okupljenih u velikoj trećemajskoj menzi. Koliko su spremni svoju egzistenciju uzeti u vlastite ruke potvrdili su i povicima odobravanja nakon što im je pročitano šest točaka plana samoupravljačkog preuzimanja.

A okvirni je prijedlog sljedeći: država daje 3. maj na upravljanje zaposlenima na razdoblje od pet godina, radnici preuzimaju obvezu da kroz to vrijeme dovedu tvrtku na razinu uspješnosti europskih brodogradilišta uz EU-ove uvjete potpore. Svih tih godina država će na način kako to Vlada odluči nadzirati upravljanje brodogradilištem i u svakom trenutku dogovor može razvrgnuti ako sa sigurnošću utvrdi da rezultati ne vode k ostvarenju tog cilja.

Izbor sposobnog vodstva

– Da bismo stvorili uvjet uspješne realizacije tog projekta, država bi morala do kraja provesti financijsku sanaciju kao i ranije preuzete obveze tehnološke obnove. Država bi također morala, isto kao što to čine i brodograđevne zemlje članice EU-a, osigurati i dodatne potpore radi prevladavanja sadašnje teške i vjerojatno dugotrajne tržišne krize. Nakon isteka pet godina, ako svoj cilj ostvarimo, država nam poklanja većinski paket dionica, a ako ne uspijemo, odlučit će o sudbini brodogradilišta, pri čemu se svi zaposleni obvezuju da se neće toj odluci protiviti kakva god ona bila – tumači Sušanj.

Nije sklon prihvaćanju stava kako im je cilj u škver vratiti samoupravljanje, koje on osobno uostalom i ne pamti, ali žele po svaku cijenu izbjeći da dođu pod udar stečaja koji bi vjerojatno trajno ugasio proizvodnju na trećemajskim navozima.

– Da se razumijemo, nije ovo poruka kako ne želimo privatne vlasnike. Itekako bi bilo dobro da se na ovaj natječaj javi netko od ozbiljnih investitora s kapitalom koji će osigurati i nove poslove brodogradilištu. Mi samo Vladi želimo ponuditi i alternativni scenarij jer mislimo da može uspjeti – kaže Sušanj.

Dodaje da su radnici pokazali spremnost za preuzimanje takve odgovornosti, a među sobom će sami izabrati najsposobnije za upravljanje 3. majem. Ne samo to, spremni su i na odricanja, restrikcije te obračun s mangupima i neradom u vlastitim redovima, što se iščitavalo iz glasnog odobravanja poruka koje im je na tom velikom radničkom skupu uputio aktualni predsjednik uprave Edi Kučan.