Wikipedia

‘Oružja sudnjeg dana’ za potpuno uništenje čovječanstva – Bombe koje nas očekuju u skoroj budućnosti

Autor: Ratko Martinović

Ruska 'Carska bomba' ('Tsar') tako i dalje drži rekord od čak 50 megatona - usporedbe radi, megapotres u Indijskom oceanu iznosio je 26.4 megatone

Prvo potres magnitude 5.1 pa zatim i obavijest o uspješnom testiranju hidrogenske bombe od strane Sjeverne Koreje top je tema svih svjetskih medija. Ono što ćemo proanalizirati u ovom tekstu je sama H-bomba i mogućnost izrade još opasnijeg naoružanja.

Termonuklearna oružja masovnog uništenja

Hidrogenska bomba je u suštini termonuklearna bomba koja i do 1000 puta nadjačava prosječnu atomsku bombu te može dosegnuti desetak megatona Trinitrotoluena iliti TNT-a. Djeluje na način da se fuzijom izotopa vodika deuterija i tricija oslobađa velika energija – što je razlika od nuklearne bombe gdje se koristi fisija (razdvajanje jezge atoma naspram termonuklearnog spajanja). Ruska ‘Carska bomba’ (‘Tsar’) tako i dalje drži rekord od čak 50 megatona dok nije poznato jesu li dosegnuli hipotetsku mogućnost te bombe i krajnji cilj od čak 100 megatona – usporedbe radi, megapotres u Indijskom oceanu iznosio je 26.4 megatone.

Sama bomba sastoji se od paljenja primarnog i snažnijeg sekundarnog eksploziva – prvi dio tako je nuklearna fisija, a drugi radijacijska implozija. Najpoznatiji princip sastavljanja bombe je Teller-Ulam, a bombe bi hipotetski lančanim reakcijama mogle tvoriti proizvoljni broj ovih dvaju reakcija – na taj način bi predstavljale i tzv. ‘oružje sudnjeg dana’ koje bi danas mogle teoretski proizvesti sile poput SAD-a, Rusije, Francuske, Velike Britanije, Kine, Indije i Pakistana, te po najnovijem i Sjeverna Koreja. Tu su i Ukrajina, Iran i Izrael – no oni nisu službeno priznali posjedovanje oružja.

Neutronska bomba kao teroristički ‘mokri san’

No, ovakav tip oružja zapravo i nije onaj najperfidniji. Neutronska bomba potpada pod manja termonuklearna oružja gdje fuzijska reakcija stvara izboj neutrona koji se pušta van oružja putem ‘kućišta’ načinjenog od kroma i nikla. Neutroni snažnije prodiru od gama zračenja i ne uzrokuju značajniju štetu na infrastrukturi – ovo ‘ERW’ oružje zato se naziva i ‘radijacijskom bombom’ s obzirom da mu za razliku od atomskih bombi primarni cilj nije destrukcija nego pojačana radijacija (razlika naspram 5% i čak 40% emitirane radijacije). Pojednostavljeno – neutronska bomba kratkog je dometa, ne uništava značajniji parametar, a radijacijski je izuzetno intenzivna (do četrnaest puta ‘energičnija’) čime je idealna za napade na pješadiju unutar civilnog ili vojnog područja.

S obzirom da tehnologija nije razvijana u smjeru ovakvog naoružanja, najbliži praktični primjer uporabe radijacijske bombe bio je W70 kojem se pak suprotstavio i tvorac neutronske bombe Sam Cohen smatrajući da bomba od 100 kilotona nipošto ne štedi građevine već čini dvostruku katastrofu, uništavajući trajno i gradove i floru i faunu. Sama ideja kombiniranja radijacijske i termonuklearne bombe punokrvno je ‘oružje sudnjeg dana’, a na pitanje zašto hipotetsku kutiju koja bi u teoriji ‘izbijala’ neutrone iz žive tvari bez ikakve materijalne štete ne razvijaju i ne koriste teroristi – srećom ne možemo odgovoriti.




Antimaterija – budući WMD

Ekspanzija vojne industrije paralelno razvija i hipotetska oružja koja bi jednog dana mogla činiti prevagu. Ukoliko ne idemo predaleko pa ne teoretiziramo o ‘Novoj Zvijezdi Smrti’ iz ‘Star Wars’ serijala koja koristi zvjezdanu energiju za destrukciju ili pak koncepte u kojima se na isti način crpi energija crnih rupa, gigantskih izboja gamma zraka ili ‘nulte točke’ (vakuuma) – ostajemo na nekim ‘prizemnijim’ i realnim naoružanjima. A jedno takvo je hipotetsko čisto fuzijsko termonuklearno oružje koje ne zahtjeva primarni fisijski upaljač – na taj način bi se moglo izraditi i u ‘kućnoj radinosti’ izvan postojećih kanala (sustav vrlo lako uoči čak i pokušaje nabavke fisijskih termonuklearnih materijala).

Smatra se da je SAD potrošio milijarde na ovakve pokušaje do danas, no bez uspjeha. S obzirom na čitav niz nuklearnih sporazuma, kreacija ovakvog oružja narušila bi praktički sve njihove temelje. Zanimljivo, znanstvenici smatraju da ne postoje trenutno poznate tehnologije za ovakvu bombu iako se kao potencijalni fuzijski upaljač sve češće spominju antimaterija, snažni izbor gamma zračenja ili egzotična ‘crvena živa’, bok uz bok nanotehnologiji. Ta antimaterija bi i sama po sebi mogla biti korištena kao visokoeksplozivna naprava u sudaru s materijom, no srećom – ovdje je već riječ o SF literaturi. Pitanje je samo – koliko još godina…




Autor:Ratko Martinović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.